Uzroci lošeg zdravlja zuba kod nas. Čest odgovor: „Postoji objašnjenje, nizak životni standard i stomatološke usluge koje su jedino kvalitetne u privatnim ordinacijama za koje veliki broj stanovnika nema uslova“.
Ovakvog razmišljanja, se slijepo drži najveći dio stanovništva i, nažalost, forsira ga i veći dio stomatološke struke.
Zdravlje zuba apsolutno ne zavisi od kvaliteta plombi, od krunica, mostova i implantata!!!
Dovoljno je reći da u vremenu kada je standard kod nas bio relativno visok i kada su sve stomatološke usluge bile praktično besplatne, bili smo po broju oboljelih zuba i kod djece i kod odraslih među posljednjima u Evropi.
Tada je na primjer u SFRJ (80-te godine prošlog vijeka), prosječno, po jednom dvaneastogodišnjaku (što je referentan uzrast za Svjetsku zdravstvenu organizaciju) bilo oboljelo oko šest zuba, a u razvijenim evropskim zemljama manje od tri.
Preventiva je tada cvjetala, postojale su školske ambulante, postojao je zakon o fluorisanju vode za piće (postoji i danas), koji se praktično nikada nije ni sprovodio, skoro sve po svjetskim standardima, ali većim dijelom na papiru.
U periodu kada je nastao sunovrat zdravstva i kada je i ta preventiva popustila, dolazi ipak do poboljšanja zdravlja, pa je sada oboljelo oko četiri zuba, ali je u razvijenim zemljama spalo na ispod dva, a nekim čak i jedan.
Nažalost, noviji podaci ukazuju na pogoršanje stanja u najmlađim uzrastima, gdje i do 35% beba već do druge godine dobija karijes.
U razvijenim zemljama zubni kvar je uglavnom problem siromašnijih socijalnih slojeva i imigranata, a kod nas je gotovo podjednako zastupljen.
Standar tu ne igra neku veliku ulogu, jer većina građana ipak ima novce za frizera, nadogradnju noktiju, za mobilne telefone i ko zna šta sve pruža savremena civilizacija, pa se ne može reći da je zubna pasta i četkica preveliko opterećenje.
A 50% građana izjavljuje da ne pere zube svakodnevno, a kako to rade, to je posebna priča. Prema nekim ispitivanjima samo osam odsto roditelja beba do dvije godine izjavljuje da im pere zube pred spavanje, a 50% počinje pranje tek oko druge godine.
I kada se zubi peru, uglavnom to nije dovoljno kvalitetno.
Sprovođenje zdravih navika je stvar motivacije. U razvijenim zemljama je veliki motiv, jer ste sa oboljelim zubima manje vrijedni u društva, a naravno njihovo liječenje zahtijeva velika sredstva. Države su se potrudile da to nauče svoje građane.
Zanimljiva je priča baš iz 80-tih godina prošloga vijeka, kada je zabilježen veliki pad broja oboljelih zuba kod djece (što se prepisuje prije svega masovnoj upotrebi zubnih pasti sa fluorom), jedine dvije zapadnje zemlje koje nisu imale značajno poboljšanje su bile tadašnja Zapadna Nemačka i Japan.
I gle čuda, to su bile i jedine dvije zemlje u kojima je, kao i kod nas, postojala besplatna kompletna stomatologija. Čim su Njemci ukinuli takav sistem besplatnog finansiranja, vrlo brzo su dostigli ostale.
Toliko o uticaju standarda i besplatnom plombiranju za odrasle. O načinu ishrane i čestom i masovnom unosu slobodnih šećera, još od najranijih dana, fabričkim i gaziranim napitcima, ne treba ni govoriti.
Zdravlje zuba ne može da zavisi samo od stomatologa, niti oni treba i mogu da budu jedini edukatori zdravih navika!
Zdravlje zuba kod trudnica, beba, djece, pa i svih ostalih se ne obezbjeđuje samo pregledom koji će otkriti da li već postoje „rupice“ i njihovim plombiranjem.
Borba za zdravlje je zadatak i drugih sektora, i tu se debelo omanulo. Stomatološka struka, posebno ona angažovana u svakodnevnom praktičnom radu, mora da opstaje u „tržišnim uslovima“, koje prije svega nameće država svojom neorganizovanošću i ne sprovođenjem sopstvenih pravilnika.
