Već više puta smo isticali da su zubi naše djece (u cijelom regionu bivše Jugoslavije, pa i istočno-evropskih zemalja) mnogo bolesniji u odnosu na razvijene zapadne zemlje.
Na slici 1 je prikazano stanje zdravlja stalnih zuba kod 12-godišnjaka, predstavljeno kao prosječan broj obolelih zuba po djetetu.
Stanje je još nepovoljnije kada se pogleda broj djece bez i jednog obolelog zuba i plombe, kao i zastupljenost oboljelih mliječnih zuba.
Zamolili smo naše zemljake, prijatelje stranice Dječija stomatologija, koji žive u različitim evropskim zemljama da nam iznesu svoja iskustva o sistemu zubne njege i posebno o preventivnim mjerama koje su njihova djeca dobijala.
Austrija
Osnovni podaci o zdravlju zuba kod djece u Austriji: 80-tih godina prošloga vijeka po djetetu uzrasta 12 godina bilo je više od 4 oboljela stalna zuba, a neznatni broj je imamo sve zube zdrave.
Danas je prosjek značajno bolji: samo 1 obolio stalni zuba (kod nas oko 4-5) i 58% bez karijesa (kod nas manje od 10%). 49% šestogodišnjaka je bez karijesa (kod nas ispod 10%) sa prosječno 2,3 oboljela mlečna zuba (kod nas preko 4).
Podaci govore da 82% djece redovno pere zube dva puta dnevno sa zubnom pastom sa fluorom.
Samo oko 10% djece unosi slatkiše više od jedan put dnevno. Gotovo svi oboljeli zubi su sanirani (plombirani) u najranijoj fazi.
Prosjek im donekle kvare brojni imigranti, koji su u velikom broju i sa našeg područija. Inače u Austriji nije vršeno fluorisanje vode za piće, a oko 6% koristi fluorisanu so.
Nisu rutinski i organizovano prepisivane tablete fluora. Stomatološke usluge se prvenstveno pružaju preko private prakse.
Švedska
Prije 70-tih godina po djetetu uzrasta 12 godina djeca su imala prosječno i više od 8 oboljelih zuba, a samo kod rijetkih su svi zubi bili zdravi.
Danas je prosjek manje od 1 oboljelog zuba. Preko 90% trogodišnjaka je bez i jednog karijesa i plombe, a 58% dvanestogodišnjaka.
Podaci govore da 90% djece redovno pere zube dva puta dnevno sa zubnom pastom sa fluorom.
Manje od 10% djece unosi slatkiše više pod jedan put dnevno. Gotovo svi oboljeli zubi su sanirani (plombirani) u najranijoj fazi.
Prosjek im donekle kvare brojni imigranti doseljeni posljednjih decenija, koji su u velikom broju i sa našeg područija.
Inače, u Švedskoj nije vršeno fluorisanje vode niti se koristi fluorisana so, tablete fluora su prepisivane u jednom periodu, ali osnovni akcenat je davan promociji zdravlja, zdravstvenom vaspitanju u školama, organizovanom rad sa trudnicama uz obavezne kontrolne pregledi za koje roditelji dobijaju poziv.
Norveška
Prema podacima iz banke Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), u Norveškoj je 40-tih godina prošlog vijeka bilo po djetetu uzrasta 12 godina prosječno je bilo 12 oboljelih stalnih zuba, a neznatni broj je imamo sve zube zdrave.
Krajem 70-tih godina broj je smanjen na 4,5 da bi danas prosjek bio oko 1,7 oboljelih stalnih zuba po djetetu.
Preko 90% trogodišnjaka i 80% šestogodišnjaka nema ni jedan obolio mliječni zub, a bez i jednog karijesa i plombe je 45% dvanestogodišnjaka.
Podaci govore da 80% djece redovno pere zube dva puta dnevno sa zubnom pastom sa fluorom. Manje od 5% djece unosi slatkiše više od jedan put dnevno, a samo 20% svakodnevno.
Zdravlje zuba kod djece
Gotovo svi oboljeli zubi su sanirani (plombirani) u najranijoj fazi. Prosjek im donekle kvare brojni imigranti (skoro duplo lošije stanje) koji su u velikom broju i sa našeg područija.
