Činjenica da je usna šupljina povoljan medij za nastanak biofilma koji je strukturirana zajednica mikroorganizama uronjenih u hidratizirani matriks te predispozicija za nakupljanje plaka tj. naslaga hrane kojima se hrane bakterije, razlozi su nužnosti provođenja ispravne i svakodnevne oralne higijene.
Bakterije koji su uobičajeni stanovnici usne šupljine prerađujući ostatke hrane proizvode kisele kemijske spojeve kojima uništavaju tvrda zubna tkiva, stoga su mehanička i kemijska kontrola plaka esencijalni faktori za održavanje zdravlja. U moru informacija kojima su pacijenti okruženi zahvaljujući internetu i ostalim dostupnim izvorima, ponekad je teško istaknuti najvažnije smjernice.
Jedna od njih je ta da je nevažno koja sredstva koristimo za čišćenje zubnih ploha ako
sama tehnika četkanja nije ispravna. Naime, mehanika četkanja najvažnija je sastavnica provođenja higijene te ne postoji uvriježeno mišljenje koje nalaže jesu li bolje manualne, sonične ili električne četkice sve dok pravilno i detaljno četkamo sve plohe zuba te pomoću interdentalnih četkica ili zubnog konca uklanjamo ostatke hrane iz interdentalnih prostora. Istraživanja pokazuju da samo 10% ukupnog vremena četkanja provedemo četkajući oralne, odnosno stražnje plohe zuba, a velikoj većini populacije interdentalne četkice predstavljaju potpunu nepoznanicu. Ono što se preporuča jest da naglašavamo da vlakna četkice trebaju biti gusta, tanka i jednako duga te da budu polutvrda kako bi se minimalizirala trauma gingive te kako bi se iskompenzirala prejaka sila četkanja koja nerijetko rezultira preosjetljivošću, a kako bi vlakna i dalje bila dostatna za čišćenje sulkusa. Na interdentalne prostore treba usmjeriti posebnu pozornost – objasniti efikasnost zubnog konca i međuzubnih četkica te pomoći u pravilnom odabiru veličine istih.
Svakako treba proći i pravilnu tehniku čišćenja – objasniti pacijentima da trebaju nagnuti četkicu pod kutom od 45 stupnjeva tako da se njena vlakna nađu polovično na zubu, polovično na gingivi te da trebaju raditi male, nježne krugove – gotovo bez pritiska. Svakako treba napomenuti da zube treba prati 2-3 puta dnevno, ujutro prije obroka kako bi se uklonile naslage nastale preko noći prije nego što se unese novi izvor hrane, navečer prije spavanja jer je tijekom noći muskulatura inače zaslužna za fiziološko samočišćenje u mirovanju, a salivacija je znantno smanjena, a ako pranje slijedi nakon obroka, treba pričekati barem 30 minuta da se izneutralizira pH usne šupljine. Četkicu se preporučuje zamijeniti novom svaka 3 mjeseca ili ranije po potrebi.
Strugači za jezik u posljednje vrijeme postali su popularni, posebice u regulaciji halitoze, ali pacijentima svakako treba naglasiti da njegovo svakodnevno i agresivno korištenje može rezultirati obloženim jezikom, odnosno bujanjem fungiformnih papila, što se ne smatra patologijom, ali može dovesti do zabrinutosti pacijenta te nepovoljnog izgleda same površine jezika.
Kemijskoj kontroli plaka pripadaju potporna sredstva koja pripomažu manjkavoj mehaničkoj kontroli. Pasta za zube neizostavna je stavka u provođenju higijene te bismo uvijek trebali biti spremni odgovoriti čemu koji kemijski spoj u njenom sastavu služi. Kalcijev karbonat, hidrirani aluminijev oksid, magnezijev karbonat i sl. abrazivi su koji služe mehaničkom uklanjanju plaka te bi trebali biti veličine od 3 do 12 nanometara kako ne bi oštetili tvrda zubna tkiva te kako pacijent samu pastu ne bi doživljavao kao “pjeskovitu”. Natrijev laurilsulfat najčešće je pjenilo koje pripomaže mehaničkom uklanjanju ostataka hrane, no ponekad zahvaljujući pjenjenju daje osjećaj lažne čistoće, stoga se u pacijenata s manjkavom higijenom nastoji izbjeći.
