Fiksni ortodontski aparati predstavljaju najučestaliji i najučinkovitiji način ispravljanja nepravilnog položaja zuba, odnosno, ispravljanja ortodontskih anomalija.
Fiksni ortodontski aparat postavlja i uklanja isključivo ortodont (specijalista ortodoncije).
Aparat se sastoji od bravica (metalnih ili keramičkih) koje se lijepe (fiksiraju za zube lijepkom, bez brušenja zubne površine) i dodatnih elemenata koji se mijenjaju na kontrolnim pregledima (žica koja se fiksira u bravice gumicama).
Zaljepljene bravice ne skidaju se do kraja terapije, dok se žica u toku terapije mijenja. Ona, zahvaljujući svojim elastičnim osobinama, proizvodi ortodontsku silu, pomoću koje dolazi do pomicanja zuba.
Žice se uglavnom mijenjaju od najtanje ka debljima, a zub se povlači u zadanom pravcu na temelju plana terapije. S vremenom, dolazi do pozicioniranja u željenu ravan i pravilan luk. Prvi rezultati se mogu vidjeti prilično brzo.
Vrste fiksnih aparata (bravica)
Razlikujemo fiksne aparatiće koji se nalaze s vanjske strane zuba (labijalni) te one koji se nalaze s unutarašnje strane zuba (lingvalni), a koji su apsolutno nevidljivi.
Postoji nekoliko vrsta bravica s obzirom na materijal. Metalne bravice su najučestalije i, u mnogim slučajevima, najbolje rješenje za teže slučajeve jer osiguravaju preciznost pokreta.
S druge strane, postoje estetske bravice koje mogu biti plastične, keramičke te monokristalne keramičke koje se nazivaju još i safirne. Plastične estetski ne zadovoljavaju jer s vremenom požute.
Keramičke bravice pružaju visoku estetiku, jer su većinom mliječne boje, odnosno, mogu se prilagoditi boji zuba zbog čega su vrlo neprimjetne. Safirne bravice su prozirne i prividno „nestaju“ na površini gleđi zbog čega su najčešći izbor kod odraslih pacijenata.
Takođe, postoje i 24-karatne zlatne bravice. Najnovije bravice, s posebnom tehnikom, su tzv. self-ligating bravice, odnosno samoligirajuće bravice. Jedne od najpoznatijih i najkvalitetnijih su svakako Damon bravice.
Kod ovih bravica, za razliku od konvencionalnih, postoji klip koji zatvara žicu unutar bravice, poput svojevrsnih vrata, a koji omogućava ortodontu vezanje žice u slot bez ligatura, što znatno pojednostavljuje postupak.
Stvara manje trenja, manju bol i manje sile, što je bitno za zdrave desni i kost kroz koju zub putuje tokom ortodontskog tretmana.
Šta se sve liječi ortodontskom terapijom?
Zadaci ortodoncije ne uključuju samo estetiku, već se ortodontskom terapijom popravlja funkcija zuba i orofacijalnog (žvačnog) sistema, sprječava prekomjerno trošenje zuba i preopterećenje viličnog zgloba i mastikatornih mišića.
Osim funkcijskih poboljšanja, estetske i psihološke promjene kod pacijenta opravdavaju nošenje ortodontskih aparata.
Ortodontska terapija ponekad je trajno rješenje za mišične probleme lica od kojih danas pati sve više pacijenata, a naročito žena u periodu reproduktivne dobi. Pravilnim zubnim lukom poboljšava se čišćenje zuba te održavanje higijene usne šupljine.
Ponekad je ortodoncija i u službi pripreme zuba za izradu krunica i mostova. Pripremanje zuba za protetske svrhe može biti minimalno invazivno, ali i štedljivo za zubno tkivo.
Ortodontska terapija može biti uspješna u svakoj dobi – kod odraslih i kod djece.
Mnogo je anomalija koje zahtijevaju pregled ortodonta i liječenje fiksnim aparatićem, a one najčešće su: tjeskobe zuba, otvoren zagrižaj, ukršten zagrižaj, kongenitalne anomalije (rascjepi), distalan zagrižaj, progen zagrižaj, anomalije broja zuba, oblika zuba, položaja zuba, rastresitosti zubnih lukova, diastema mediana, prerana ekstrakcija, traume, impaktirani zubi, retinirani zubi, ankilozirani zubi i dr.
