Iako nismo pisci, u našoj ordinaciji se pletu najraznovrsnije priče, kakve samo život – slučaj komedijant – može da ispripoveda. Počujte jednu od njih… Poslije zakazivanja otoplastike, stigao nam je desetogodišnji dječak, uzbuđen što će se napokon riješiti klempavih ušiju.
S obzirom na to da ga je ovaj problem veoma onespokojavao, jedva je čekao da intervencija počne. Zahvat je planiran u lokalnoj anesteziji budući da je mali pacijent bio vrlo kooperativan i stabilan. Hirurg je na samom početku primijetio čudnu pojavu: nešto veće podlive dok je davao anesteziju i obilnije krvarenje poslije samo nekoliko santimetara reza.
Shodno tome, donio je odluku o prekidu zahvata, ušivanju reza i zaustavljanju krvarenja. Ne shvatajući šta se dogodilo, dječak je izašao sasvim zbunjen iz operacione sale, razočaran što su mu uši i dalje klempave. Potom biva upućen na laboratorijske analize testova hemostaze, sa ciljem otkrivanja uzroka krvarenja. (Pomenuti hirurg inače ima ogromnog iskustva u tretiranju pacijenata sa poremećajem hemostaze, a svojevremeno je odbranio i magistarsku tezu iz te oblasti.)
Nažalost, roditelji su upućivani iz laboratorije u laboratoriju, ali na kraju taj suptilni poremećaj nije laboratorijski dokazan. U skladu sa situacijom, hirurg odlučuje da za dječaka (kao i za druge pacijente sa ovom vrstom poremećaja) primijeni antifibrinolitik. Najzad je došao dan da se mili dječarac riješi klempavih ušiju! Operacija je protekla po planu, bez krvarenja i drugih komplikacija.
Poslije desetak dana, došao je da mu se ukloni zavoj i da sebe sagleda u novom izdanju. Tom prilikom, saznali smo da je u periodu nošenja zavoja bio toliko savjestan da mu se čak vrat ukočio u nastojanju da zavoj ne poremeti i time naruši rezultate operacije. Takođe je, prema riječima njegove majke, na Internetu istražio sve o čuvenom prof. dr Zoranu Stajčiću, inače svom ujaku, i poželio da i sam jednoga dana pođe njegovim stopama estetskog hirurga.
Stremeći tom važnom životnom cilju, već je preduzeo prve korake – novac koji mu je ujak darivao namijenio je kupovini knjiga iz stomatologije. Kako bi izrazio svoju radost i zahvalnost zbog „novih ušiju“, na dan skidanja zavoja sam je odabrao buket cvijeća za našu sestru Tanju, a ordinaciji je poklonio specijalan pehar, sa ugraviranom ličnom posvetom: BEOGRAD–CENTAR. HIPOKRAT JE PONOSAN NA VAS! MIHAJLO
Malo je reći da je osoblje Specijalističke ordinacije Beograd–Centar ostalo bez daha, pri snažnom utisku koji je Mihajlo na sve ostavio. Vidno dirnut i nadasve ponosan, ujak je zagrlio svoga sestrića, kom su suze radosnice tekle niz obraze. Na polasku kući, majka je svog beskrajno srećnog sina po navici posavjetovala da stavi kapu preko ušiju, na šta joj je on, sav u osmijehu, odgovorio: „Pa, mama, ja sam sad lijep!“
Kao u nekom filmu, ovoj dirljivoj sceni u našoj čekaonici prisustvovao je jedan pacijent iz Velike Britanije. I sam ponesen emocijama kojima je svjedočio, kazao je da je to jedan od najsnažnijih momenata koje je ikada doživio i koji će zasigurno ponijeti sa sobom u daleki svijet. I, tako ova priča nastavlja da živi…
Izvor: Beograd centar
