Implantologija je sve popularnija praksa u stomatologiji, koja uz pomoć novih tehnologija omogućava pacijentima vrhunsku estetiku i funkcionalnost osmijeha. To je jedna od “vrelih” tema u stomatološkim krugovima u regionu, opcija za koju se pacijenti sve više interesuju, pa smo o implantologiji razgovarali sa doc. dr Đorđem Božovićem sa Medicinskog fakulteta u Foči.
Specijalista stomatološke protetike je čovjek kojem su mnogi povjerili promjenu osmijeha i koji je bio dio tima koji je prije tri godine prvi put u redovnoj nastavi jedne visokoškolske ustanove u Republici Srpskoj izveo ugradnju implantata. Svoje bogato znanje i iskustvo, koje stiče i kroz privatnu praksu u ordinaciji Duo Dent Centar u Istočnom Sarajevu, podijelio je sa kolegama na predavanju u sklopu nedavno održanog Međunarodnog kongresa doktora stomatologije u Foči.
“Kao nastavnik na predmetu Stomatološka protetika i neko ko ima iskustva u radu sa nadoknadama na implantatima, bio sam u prilici da ispričam neke stvari kolegama vezano za nadoknade na četiri implantata. To su nadoknade koje se trenutno koriste da bi nadoknadile čitavu vilicu , odnosno nadoknadili kako zube, tako i izgubljeni potporni aparat, prvenstveno koštana i meka tkiva. Ta četiri implantata poznati su pod imenom All-on-four, to znači da se na četiri implantata kompletna bezuba vilica sanira. Kolege koje su pristustvovale uglavnom su bili specijalisti oralne hirurgije, oni već uveliko rade sa implantatima, tako da njima sam taj sistem nije toliko nepoznat. Više im je bila nepoznata izrada protetskih djelova na te implantate”, kazao je Božović.
Vrste protetskih nadoknada
On je dodao da postoje tri vrste protetskih djelova koji se stavljaju na implantate i objasnio po čemu se razlikuju.
“Imamo fiksne nadoknade, koje su kao što i samo ime kaže fiksirane za te implantate i ne mogu da se skidaju. Imamo uslovno mobilne nadoknade koje se najčešće primjenjuju, njih pacijent ne može da skine, a ljekari mogu. Treća vrsta su mobilne nadoknade, kako sam izraz kaže to su nadoknade koje postavimo u usta pacijenta i pacijent može da ih skida, opere ih, ukloni sa njih neke naslage koje ima tokom dana i vrati ih u usta. Za sve te vrste nadoknada imamo specifične indikacije i to je bilo interesantno, da kolege na predavanju čuju o razlikama u samoj primjeni odgovarajućih vrsta nadoknada“, pojasnio je cijenjeni stručnjak.
Uz digitalizaciju smanjena mogućnost greške
Još jedna ključna riječ koja se često pominje u stomatologiji je – digitalizacija. Ubrzani tehnološki napredak značajno je olakšao posao stomatologa, pa i na polju ugradnje implantata. Danas je to, kako kaže Božović, dostupnije širem sloju ljekara nego ranije.
“Baš smo o tome pričali na kongresu. Era je digitalne stomatologije koja je donijela to da se izrađuju džigovi koji omogućavaju da se implantat ugradi čak i bez podizanja režnja, odnosno da u tehnici napravimo odgovarajuće vodilice, koje se postave ako pacijent ima zube ili ako nema onda na bezubi greben i vi kroz njih ugrađujete implantate. Šta to znači? To znači da je svim stomatolozima mogućnost da ugrađuju implantate postala mnogo dostupnija. Što ranije nije bio slučaj, ranije su to većinom radili specijalisti oralne hirurgije sa malo dužim iskustvom. Danas je program taj koji sve izdizajnira, naravno uz našu pomoć, gdje bi trebalo ti implantati da se ugrade i vaše je samo da imate odgovarajući set, naravno sterilne instrumente i implantat i možete komotno to da ugradite”, ističe on.
Božović se prisjeća da se ranije sve radilo ručno, kaže da je hirurgija bila klasična hirurgija: mjerilo se, podizali se režnjevi, ugrađivali implantati…
“Većina nas hirurga i dan danas tako radi, ali da bi se tako ugradio implantat potrebni su iskustvo, znanje i odgovarajuća vještina. E sada, u eri digitalne stomatologije, ovo sve to je manje-više u drugom planu, to za nas rade kompjuteri. Opšti stomatolog samo uzme otisak, pošalje u tehniku, tamo se uz pomoć programa sve izdizajnira i jednostavno se 3D štampom vodilica napravi i postavi u usta pacijenta. I vi kroz tu vodilicu imate jedan smjer kako da ugradite taj implantat. Dakle, ako je to sve dobro isplanirano, vi praktično nemate šta da pogriješite”, objašnjava on.
Koliko je važna cijena implantata
Na pitanje koliko je važno koja marka implantata se koristi kaže da je to odgovor koji mnogi pacijenti traže od njega.
“Oni vide neku reklamu, pa tamo vide implantat za 400 eura, kod nekog drugog za recimo 600, 700 i onda pitaju da im objasnim kakva je razlika. Ako uzmete skuplji implantat, pretpostavljate da je i kvalitetniji. Sa skupljim implantatom dobijate veću vjerovatnoću da će na kraju sve da bude kako treba. Ali to nikad nije sto posto sigurno. Što se tiče materijala, većinom su to titanijumski implantati. Neko priprema te površine na jedan, neko na drugi način. Ali implantat koji je skuplji, neka premium klasa, on je iza sebe imao mnogo više istraživanja, ugradnji, rigoroznije kontrole prije nego što je počela njegova šira primjena i samim tim vi kupujete veću vjerovatnoću da će sve biti u redu. Međutim, osamdeset odsto uspješnosti zavisi od ljekara”, ističe Božović.
Predavač sa Medicinskog fakulteta u Foči poručuje da je za pacijenta najvažnije da izbor i ugradnju implantata obavi stručnjak kojem vjeruje.
“Ako vam je ljekar pouzdan, ako je to neko u koga imate povjerenja, ako vam on preporuči neki implantat i stoji iza toga, vi onda vjerujete tom ljekaru kao i za svaku drugu operaciju. Kao recimo kad ugrađujete vještački kuk ili tako nešto, vi idete kod tog ljekara jer je dobar stručnjak, a njemu se pokazalo da sa ovim ili onim materijalom ima najbolje iskustvo i to prepuštate naravno njemu. Nije važno ako neko prodaje implantat od 400 eura, ako vi u tog doktora imate povjerenje. Najgora je varijanta da tražite na internetu, ne znate ni ljekara ni vrstu implantata, vodi vas samo cijena. Jer ništa ne znači ni ako platite 800 eura, a ne znate ljekara i nemate povjerenje, ne znači da će to da vam bude sigurno u redu”, zaključuje Božović.