Uzrast pacijenata za fiksnu ortodontsku terapiju
Gornja dobna granica za ortodontsku terapiju ne postoji. Mlađi pacijenti imaju prednost u odnosu na starije jer je njihova vilica još u razvoju, što svaki pomak zuba čini jednostavnijim i bržim.
Najbolje doba za ortodontsko liječenje fiksnim aparatićem kod djece je od 12 do 14 godina. Nakon što većina mliječnih zuba ispadne, nepravilni zubi, loš zagriz i razmaci među zubima pacijente dovode ortodontu jer se anomalije, u većini slučajeva, neće riješiti same od sebe.
Kada se ortodontski slučaj ne liječi, on s vremenom postaje sve teži i teži. Odrasli pacijenti naročito cijene ortodontsku terapiju zbog samopouzdanja koje dolazi uspostavljanjem lijepog osmijeha.
Takođe, sve je veći broj odraslih pacijenata koji se odlučuju za ortodontsku terapiju fiksnim aparatićem kako bi stvorili dobre temelje za protetsku ili implantološku rekonstrukciju.
Često pacijenti uz ortodontsku terapiju koriste i korektivnu hirurgiju vilica, jer sama terapija fiksnim aparatom ne može da riješi skeletne nepravilnosti vilica.
Šta pacijent očekuje od ortodontske terapije?
Kod svakog pacijenta koji je predviđen bilo za samostalnu ortodontsku terapiju ili kombinovanu ortodontsku terapiju (s hirurgijom, protetikom, parodontologijom) važan je individualni pristup.
Odrasli pacijenti ponekad imaju velike želje i nerealna očekivanja pa je na ortodontu da odabere pravilan pristup pacijentu i objasni koje su njegove realne mogućnosti, kako ne bi nastupilo razočarenje po završetku terapije.
Analiza lica kao dio dijagnostičke procedure
Na ortodontu je i da procijeni koji pacijenti nisu kandidati za ortodontsku terapiju, zbog loše oralne higijene, nedostatka motivacije ili nerealnih očekivanja.
Tokom ortodontske terapije potrebno je da se pacijent pridržava određenih uputstava i održava dobru oralnu higijenu.
Odrasli pacijenti, za razliku od adolescenata, često imaju problema s parodontalnim sistemom, pa im je potrebno prilagoditi terapiju koliko god je to moguće. Ako postoje parodontološki problemi, važno ih je staviti pod kontrolu, prije nego se pristupi ortodontskoj terapiji.
Pacijentu treba jednostavnim riječnikom objasniti očekivano trajanje liječenja, koje su granice ortodontske terapije, te da ortodontskom terapijom nije moguće ispraviti probleme psihološke i socijalne prirode. Komunikacija s pacijentom mora biti kvalitetna, potpuno otvorena i jasna.
Multidisciplinarni pristup
Savremena stomatološka terapija zahtijeva interdisciplinarni pristup stomatološkom pacijentu. Većina odraslih pacijenata uglavnom se ortodontu javlja u sklopu složenijeg terapijskog plana.
Na temelju analize pacijentovih glavnih problema potrebno je definisati glavne terapijske ciljeve koji su realni i u skladu s potrebama pacijenta. U nekim slučajevima, neće biti dovoljna samo ortodontska terapija, nego je slijedi i protetska, hirurška terapija…
Tada se odraslom pacijentu prije izrade protetskih nadoknada ili implantata ortodoncijom omogućavaju optimalni uslovi za pravilnu postavku implantata, a kasnije i protetskog rada (krunice ili mosta), s ciljem da rezultat terapije bude savršen osmijeh.
Ortodont je tada samo dio stručnog tima kojeg čine parodontolog, protetičar, hirurg…
Priprema pacijenta
Nakon prvih konsultacija na kojima je ustanovljena potreba za terapijom, kod ortodonta se zakazuje termin za dijagnostičke postupke.
Ortodontska dijagnostika je temelj daljim koracima terapije te je ključna za uspješnost iste. Temeljitom dijagnostikom mogu se predvidjeti i izbjeći problem koji se mogu pojaviti tokom terapije.
Plan terapije definiše se sljedećim prikupljanjem podataka: stomatološka i medicinska anamneza, analiza studijskih modela uz prethodno uzimanje otisaka i registrovanje zagrižaja, stomatološka i medicinska anamneza, analiza ortopantomograma, analiza telerendgena, ortodontski set fotografija, analiza lica i osmijeha, funkcionalna analiza, kefalogram, tok zahvata.
