Osteomijelitis vilice je najopasnija patologija koja se razvija kao rezultat širenja infekcije kroz koštano tkivo. Unutar kosti, gdje se nalazi koštana srž, stvara se gnoj, zahvaćeno područje otiče, a dotok krvi se pogoršava.
Upala zahvata koštano tkivo i periosteum. Zbog nedostatka kiseonika dolazi do nekroze kostiju sa stvaranjem mrtvih zona. Pojava osteomijelitisa vilice moguća je u pozadini ulaska patogena infekcije u tijelo.
To se može dogoditi iz sljedećih razloga:
*zarazne i virusne bolesti koje su prešle u hroničnu fazu;
*loše izliječen parodontitis, što dovodi do komplikacija;
*uznapredovali slučajevi zubnog karijesa, pulpitisa, ciste zuba;
*povreda vilicei;
*infekcija tokom transfuzije krvi,
*injekcije
Osim toga, osteomijelitis vilice ponekad nastaje nakon vađenja zuba kada se njegova alveola inficira.
Simptomi
Simptomatologija patologije povezana je s njenom vrstom. Takođe postoje nijanse za svaki oblik osteomijelitisa. Na primjer, osteomijelitis donje vilice karakterističan je za odontogeni tip i češći je, osteomijelitis gornje vilice – za hematogeni oblik. Akutni osteomijelitis se razvija iznenada sa izraženim znakovima, a hronični stadijum bolesti ponekad se uopšte ne manifestuje.
Akutni osteomijelitis vilice izaziva snažnu reakciju organizma na infekciju. Osoba ima glavobolju, povišenu temperaturu iznad 38 stepeni, pogoršava se opšte stanje. U nekim slučajevima, kada je imuni sistem oslabljen, temperatura uopšte ne raste. To sugeriše da je tijelo iscrpljeno ili da nema dovoljno snage da se bori protiv infektivnog agensa. Glavni specifični simptomi:
*u inficiranom zubu se osjeća izrazit sindrom boli;
*pri kuckanju po zubu bol se višestruko povećava;
*zub je malo pomičan, susjedni zubi ponekad i teturaju;
*tkiva u blizini zuba su otečena, otečena, crvenkaste boje;
*s bolešću u donjoj vilici, osjetljivost donje usne se smanjuje;
*bol može zračiti u uši, slepoočnice, oči;
*limfni čvorovi na vratu su upaljeni, bolni na dodir;
*fluktuacije krvnog pritiska;
*u prisustvu gnoja u mekim tkivima lica, bol se osjeća iu drugim područjima osim vilice.
U vrijeme akutne faze važno je postaviti tačnu dijagnozu i započeti medicinske manipulacije kako bi se izbjegle komplikacije.
Nakon pada akutnog stanja, bolest prelazi u subakutni oblik. Na desni se formiraju fistule kroz koje izlazi gnojni sadržaj. Pacijent počinje osjećati olakšanje u vilici zbog oslobađanja gnoja, čak mu se čini da se stanje poboljšalo, a bolest se povukla. Međutim, ovaj stav je pogrešan, jer se u stvarnosti nastavlja uništavanje koštanog tkiva, upala se pogoršava.
Hronični
Hronični oblik osteomijelitisa vilice razvija se sam ili kao posljedica akutnog stadijuma. Ovu vrstu patologije je teško izliječiti, prepunu svih vrsta komplikacija, iako se u nekim fazama čini da je bolest potpuno nestala. Hronični osteomijelitis je dva tipa:
*Primarno. Formirano, zaobilazeći oštru formu.
*Sekundarni. Javlja se zbog akutne faze. Nastaje zbog kasnog odlaska stomatologu ili pokušaja samoliječenja, zbog oslabljenog imuniteta nakon povreda i ranijih bolesti, kao i zbog pogrešne dijagnoze i nepravilnog liječenja.
Kod djece
Karakteristika bolesti kod djece je da se razvija brzim tempom s izraženim simptomima koji brzo rastu. Za dojenčad, bolest je izuzetno opasna i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Znakovi osteomijelitisa vilice kod djece:
*nagli porast temperature (39-40 stepeni);
*gubitak apetita;
*beba postaje hirovita, cvili;
*na licu se pojavljuje natečenost, lice postaje asimetrično;
*u naredna tri dana oteklina utiče na područje vrata;
*bolno je dodirnuti natečeno područje kože;
*dolazi do gnojenja u zubnim klicama;
*oteklina blokira nosne prolaze, a dijete ne diše slobodno;
*obično petog dana dijete razvija fistule na nepcu, rudimentima zuba i u nosu.
Kada se pojave takvi simptomi, odmah treba pružiti medicinsku pomoć. U suprotnom postoji opasnost od katastrofalnih posljedica (pneumonija, trovanje krvi, meningitis).
Dijagnoza
Ako imate simptome osteomijelitisa vilice, odmah se obratite stomatologu. Patologiju otkriva stomatološki hirurg pregledom, kao i na osnovu medicinskih pretraga:
*opšti i biohemijski testovi krvi;
*opšta analiza urina;
*bakterijska kultura gnojnog iscjetka iz žarišta upale;
*rendgenski pregled – u akutnom toku bolesti rendgenski snimak će biti neinformativni, nakon otprilike 7 dana rendgenski snimak će popraviti promjene u koštanoj strukturi vilice zbog pojave mjesta ispunjenog gnoj;
*kompjuterska tomografija za dijagnozu osteomijelitisa koristi se u subakutnim i kroničnim stadijima;
*magnetna rezonanca;
*radiodijagnostika osteomijelitisa
Metode liječenja
Liječenje bolesti osteomijelitisa vilice mora započeti odmah nakon njenog otkrivanja. Pristup liječenju osteomijelitisa vilice je složen, uključuje niz opštih i posebnih mjera. Inicijalna mjera biće uklanjanje gnojnog i mrtvog tkiva, obnova koštanog tkiva.
Kod hematogenih i traumatskih vrsta patologije prvo se uklanja slomljeni zub ili njegovi slomljeni dijelovi. Zatim se gnojna rana tretira antisepticima. Kod odontogenog tipa vadi se i zahvaćeni zub koji je leglo infekcije, otvara se i čisti gnojni kavitet. Osim toga, liječenje osteomijelitisa vilice uključuje primjenu terapije lijekovima: propisuju se antibiotici, antibakterijski lijekovi, imunomodulatori, vitaminski kompleks i fizioterapija.
Terapija hroničnog osteomijelitisa uključuje uklanjanje pokretnih dijelova kosti. U slučaju popuštanja zuba vrši se splintiranje vilice. Tokom tretmana, pacijent treba da pije dosta vode, ispira usta nakon svakog obroka.
Izvor: vbgi
