Više od polovine odraslih osoba ima neki od oblika parodontopatije, a kod tri četvrtine starijih od 35 godina, parodontopatija predstavlja glavni uzrok gubitka zuba. Na drugom mestu je karijes.
Najbolji način za prevenciju ovih oboljenja je pravilno održavanje oralne higijene koja podrazumijeva svakodnevnu upotrebu četkice i konca uz pravilnu tehniku i redovne kontrole kod stomatologa.
Oralna higijena je na globalnom nivou postala sastavni dio cjelokupnog zdravlja. Nažalost, na našim prostorima situacija sa oralnim zdravljem je daleko od idealne.
Zašto je to tako, šta treba da se uradi da se to promijeni…, razgovarali smo sa doktorkom Natašom Martić, spec. parodontologije i oralne medicine, koja je ujedno i sertifikovani ITOP predavač.
“Globalno je problem u pristupu oralnom zdravlju. Problem je što se preventivne mjere u stomatologiji, koliko god da su efikasne, u svakodnevno radu, nažalost, i ne primjenjuju. Kada pričamo o preventivnim mjerama, mislimo o pravilnoj i adekvatnoj oralnoj higijeni. Problem je i u nama stomatolozima, jer smatram da mi profesionalci nismo dovoljno spremni ni motivisani da sprovodimo pravilnu obuku o održavanju oralne higijene. Mislim da je preventivna stomatologija siroče stomatologije, jer nije dovoljno profitabilna, popularna među kolegama i to na kraju rezultira situacijom sa oralnim zdravljem kakva je u Crnoj Gori, tako i u Srbiji“, istakla je za naš portal doktorka Martić.
Šta se može, da se prosto izrazim, proizvesti iz loše oralne higijene?
„Kao što znamo, loša oralna higijena je uzročnik lokalnih promjena u ustima, karijesa, parodontopatije i gingivita. Sa druge strane, loša oralna higijena i bakterije koje se skupljaju na zubima mogu da izazovu i niz sistemskih bolesti. Svi znamo na veoma usku vezu bakterija biofilma i nastanka bakterijskog edokardita. Smatra se da bakterije prolaze kroz implaniranu gingivu, znači to su pacijenti koji već imaju parodontopatiju ili gingivit, ulaze u krvotok, dolaze do oštećenih krvnih sudova i kod pacijenata izazivaju probleme. Poznato je da je veoma bliska i dvosmjerna veza između parodontopatije i loše oralne higijene i dijabeta. Pacijenti koji imaju dijabet, zbog promjena na malim krvnim sudovima su u riziku za produbljene parodontalne situacije. Sa druge strane, loša oralna higijena i padotontopatija na svoj način remete kontrolu insulina, tako da je pacijent koji ne može da kontroliše insulin, treba da se javi svom stomatologu da bi se to uspostavilo. Značajna je veza između loše oralne higijene i problema vezanih za trudnoću. Postoje brojne studije koje smatraju da loša oralna higijena i bakterije dovode do rođenja beba sa malom tjelesnom težinom, čak i do prijevremenih porođaja. Kolege sa raznih univerziteta su uočile i prisustvo bakterija biofilma kod pacijenata koji imaju Alchajmerovu bolest… Gledajući pravilno oralnu higijenu, moramo da imamo daleko širi pogled i aspekt“
Šta je potrebno da se uradi da bi oralna higijena bila kvalitetna?
“Prvo i osnovno je da treba da obučimo stomatologe i profesionalce kako pravilno da održavaju oralnu higijenu, a potom kako da promijene pristup u svakodnevnom radu. Svi mi imamo različitu situaciju u ustima, različit oblik i položaj zuba. Neko ima mostove, plombe, ortodontske aparate…, pa u zavisnosti od situacije u ustima, stomatolog treba da kreira plan oralne higijene kao što pravi plan terapije, da obuči pacijenta o održavanju pravilne higijene i u dužem nizu godina da ga kontroliše. Zbog toga je, ponovo ističem, problem u stomatološkoj profesiji koja ne posvećuje dovoljno pažnje pravilnoj i korektnoj oralnoj higijeni. Kada imate obučenog stomatologa, koji zna kako pravilno da koristi četkicu, kako se čiste zubi, kako se čiste interdentalni prostori… Kada ima znanja, vještine, kada ima želje, tada ćemo riješiti problem“
Koliko je važan izbor paste i četkice?
