Još 3500. godine prije nove ere, Vavilonci su čistili zube sa “štapićima za žvakanje” sa određenih stabala. Oni bi žvakali jedan kraj štapa da bi ga koristili kao čekinje, koristeći drugi kraj kao dršku.
Stari Egipćani su koristili grančice sa antibakterijskim svojstvima od stabala nima (neem) i cimeta. Cimet je dobrog ukusa i osvežavao im dah.
Kinezi su koristili štapiće za žvakanje sve do 13. vijeka, kada su razvili prvu četkicu za zube koristeći čekinje od vepra i dršku od bambusa.
Amerikanci su 1937. godine izmislili najlonske četkice za zube koje su zamijenile većinu drugih, jer su sanitarne i jeftinije. Zanimljivo je, međutim, da se štapići za žvakanje još uvijek koriste u područjima Bliskog istoka, Azije, Afrike i Južne Amerike.
Na osnovu dokaza od 5000 prije nove ere, najranije zubne paste koje su razvili Egipćani i nazvali su je “zubni prah”. Bio je napravljen pomoću stvari kao što su zdrobljene kosti, spaljene jajne ljuske i pepeo. Jedan zubni prah se sastojao od mješavine smirne, pumice, volovskih kopita i fragmenata jaja, dok su se drugi sastojali od bibera, soli u prahu, cvjetova irisa i lišća mente.
Rimljani su prali zube pastom za zube na bazi urina. Amonijak u urinu je pomogao da im se zubi ostanu beli. Na kraju su Rimljani počeli da koriste mješavinu cigle, krede i soli.
Istorija ukazuje da je Napoleon koristio zubnu pastu na bazi opijuma.
Zapanjujuće, prije 2.500 godina, Maji su imali do sada neviđeno razumijevanje stomatologije. Muškarci bi imali zube ukrašene dijelova koji bi ličili na cvijeće ili toteme. Takođe bi imali i dragulje umetnute u centar njihovih zuba. Ove dekorativne podvlake izvedene su primitivnom bušilicom bez pucanja ili razbijanja zuba.
Budući da stomatološka profesija još nije postojala početkom 1800-ih, svato sa prikladnim alatima – obično berberinskim ili kovačkim – obavljao je zubarske tretmane. Kada je stomatološka profesija bila razvijena, ljudi su nastavili da se oslanjaju na svoje kovače, zbog čega su pravi stomatolozi bili ljuti i licenciranje su postali kao uslov za bavljene tim poslom.
Zubobolja je odvela naše rane pretke da razviju bizarne, neuspješne tretmane za olakšanje. Na primer, u jednom trenutku se vjerovalo da su sitni crvi unutar vašeg zuba uzrokovali zubobolje. Korišćene su različite metode za uklanjanje crva. Jedna čudna metoda koja se odnosi na sjeme i vosak. Drugi tretman zubobolja je uključivao zamjenu pljuvačke žabom dok je recitovala magiju. Ljekar je razvio lijek koji je uključivao probijanje gingivalnog tkiva koje je okruživalo bolan zub, više puta noktom, sve dok nije postalo krvavo, a zatim zabadao nokat u drvenu gredu što je „obećavalo“ da će se bol smanjiti.
Krajem 19. vijeka, prva pasta za zube u tegli bila je masovno proizvedena od strane „Colgate-a“. Zvala se „Creme Dentrifice“.
„Colgate Dental Cream“ u sklopivim cjevima postao je dostupan za kupovinu 1896. godine.
Zubna pasta koja se sastoji od sode za pečenje i vodonik peroksida razvijena je oko 1900. godine.
Fluorid, koji pomaže u sprječavanju karijesa dok jača zube, dodat je zubnim pastama oko 1914. godine.