Inače, u Norveškoj (kao i u ostalim skandinavskim zemljama) nije dozvoljeno fluorisanje vode, tablete fluora se ne prepisuju masovno (oko 25% stomatologa ih preporučuje samo, dok je npr. u Danskoj i Švedskoj taj broj daleko manji, a zdravlje je nešto bolje).
Osnovni pristup je bila izražena organizovana promocija zdravlja, zdravstveno vaspitanje preko medija, u zdravstvenim centrima, vrtićima i školama, organizovani rad sa trudnicama i obavezni kontrolni pregledi za koje se dobijaju pozivi.
Posljednjih godina je organizovana prevencija preusmjerena sa masovnih preventivnih mjera prema cjelokupnoj populaciji (škole, vrtići i sl.) ka otkrivanju rizičnih grupa i prevenciji prema riziku.
Veći dio stomatoloških pregleda se obavlja u privatnim ordinacijama, a manji u zdravstvenim centrima, školama i vrtićima.
Švajcarska
Prisustvo karijesa kod dece je kod mliječnih zuba od 60-tih godina prošloga vijeka smanjeno u zavisnosti od regiona za 70-80%. 1964 godine prosječno po djetetu je bilo oboljelih 7,6-8,1 mliječnih zuba.
Od kraja 80-tih godina taj broj je začajno redukovan ispod 1,8, da bi danas dostizao i samo 0,8. U 3. godini 88% djece je bez ijednog karijesa mliječnih zuba (za poređenje kod nas je 64%), a u 5-7 godini 53%.
Kada je riječ o stalnim zubima zabilježen je u Ciriškom kantonu pad prosječnog broja oboljelih zuba sa 7,9 (1964 god) na 0,84 (od 1996 pa nadalje). I u drugim kantonima je prisutan sličan trend.
U Švajcarskoj nije sprovedeno fluorisanje vode za piće, ali je već duže vreme prisutno fluorisanje kuhinjske soli, koju, po slobodnom izboru, građani mogu da kupuju, ali programi promocije zdravlja to promovišu, kao i država poreskim olakšicama.
Prema dostupnim podacima zubna njega nije besplatna za djecu. Najveći dio stomatološke zaštite se sprovodi preko privatne prakse i pojedinih državnih stomatologa.
Stomatolozi dobijaju državne subvencije, a roditelji plaćaju paket usluga na osnovu svojih prihoda.
Holandija
Prema objavljenim podacima do 70.-tih godina prošloga vijeka, karijes mliječnih zuba u uzrastu od 6. godina je imalo praktično 99% djece.
U prosjeku je to iznosilo 9,1 obolio zub po detetu. Već 90-tih godina broj oboljele djece je spao na 40%, sa prosjekom od 1,8.
Kod 12-godišnjaka 60-tih godina 99% djece je imalo karijes stalnih zuba, sa prosjekom od osam zuba, da bi 2002 god. to spalo na 32% obolejlih sa svega 0,8 oboljelih zuba po djetetu.
Umesto zaključka:
Šta je to što mi radimo ili ne radimo i uzrokuje značajno lošije zdravlje zuba u odnosu na zapadno-evropske zemlje? Generalno gledano tri su osnovna uzroka:
*Značajno manje pažnje se posvećuje higijeni usta i zuba. Prema zvaničnim izvještajima Instituta za javno zdravlje gotovi iz svih zemalja, samo 40-50% anketiranih osoba izjavljuje da redovno pere zube.
*Ishrana je izrazito “kariogena”, što znači bogata u rastvorljivim ugljenim hidratima bez kojih nema razvoja bakterija koje stvaraju kiseline i tope zubnu gleđ.
Istovremeno ona je siromašna zaštitnim namirnicama koje pomažu oporavak zubne gleđi i promenu sastava bakterija od štetnih (“kariogenih”) prema korisnim.
Takve namirnice su naprimjer mliječni proizvodi (sir, jogurt, kiselo mlijeko, kefir), orašasti plodovi i sl.
Najnovija istraživanja pokazuju da naša djeca imaju preko 6 unosa hrane dnevno, od čega su preko 3 “kariogena”.
