Bol u zubu je najčešći razlog posjete stomatologu. U većini slučajeva, bol u zubu je posljedica oštećenja zuba (karijesa) koje je dovelo do manje ili veće infekcije živca.
Kada se živac inficira, tj. kada dođe do njegove upale, jedini način za liječenje ovakvog zuba jeste vađenje živca. Šta podrazumijeva ova intervencija i kako izgleda do detalja, saznaćete u nastavku teksta.
Šta je zubni živac?
Svaki zub sastoji se iz nekoliko čvrstih slojeva (omotača). To su gleđ i dentin koji prekrivaju krunicu i cement i dentin koji čine oklop korijena.
Ipak, ispod tako jakih omotača, nalazi se jedna uska šupljina koja se prostire sredinom korijena zuba, a čini i samu srž krunice zuba. U toj šupljini nalazi se zubni živac koji služi za inervaciju tog zuba, ali i krvni sudovi koji taj zub ishranjuju.
Kada dolazi do infekcije živca?
Infekcija živca javlja se veoma često. Najčešće je posljedica velike karijesne lezije (velike rupe u zubu) koja opstaje dugo u ustima pacijenta, pa sve bakterije lako prodiru do unutrašnjosti samog zuba i izazivaju upalu živca.
Nekada se karijes ne može vidjeti spolja, golim okom, jer se nalazi u unutrašnjosti zuba uz očuvani spoljašnji omotač gleđi. Takav kvar nastaje kao posljedica nakupljanja hrane između zuba, neredovne upotrebe konca za zube i parodontalnog džepa. On je podmukao.
Često ne izaziva nikakve tegobe, pa pacijent i ne zna šta se dešava sve dok kontrolnim pregledom ili slučajnim rendgenskim snimkom njegov stomatolog ne posumnja da se nešto događa. Tada često bude kasno, došlo je do nepovratnog oštećenja zuba i zubni živac je za vađenje.
U kojim slučajevima se vadi živac?
Zubni živac se vadi kada dođe do njegove upale. Postoje različiti oblici upale živca. Dok su jedni asimptomatski (bez simptoma), drugi su praćeni intenzivnim bolovima na hladno, toplo, bolovima na zagrižaj, a u najtežim slučajevima spontanim bolovima koji se javljaju noću, pa čak i otocima određenih regija.
Detaljan postupak vađenja živca iz zuba
Ovdje, prije svega, treba reći da vađenje živca ne treba i ne smije da boli. Apsolutno se podrazumijeva da se za ovu intervenciju daje anestezija i da pacijent ne treba da trpi nikakve bolove tokom nje.
Оvo je važno napomenuti s obzirom na to da veliki broj pacijenata radije pristane na vađenje zuba nego na vađenje živca. Pacijentima se u detalje objašnjavamo njen tok. To je neophodno kako bi pacijent stekao puno povjerenje da je ono što mu se radi upravo ono što mu je neophodno za njegovo zdravlje, kao i da će biti potpuno zaštićen od eventualnih bolova i neprijatnosti.
Kada se obezboli zub, pristupamo čišćenju karijesa. Ovo se najčešće radi ili kroz plombu koja je stara i duboka, ali se ponekad desi i da zub bez plombe ima simptome koji ukazuju na oštećenje živca. Kada se očisti karijes i dođe do dubine na kojoj se nalazi živac, tankim iglicama koje služe za vađenje živca, ulazimo u njegove kanale i kružnim pokretima ga vadimo.
Pacijenti se uvek pitaju koliko to kanala ima koji zub, pošto od ovoga i zavisi cijena endodontskog lečenja zuba. Gornji i donji prednji zubi – „jedinice“, „dvojke“ i „trojke“ imaju po jedan kanal. Gornje „četvorke i petice“ najčešće imaju dva kanala.
Donje „četvorke i petice“ mogu imati jedan ili dva kanala, dok gornji i donji kutnjaci, tj. „šestice, sedmice i osmice“ imaju tri ili četiri kanala. U nekim slučajevima i više. Nakon vađenja živca, kanal u kome je on bio, sada je prazan.
Ipak, u njemu se nalaze ostaci bakterija i njihovih proizvoda, kao i dentin koji je pokvaren i koji treba ukloniti. To se radi ručnim i mašinskim iglicama kojima prolazimo cijelom dužinom kanala i na taj način ih čistimo. Uz to, ispiramo ih rastvorom natrijum hipohlorita koji je odlično sredstvo za dezinfekciju.
Nakon obrade kanala, obično je potrebno da se u njih postavi lijek koji stoji 7, 10, 15 ili 21 dan, zavisno od toga kako je stomatolog procijenio stanje zuba. Zub se zatvara privremenim ispunom i pacijentu zakazuje sljedeći termin. Veoma često se dešava da se sa pacijentima moramo viđati više puta za isti zub.
Naš cilj je da kanali u kojima se nalazio živac budu potpuno suvi (bez sekrecije) i neprijatnih mirisa koji su posljedica dejstva bakterija. To se u velikom broju sličajeva ne može postići jednim dolaskom kod stomatologa.
