U pretposljednjem webinaru ove sezone u organizaciji portala Stomatologija.me polaznici su bili u prilici da čuju predavanje prof. dr Alekse Markovića dekan Stomatološkog fakulteta u Beogradu. Iskusni stručnjak govorio je na temu “Ugradnja i opterećenje implantata u estetskoj zoni”, a tokom skoro dva sata predavanja uz pomoć niza fotografija, video snimaka i snimljenih svjedočenja pacijenata pokušao je da prenese svoje bogato znanje i iskustvo svima koji su ga slušali.
“Kada planiramo implantološki zahvat u estetskoj zoni naravno da želimo da imamo predvidljiv estetski ishod, ali moramo znati da je to zona velikih zahtijeva pacijenata, koji dolaze u ordinaciju često da bi poboljšali svoju estetiku. Estetska zona predstavlja i zonu visokog rizika i jedan pogrešan potez, od planiranja do finalnog protetskog rada može voditi ka neuspjehu”, poručio je Marković na početku.
On je istakao da je neophodno biti obazriv i pratiti osnovne preduslove koji su neophodni da bi se postigao uspjeh.
“Preduslovi podrazumijevaju: poziciju implantata, kao i komunikaciju optimalnog položaja implantata korišćenjem stentova, korišćenje privremenih krunica sa implantatima, pravilan izbor veličine i oblika restaurativne platforme, pravilan izbor materijala za abatmente, pravilan izbor završnog protetskog materijala i pravilan izbor načina retencije za završni protetski rad. Ako gledamo hirurške aspekte, osnovni preduslovi su pravilno planiranje, pravilno određivanje vremena ugradnje implantata i opterećenja implantata i pravilan izbor augmentacionih procedura, koje su u većini slučajeva neophodne”, naveo je stručnjak.
Hirurški i kompjuterski stent
Na pitanje koji je najbolji način da se postavi implantat u adekvatnu 3D poziciju, kazao je da postoje dvije opcije: hirurški i kompjuterski stent.
“Prvi se uglavnom koristi oralno, tzv. V dizajn. Ono što je bitno za njega je da treba da bude lak za postavljanje i uklanjanje, da bude rigidan i stabilan, mora omogućiti postavljanje i uklanjanje zagrižajnih blokova kada je to moguće i ne smije da ometa refleksiju tkiva i vizuelizaciju indikatora dubine ili hlađenje hirurških borera. Ovaj stent nam pruža da vidimo rastojanje između marginalnog dijela buduće krune i implantata, gdje nam je bukalna površina buduće krunice i adektvatna 3D pozicija implantata, da on bude postavljen palatinalnije i da u toku preparacije ne odemo u suviše bukalno. Kad se radi ovaj stent, jako je bitno da se uradi setap krunice, preko toga da se uradi vakum folija, a zatim pred hiruršku intervenciju isiječe palatinalna strana.
Naravno da u savremenoj implantologiji se sve više koristi kompjuterski vođena implantologija, koja predstavlja korišćenje hirurškog stenta koji reprodukuje virtuelnu poziciju implantata direktno iz kompjuterizovanih tomografskih podataka. Sa primjenom kompjuterskog stenta dobijamo predvidljivost hirurgije i protetike. Kada primjenjujemo kompjuterski stent, možemo se odlučiti za flapless ili flap hirurgiju. Od čega će to zavisiti? Prije svega od toga da li nam je neophodna, a vrlo često jeste, konturna augmentacija radi boljeg estetskog uspjeha… Ako imamo idealnu situaciju možemo koristiti flapless hirurgiju”, ispričao je Marković.
Problemi sa pacijentima sa kongenitalnom hipodoncijom zuba
Srpski stručnjak je naglasao da je, između ostalog, kod pravilnog planiranja jako važno obezbijediti dovoljno prostora za implantološku terapiju.
“Tu najviše problema imamo sa pacijentima sa kongenitalnom hipodoncijom zuba. Pravilo znate da nam je neophodna udaljenost od 1,5 milimetara od površine implantata do korijena susjednih zuba. Kod kongenitalne hipodoncije moramo imati multidisciplinarni pristup, moramo uključiti ortodonta, protetičara i hirurga i ortodontski tretman mora biti završen prije postavljanja implantata… Najveća greška koja se pravi jeste da se ugrade implantati i ortodonti nakon toga žele još neku sitnu promjenu, ali to pomjeranje zuba nas vodi ka sigurnom gubitku implantata”, pojasnio je Marković.
“Ako radimo imedijatnu ugradnju, odnosno ugradnju implantata neposredno nakon vađenja zuba, važno je da postoje određeni preduslovi. Moramo imati intaktan vestibularni korteks, odstustvo akutne infekcije, široku zonu pripojne gingive, dobru visinu kosti na susjednim zubima i neki smatraju nisku liniju osmijeha. Imedijatnu ugradnju treba raditi samo ako implantat možemo postaviti u korektnu 3D poziciju, ako postignemo adekvatnu primarnu stabilnost i ako postoje dva ili više koštanih zidova. Po novom ITI konsenzusu je povećana debljina vestibularnog korteksa sa jednog na minimum 1,5 milimetara, a razlog tome su estetski neuspjesi”, kazao je on, između ostalog, tokom svog predavanja.
Sljedeći webinar, posljednji ove sezone biće održan 2. decembra, a predavanje na temu “Mikrovaskularna hirurgija glave i vrata” održaće doc. dr Drago Jelovac. Ako se još niste prijavili, ranije smo naveli pet važnih razloga zašto bi trebalo da obavezno ispratite webinare u organizaciji portala Stomatologija.me.