Učestali dodaci za okus i miris su mentol, spearmint i pepermint, a uz to se dodaju i umjetna sladila poput saharina i ksilitola. Sorbitol, glicerin i propilen-glikol neki su od ovlaživača koji se dodaju pastama kako bi se sačuvala vlažnost, a spriječilo isušivanje i skrućivanje iste. Karboksimetilceluloza najčešće je vezivo koje služi održavanju konzistencije zubne paste spajajući hidrofobne i hidrofilne sastojke, a konzervansi poput natrijevog benzoata spriječavaju razvoj bakterija u zubnoj pasti. Najčešće dodavani sastojci su svakako fluoridi te se najdjelotvornijim pastama smatraju one koje sadrže 1450ppm fluora. Osim što pospješuju remineralizaciju početnih caklinskih lezija, paste koje sadrže fluor djeluju i baktericidno na bakterije u plaku, a fluoride najčešće pronalazimo u obliku natrijevog fluorida, natrijevog monofluoridnog fosfata te aminofluorida. Potaknuti dezinformacijama pročitanima na internetu, određen broj pacijenata izrazit će protivljenje korištenju fluora, no s takvim pacijentima treba razgovarati te im pokušati objasniti da je letalna doza fluorida za osobu tešku 70kg u prosjeku 5-10g, a da tek doza od 5mg/kg tjelesne mase može izazvati simptome otrovanja te da ne postoje znanstveno dokazana istraživanja koja kazuju da je topikalna primjena fluora štetna za ljudsko zdravlje.
Od preostalih mogućih sastojaka zubnih pasti, u ovisnosti o potrebi, možemo preporučiti paste s folnom kiselinom, odnosno vitaminom B9 koji je jedan od najvažnijih vitamina za trudnice – potiče procese regeneracije tkiva, kontrolira rad krvnih žila te tako pomaže u smanjenju rizika od gingivitisa kojem su trudnice sklone. Ksilitol ubrzava apsorpciju minerala u zubnu caklinu, pomaže u sprječavanju stvaranja karijesa te sprječava rast bakterija i mikroorganizama. Kositrov fluorid najpovoljiniji je sastojak pasti za zube koje se koriste prilikom krvarenja gingive. Prednost kositrenog fluorida doista je njegov antimikrobni učinak u odnosu na bakterije koje uzrokuju bolesti desni, ali negativna strana svakako je obojenje zuba koje je teško ili ponekad nemoguće ukloniti.
Pacijentima koji su skloni nakupljanju kamenca preporučljivo je koristiti paste na bazi cinkovog citrata te pirofosfata koji sprječavaju nastanak istog vežući slobodni kalcij iz sline i inhibirajući njegovo taloženje na površinu zuba. Pojedinim pastama dodaju se vodikov peroksid ili karbamid peroksid u svrhu izbjeljivanja, ali pacijentima treba naglasiti da se radi o puno nižim koncentracijama nego što ih koriste stomatolozi pri profesionalnom izbjeljivanju te da će samim time i učinak biti slabiji. Kalcijev laktat i kalcijev glicerofosfat neki su od sastojaka koji potiču aktivniju apsorpciju kalcija, a vitamin B5 – kalcijev pantotenat održava oralnu šupljinu zdravom obogaćujući je potencijalno izgubljenim
vitaminima.
Uz zubne paste sve se češće koriste i vodice za ispiranje koje otplavljuju naslage, osiguravaju ugodan okus, ublažuju zadah te pomažu pacijentima koji pate od kserostomije. Ono što treba imati na umu jest da treba izbjegavati vodice na bazi alkohola zbog njegovih potencijalnih kancerogenih svojstava te činjenice da znatno isušuje usnu šupljinu, što dodatno može pospješiti rizične čimbenike za nastanak karijesa. Korisne mogu biti vodice za ispiranje na bazi klorheksidina koji je jedan od najdjelotvornijih i najčešće primjenjivanih antiseptika, ali treba istaknuti da pri dužoj uporabi klorheksidin može obojiti zube i jezik te promijeniti osjet okusa.
Zbog navedenih nuspojava, vodice za svakodnevno korištenje najčešće sadrže natrijev citrat, natrijev fluorid, natrij laurilfosfat te cinkov klorid. Preporučuje se njihovo korištenje nakon obavljene oralne higijene te, iako neke od vodica imaju neugodan okus, ne bismo trebali ispirati usnu šupljinu vodom nakon grgljanja jer to posljedično smanjuje učinkovitost aktivnih tvari. Osim toga, važno je znati da natrij laurilsulfat inaktivira djelovanje klorheksidina te pacijentu treba preporučiti njegovo izbjegavanje prilikom terapijskog korištenja vodica sa klorheksidinom.
Autorka teksta je Gabriela Ljubičić, studentica 5. godine Stomatološkog fakulteta u Zagrebu.
Portal Stomatologija.me pruža priliku nadolazećim nadama regionalne stomatologije! Pozivamo zainteresovane studente stomatologije sa ex Yu prostora koji žele da objave svoje radove na našem portalu da se jave na mejl adresu stomatologija.press@gmail.com.