“Najčešće pitanje mojih pacijenata je koja je najbolja pasta za zube. I ne znam kako da im saopštim tu vijest da pasta za zube i nema baš velike veze sa dobrom oralnom higijenom. Tu je presudna četkica za zube. Četkica za zube, njena vlakna mehanički razaraju strukture biofilma, uklanjaju naslage i stvaraju zdravu situaciju u ustima. Da ne živimo u iluziji, mi ne možemo da uništimo bakterije, da ih potpuno eliminišemo, ali možemo da uspostavimo kontrolu. Pasta za zube uglavnom ima simptomatski efekat. Pastu za zube koristimo da bi popravili dah, da bi uzeli benefite fluora. Koristimo neke paste koje su bogate mineralima, pa na kraju krajeva pomažu u procesu remineralizacije. Moj problem sa pastama za zube je taj što većina savremenih pasti za zube sadrži SLS (natrijum lauril sulfat). To je sastojak koji dovodi do pjenušavosti. Kada se koriste takve paste, one jako pjenušaju, to je vrlo neprijatan osjećaj i pacijenti ih često brzo ispljunu, čime skraćuju vrijeme pranja. Brojne paste za zube u sebi sadrže sastojke koji su azokonstriktori, pa će pacijenti doći i reći da od kada peru zube sa tim pastama nemaju više problema sa krvarenjem desni. Sasvim moguće je da je razlog za prestanak krvarenja azonkonstriktivno dejstvo paste, a ne to što je uklonjena naslaga i štoi je smanjem proces inflamacije. Pastu treba koristimti kontrolisano. Preporučuje pacijentima da koriste paste bez SLS-a, da pasta za zube bude samo pomoćno sredstvo u malim količinama i da prvo peru zube bez paste, da iskontrolišu kvalitet pranja zuba, a onda da dodaju pastu i da koriste mineralne i fluor“.
Kako da peru zube bez paste, na koji način?
“To je takozvano suvo pranje zuba i preporučujem da pranje bude van kupatila. Možda zvuči čudno, ali kupatilo je veliki protivnik kvaliteta pranja zuba. To je iz razloga što u kupatilu provodimo vrijeme ispred ogledala ujutro i uveče, što je ustaljena praksa. Šta se dešava ujutro, žurite na posao, u ordinaciju, na fakultet, u školu i to pranje zuba se uglavnom se svede na razmazivanje paste po zubima. Niste dovoljno fokusirani ni koncentrisani šta radite. Slična situacije se ponavlja i uveče kada dođete kući umorni. Vrlo je naporno to pranje, pa pacijentima preporučujem da izmjeste pranje zuba iz kupatila ispred TV-a, računara, da čitaju knjigu, da uzmu četkicu i peru zube, jer će tako imati više vremena. Tada su opušteni i nije važno da li pranje traje, tri, 10, 15 ili 55 minuta. Mogu jezikom da kontrolišu kvalitet pranja zuba, koriste sve benefite pljuvačke. Kada su zadovoljni kvalitetom pranja, odlaze u kupatilo, dodaju malo paste i na čistim zubima, pasta koja je bogata fluorom i mineralima može da iskaže svoje dejstvo. Ako je loša oralna higijena, onda ni taj fluor neće difundovati kroz strukturu biofilma i neće biti efekta“.
Koliko je važna tehnika pranja zuba?
“Veoma je važna i to je još jednam razlog zašto apelujem na stomatologe. Morate da budete svjesni kakvog pacijenta imate ispred sebe, koje su njegove potrebe i rizici. Nismo svi isti, neko je u riziku za nastanak karijesa, neko za nastanak parodontopatije…, potom imate dijete, odraslu osobu i u zavisnosti od pacijenta, preporučujete tehniku. Kada imate pacijenta u životno dobu preko 30 godina, oni su svi u riziku za nastanak parodontopatije. Regija sulkusa, subgingivalna regija nam je regija gdje treba da bude fokus, pa u tom smislu razmišljamo o Basovoj tehnici. To je tehnika kojom postavljate vlakna u suluks i uklanjate naslage. Kada govorimo o dječijem uzrastu, fokus treba da budu okluzalne površine, gdje su su duboke fisure, uske fisure, pa u dječijem uzrastu sulkus nije u riziku, jer nemate mogućnost da se razvije parodontopatija i gingivitis, ali je pacijent u daleko većem riziku za nastanak karijesa. Iz zbog toga se uporno vraćamo na priču gdje nije dovoljno reći idite perite zube, nego tačno svakom pacijentu treba reći kojom tehnikom da pere i kojom četkicom“.
Šta je potrebno da bi se probudila svijest o važnosti oralne higijene?
“Velika je uloga fakulteta, kolega sa preventivne i dječije stomatologije, ljudi koji se bave prevencijom, jer treba da podignu svijest stomatologa o značaju oralne higijene. Dobrom oralnom higijenom, sa jedne strane, sprječavate bolesti, a sa druge strane pacijent koji je već u nekom terapijskom procesu, koji održava dobru oralnu higijenu, postiže i bolje terapijske rezultate. Ako pacijentu ugradite implante koji koštaju 10 do 15.000 eura, imate odgovornost i prema sebi i prema svom radu. Mislim da to sada polako dolazi na svoje, jer se u svakodnevnmom radu suočavamo sa ozbiljnim posljedicama oralne higijene kod naših pacijenata”, zaključila je dr Nataša Martić.
