Briga o zdravlju usta i zuba, važna je za opšte zdravstveno stanje. U prošlosti se često problem zubobolje rješavao vađenjem. To je bilo najbrže i najjednostavnije rješenje.
Sada u savremenoj stomatologiji, vađenje zuba je posljednja mjera koja se preduzima. Međutim, u nekom trenutku u životu i to postane neophodnost.
„Veliki broj pitanja od pacijenta dolazi nam na temu vađenja zuba. Ljudi pitaju kako će teći intervencija, da li će boljeti, koliko će da traje, šta će biti poslije…Vađenje zuba ili ekstrakcija je intervencija, kada se korijen zuba odvaja od njegovog ležišta u viličnoj kosti. Razni su razlozi odnosno indikacije za ekstrakciju zuba.
Najčešće je to jedan veliki karijes koji je razorio krunicu zuba, koji je otvorio zubni živac, proširio se ispod u meko tkivo i još ako je taj zub paradontopatičan, ako se klati, stomatolog indikuje vađenje zuba. Tačnije, procjenjuje da će taj zub kratko trajati, da ne vrijedi u njega ulagati vrijeme i energiju već je bolje razmisliti o nekoj protetskoj nadokanti koja će trajati godinama“, objašnjava dr Srđan Lolin.
Drugi razlog za vađenje može biti pojava gnojnog zapaljenje ili iz ortodontskih razloga.
„Ako postoji proces na vrhu korijena ili gnoja kesica, kako se to kaže u narodu, koja je toliko narasla više od pola korijena, tako da taj zub ne vrijedi čak ni operisati već ga treba izvaditi. Isto tako, često se vade i praktično zdravi zubi i to iz ortodontskih razloga. Specijalista ortopedije vilice nama oralnih hirurzima daje nalog za vađenje određenog broja zuba zato što postoji tjeskoba u vilicama. Jednostavno, nema mjesta da se ostave svi zubi. Najčešće je u pitanju umnjak ili treći molar“.
Vađenje zuba, po težini, možem biti jednostavno, komplikovano i hirurško.
„Jednostavno vađenje je, uglavnom, rezervisano za jednokorijene zube koji još uvijek imaju očuvanu krunicu, kada mi klješta možemo da fiksiramo za tu krunicu i odgovarajućim pokretima naprijed, nazad ili rotacionim pokretima odvajamo zub iz svog ležišta. Zapravo korijen zuba je fiskiran za viličnu kost pomoću odgovarajućih malih vlakana koji su kao sitni federi, koji se tako i ponašaju.
To su takozvana Šarpejeva vlakna. Nama je cilj prilikom vađenja da što finije, što nježnije iskidamo ta vlakna i odvojimo korijen od vilične kosti, a da pri tom ne oštetimo okolna tkiva, da ne dođe do odlamanja dijelova kosti i isto tako da ne dođe do razderotina ili nagnječenja na mekom tkivu“.
Komplikovano vađenje je proces kada je razorena krunica zuba i stomatolog nema za šta da uhvati i izvadi zub.
„Ukoliko je karijes razorio veliki dio krunice, kada nemamo za šta da uhvatimo zub, tada koristimo neke druge instrumente osim klješta kao što su poluge i drugi instrumenti. Ukoliko taj zub ili više korijena – dva ili tri, tada je to komplikovana ekstrakcija zuba. Često takav zub moramo da prepolovimo, da ga presliječemo na dva ili tri dijela i vadimo korijen jedan po jedan. To je jedini način kakav takav zub može da se izvadi“.
Posljednje i najteže je hirurško vađenje zuba.
„Operativno ili hirurško vađenje je kada se u toku ekstrakcije zalomi korijen zuba, pa jedan mali dio korijena ostane u viličnoj kosti. Tada stomatolog najčešće indikuje da se taj ostatak zuba izvadi operativno. Zapravo, mnogo je bolje za samog pacijenta da se taj zub izvadi operativnim putem jer je mnogo manja trauma na okolno tkivo.
Selektivno se siječe meko tkivo, selektivno se oslobađa kost, vadi ostatak zuba, ranba čisti, obrađuje i zašiva. Takva rana mnogo brže i bolje zarasta, nego kada rana nastane poslije velike traumatizacije tkiva, kada je stomatolog uporan da po svaku cijenu želi kliještima i polugama da izvadi zub. Tada nastanu velika nagnječenja, veliki defekti i obično je to zarastanje dugotrajnije i bolno“, zaključio je doktor Lolin.