Postoji navika “kljukanja djece” sa slatkišima, ali i drugim oblicima ugljenih hidrata za koje roditelji nisu ni svjesni da su štetni.
Tu naravno dolazi i izuzetna neobaveštenost roditelja u vezi štetnosti noćnih obroka, čestog dvanja fabričkih sokića i drugih zaslađenih napitaka i posebno noćnih “slatkih” obroka.
Čak su i u vrtićima, kako zvanični jelovnici, tako i “druženja djece” uglavnom “začinjena” slatkim.
*Stanje zuba kod odraslih je, takođe, katastrofalno. Trudnice u prosjeku imaju po 11 zuba zahvaćenih karijesom (bez obzira da li su plombirani, ne plombirani ili već izvađeni).
Prosječno, osoba uzrasta 35-44 godine ima preko 15 već zahvaćenih zuba. Po broju “krezubih” i “bezubih” smo ubjedljivo među vodećima u Evropi.
Pri tome najveći broj građana čvrsto vjeruje da se zdravlje zuba obezbeđuje plombama i protezama i da je za to odgovorna stomatološka služba. Još je tragičnije da u to vjeruje i većina stomatologa.
Znači, građani, pa samim tim i roditelji su stomatološki krajnje neobrazovani, što uopšte nije ni čudo jer smo i opšte zdravstveo daleko od dobre pismenosti.
Po zastupljenosti, ali i po smrtnosti smo u samom evropskom vrhu kada je riječ o “najopasnijim oboljenjima današnjice”: bolestima srca i krvnih sudova, malignim oboljenjima, šećernoj bolesti.
Zaključak bi bio vrlo logičan:
Kod nas ne postoji zdravstveno vaspitanje!?
Da li je stvarno tako da država koja se kune u socijalnu pravdu, koja pokriva svojim osiguranjem veoma široki dijapazon zdravstvenih usluga (kod djece praktično kompletna zaštita do 18. godine), zanemaruje najvažniju komponentu savremenog zdravstvenog sistema – PROMOCIJU ZDRAVLJA.
Ako ni zbog čega drugog, zar motiv nije bar smanjenje troškova koje nosi liječenje bolesti, a koje su u neprekidnom porastu.
Papir ipak trpi sve!
Sve mjere, koje su opisane u gore navedenim iskustvima iz evropskih zemalja, gdje je značajno smanjen broj oboljelih zuba, su prisutne i u zvaničnim dokumentima većine zdravstvenih Fondova u zemljama u regionu.
Protokoli fondova zdravstvenog osiguranja u Srbiji i Republici Srpskoj (za ostale drzave u okruženju nisam siguran) propisuju i plaćaju obavezan prvi stomatoloski pregled djeteta u prvoj godini života i zatim svake godine po jedan sistematski kontrolni pregled.
Oni obuhvataju određivanje rizika, zdravstveno vaspitanje, profilaktičke mjere (mada ništa nije precizno definisano).
Stomatološka zaštita trudnica je besplatna, i pored saniranja oboljenja, obuhvata i zdravstveno-vaspitni rad. Nažalost sve ostaje samo mrtvo slovo na papiru!
Problem je što niko ne provjerava da li je i koliko toga izvršeno, a pogotovu se ne prati zdravstveno stanje.
Kontrolišu se samo formulari i izvještaji, gdje se preventivne i zdravstveno-vaspitne usluge mogu rutinski upisivati bez da su i izvršene.
A da način, kako se to sve radi nije dobar i efikasan, govore rezultati, koji pak kreatore zdravstva uopšte ne uznemiravaju.
Problem je i sto se formalno finansiraju „usluge“ (i to pre svega terapeutske), a ne zdravstveno stanje, pa se praktično stomatolozima isplati više bolesti.
I svakako, pored formalnih propisa ne postoji bilo kakva pomoc i obavezujući protokoli kako da se to izvrši (mada su se eksperti potrudili da ih pripreme).
Naravno, sve to daleko više košta državu (čitaj sve nas) i svodi se na gašenje požara i bacanje novca u bunar bez dna.
Izvor: Dječija stomatologija (drjovan.biz)