Stomatolog, posebno privatni, mora da preživi u divljoj, nekontrolisanoj konkurenciji, gdje se hiperpordukcija stomatologa kompenzuje sa mogućnošću otvaranja neograničenog broja ordinacija, gdje kome padne na pamet.
Zato mora da radi ono što mu to tržište traži, a ne da ga “donkihotovski mijenja”. Zdravstveno neobrazovani pacijenti, koje niko nije naučio šta je i kako se stvara zdravlje zuba, traže plombe, bijelenje zuba, krunice, mostove, a oni malo imućniji implante.
Sve to mora neko da plati, a ni jedno osiguranje u svijetu ne može da pokrije tako visoku patologiju ni kod djece, a kamoli kod odraslih.
Procenat saniranosti oboljelih zuba kod djece (plombiranje), a pogotovu mliječnih i pored nadljudskih napora državne službe, je vrlo nizak.
I to nikako ne zaustavlja pojavu novih oboljenja.
Državna služba uopšte se ne koristi na pravi način, pa ni tako veliki priliv stomatologa sa šest fakulteta
Država mirno dozvoljava nenormalne gužve za specijalizacije iz isključivo komercijalnih grana, koje su svakako neophodne, ali ipak nemaju veliki doprinos u poboljšanju oralnog zdravlja nacije.
Najveći dio obavezne obuke stomatologe su upravo komercijalne oblasti liječenja, a ne prevencija. Vrhunac je bilo angažovanje posljednjih godina Ministarstva zdravlja u promociji zdravstvenog turizma, kao da nema prečeg posla i ne postoje resori u vladi zaduženi za to.
Iako sve jako lijepo stoji na papiru (zakoni, pravilnici), organizovana prevencija se sprovodi neorganizovano, ne postoje prioriteti (od svega se črpka po malo), ne postoji kontrola predviđenih mjera, ne poštuju se ili ne postoje neophodni protokoli.
Svrha besplatne zubne njege za trudnice nije da idu kod stomatologa samo zbog plombiranja (o oboljelim desnima čak se i vrlo malo vodi računa).
One prije svega, obavezno treba da budu obučene kako da održavaju svoje zube zdravim i kako da to rade kod svoje bebe.
U to bi trebao da bude uključen svakako i privatni sektor, koji je te iste trudnice liječio i prije trudnoće.
Ali prvo izvršioci procesa moraju da budu dobro obučeni, i da dobiju protokole i materijale za zdravstveno vaspitni rad sa trudnicama. Od trudnoće zavisi i kvalitet bebinih zuba. Isto se odnosi na roditelje novoređenčadi.
Ako dobiju takve informacije, ali kvalitetno i obavezno (neophodna je stroga kontrola), onda mogu i da snose posljedice, a u nekim zemljama je to i kazna za nedolazak na redovne kontrole.
Anketa koju smo mi sprovodili pokazuje da čak 8Z% trudnica i majki male djece, nije dobilo informacije (ili je i dobila na način da ih nije zapamtila), kako treba da njeguju zube kod djece.
Pedijatri veoma rijetko upućuju bebe na obavezni stomatološki pregled u prvoj godini, a i kada dođu to je samo brzometno traganje za postojanjem karijesa, a ne stvarno određivanje rizika.
Veliki broj stomatologa čak i odbija da radi sa sasvim malom djecom, čak i kada se jave problemi.
Sa pravovremenim određivanjem rizika mogu se pružiti prave preventivne mjere i spriječiti razvoj bolesti, plombiranje i liječenje uznapredovalih posljedica
U sadašnoj konstelaciji odnosa, jedini način da se to ostvari je intenzivna samoobuka prije svega roditelja, ali i svih ostalih gradjana o tome šta je zdravlje zuba, kako se može ostvariti i šta treba da traže od stomatologa, ali prije svega šta je u domenu njihove lične odgovornosti.
To i jedini put da se izbjegnu skupe metode liječenja. A to je i osnovni cilj postojanja ovakve stranice i portala.
Samo zdravstveno obrazovani roditelji mogu da vrše pritisak i na struku (stomatologe u oba sektora), ali i na državu, i tako „mijenjaju tržište”. Stomatolozi će tada morati da pružaju ono što tržite traži.
I sasvim lijepo će živjeti od stvaranja zdravlja, a ne samo od krpljenja posljedica.
Izvor: drjovan.biz
[…] Velika zabluda – koji su uzroci lošeg zdravlja zuba […]