Pacijenti često nemaju strpljenja za dugotrajna liječenja i odustaju, pa kada nakon nekoliko mjeseci dođu u bolovima, jedini način da im pomognemo bude vađenje zuba. Zato im mi uvijek objasnimo na samom početku koliko bi trebalo da potraje terapija i zamolimo ih za strpljenje radi postizanja zajedničkog cilja, a to je da zub ostane u ustima i da bude adekvatno izlečen.
Kada stomatolog procijeni da je završeno liječenje zuba, pristupamo punjenju čistih i zdravih kanala. To se radi specijalnom pastom i gutaperkama (gumenim štapićima) koji se pakuju u kanale na određeni način i time se sprječava dalji prodor bakterija u njih. Nakon toga, (u istoj ili sljedećoj seansi), postavljamo definitivnu plombu.
Bol u zubu nakon vađenja živca
Tokom terapije i neko vreme nakon terapije vađenja živca, u granicama je očekivanog da se pacijent požali na to da ga zub „zaboli“ na zagrižaj, kada jede. To ne treba da plaši pacijente niti da ih brine.
Ipak, u nekim slučajevima, može da se dogodi da poslije određenog vremena liječeni zub počne da boli sam od sebe, spontano, bez nadražaja. Tada bi se trebalo javiti svom stomatologu, da napravi kontrolni snimak i provjeri stanje zuba.
Ponekad, kada se procijeni da je potrebno, posebno prije protetske rehabilitacije, radi se „revizija“ starih liječenja, kako bi se zub osvježio i kako bismo bili sigurni da neće praviti probleme ispod protetskog rada. Izvadi se staro punjenje zuba, ponovo očiste kanali, ponovo se dezinfikuju i definitivno napune.
Da li su moguće komplikacije u ovom postupku?
Komplikacije koje mogu nastati u postupku vađenja živca nisu mnogobrojne, ali postoje. Zavise od samog zuba, njegove morfologije i eventualne prethodne terapije kojoj je bio izložen. Vrlo je važno da se kanali očiste do njihovih vrhova, tj. do mjesta gdje počinje kost.
Ipak, nekada je to nemoguće. Kanali su kalcifikovani i postoje prepreke za prolazak iglica do samog vrha. Stomatolog ima na raspolaganju određene postupke kojima pokušava da probije te prepreke, ali u nekim slučajevima se ne uspije. Tada se zub napuni koliko nam njegova morfologija dozvoljava.
Kod takvih zuba, nerijetko se javi naknadna potreba da se radi ponovno liječenje. Takođe, dešava se da terapija ne da željene rezultate. Ovo je obično situacija sa zubima koji su veoma dugo imali veliku karijesnu leziju, pa je veći dio zuba uništen, a samim tim i toliko infiltriran bakterijama, da je liječenje već u startu osuđeno na neuspjeh.
Šta se dešava sa zubom kada se izvadi živac?
Dobro izliječen zub može da potraje dugi niz godina, ako se pravilno čuva. Nakon svake terapije vađenja živca, važno je napomenuti pacijentima da veoma vode računa o zubu koji je izliječen.
Takvi zubi postaju krti i lako lomljivi. Zato se često preporučuje da se oni zaštite krunicama, posebno ako nedostaje veliki dio zuba. Ako se ipak postavi plomba i pacijent zagrize nešto tvrdo, u slučaju da je to jaka sila koja djeluje naglo, može se desiti da se zub polomi.
Nije strašno ako se slomi samo kruna zuba, jer se takav zub onda naknadno može zaštititi protetskim radom. Međutim, ako se linija preloma prostire do korijena, takav zub je samo za vađenje. Takođe, izliječeni zubi nerijetko mijenjaju boju i potamne.
Tada se može pokušati sa endodontskim (unutrašnjim) izbjeljivanjem pojedinačnog zuba. Često se boja vrati na boju koju je zub imao prije terapije. U slučaju da ova metoda ne uspije, takav zub se zaštiti protetskim radom.
Vađenje živca – preventiva
Da ne bi došlo do potrebe za vađenjem živca, neophodno je redovno odlaziti stomatologu. Redovnim kontrolama stalno se prati stanje u ustima pacijenta.
Ponekad, karijes nije vidljiv u ustima, ali iskusnom stomatologu, promjene boje zuba i neki drugi simptomi mogu biti pokazatelj da je taj zub pokvaren. Dodatnim dijanostičkim metodama – testom vitaliteta, rendgenskim snimcima, potvrđuje se ili negira sumnja na karijes.
Što pacijent duže čeka sa popravkom malog i plitkog karijesa, povećava se mogućnost da taj karijes napreduje i dođe do živca. Tada bude kasno, i jedina mogućnost za izliječenje zuba bude vađenje živca. Ako osjećate simptome o kojima smo govorili, zakažite svoj termin, kako bi spriječili dalje napredovanje vašeg karijesa.
Ako nemate simptome, javite se na redovnu kontrolu, kako bi pregledom potvrdili da je sve u redu. Bolje spriječiti nego liječiti.
Izvor: stomatolog Beograd