Postavljanje ortodonskog aparata nije bolno i zahtjeva samo jedan dolazak. Nakon toga slijede mjesečne kontrole tokom cijele terapije. Manje, prolazne nelagodnosti, moguće su nakon postavljanja fiksnog ortodonskog aparata.
Svaka nelagoda prestaje nakon nekoliko dana i većina pacijenata se na aparat privikne vrlo brzo.
Prva faza je aktivna faza terapije
Nakon postavljanja fiksnog aparatića, često se u obje vilice istovremeno stavljaju najtanji lukovi (žice).
Bitno je upotrijebiti malu silu djelovanja žice na zub kako bi se sačuvali zdravi desni. Tokom terapije ortodont će prema planu terapije mijenjati žice kako bi usmjerio zube u pravom smjeru.
U nekim slučajevima koriste se i opruge te elastične gumice, kukice, i drugi pomoćni elementi koji mogu pomoći u procesu ispravljanja zuba. Kontrolni pregledi su svakih četiri do 16 nedjelja, zavisno od sistema bravica i plana terapije.
Najčešće je potrebno 10 kontrolnih pregleda što zavisi o težini anomalije. Na pregledima se mijenjaju žice i pomoćni elementi. Nakon nivelacije zuba u obje vilice, potrebno je uspostaviti pravilan zagrižaj i urednu funkciju.
Tada pacijenti nose gumice koje stavljaju i skidaju sami. Kada su i pacijent i ortodont zadovoljni konačnim ishodom terapije, aparatić se skida i kreće drugi dio terapije.
Druga faza je retencijska faza terapije
Nakon uklanjanja aparatića i poliranja zuba terapija se nastavlja nošenjem retencionog aparata – retainer.
Retainer je ortodontska naprava čija je funkcija da zadrži zube u postojećoj poziciji nakon uklanjanja aparatića dok se kost, gingiva, usne i obrazi ne prilagode na novonastalu situaciju.
Retencioni aparat može biti u obliku tanke pletene žice naljepljene sa unutrašnje strane na gornja četiri ili donjih šest zuba ili može biti mobilni retainer koji je poput providne plastične folije koja prekriva sve zube u obje vilice.
Dok je fiksni retainer određeno vrijeme naljepljen na zube i na taj način ih drži u određenom položaju, mobilni retainer se može skidati. Dužinu nošenja određuje ortodont zavisno od težine korigovane anomalije.
Koliko traje ortodontska terapija?
Ovo je svakako najčešće pitanje koje pacijenti postavljaju terapeutu (ortodontu). Dužina liječenja fiksnim aparatima zavisi od toga koliko je problem ozbiljan i može potrajati od nekoliko mjeseci do dvije ipo godine.
Do postizanja zadovoljavajućih terapijskih rezultata aparat se najčešće nosi oko 18 mjeseci, a ukoliko se u terapiji vade stalni zubi (najčešće su to gornji i donji prvi premolari – „četvorke“). Većina pacijenata se može liječiti u roku od jedne do dvije godine.
Potrebne mjere opreza
Nakon postavljanja fiksnog aparata važno je dolaziti na redovne kontrolne preglede, gdje ortodont kontroliše pomjeranje zuba i važno je slušati savjet ortodonta. Za vrijeme terapije fiksnim aparatićem potrebno je pripaziti na hranu koja se konzumira.
Tvrde namirnice poput grickalica, karamela, žvakaćih guma zahtijevaju dodatan oprez prilikom konzumacije/jela, jer isti mogu uzrokovati narušavanje veze između zuba i bravice te kasnije i ispadanje bravice.
Obavezna preporuka ortodonta je i održavati dobru higijenu zuba.Potrebni su češći kontrolni pregledi zuba. Nakon svakog jela zube treba oprati ili ih barem isprati vodom.
Zubni konac dobro će doći za čišćenje hrane oko bravica i žice. Interdentalna četkica za zube, takođe, olakšava čišćenje oko bravice, ali ne i između zuba. Ako higijena nije besprijekorna, tendencija pojave karijesa i/ili demineralizacije gleđi uslijed terapije je povećana.
Kontraindikacije za fiksni aparatić
Tokom ortodontske terapije važno je ne raditi MR snimanja glave kako ne bi morali skidati bravice.
Pacijenti ne smiju biti alergični na nikal, ne smiju imati osteoporozu ni akutni parodontitis.
