Kada je riječ o oralnoj higijeni najmlađih, roditelji, zaista, dobijaju često zbunjujuće i kontradiktorne informacije, tako da nije ni čudo da se ona vrlo slabo i nepravilno sprovodi. Kao što smo uvijek naglašavali, i kako su stomatolozi uvijek učeni, sa pranjem zuba se započinje odmah po njihovom nicanju. Usta i jezik je potrebno povremeno čistiti i prije pojave zuba. Sve ostalo je pogrešno. Zubna pasta nema samo kozmetsku ulogu ili da sa svojim ukusom pranje zuba bebi učini prijatnim. Ona mora i aktivno da djeluje na procese remineralizacije (vraćanja minerala) u zubnu gleđ koju napadaju kiseline stvorene od strane bakterija iz oralnog biofilma (zubni plak) u prisustvu slobodnih šećera.
Pošto novija ispitivanja na našim prostorima upućuju, da čak 35% djece već do druge godine dobija vidljive znake karijesa, a da je 66,4% trogodišnjaka zahvaćeno, očigledna je neophodna valjana zaštite. Obično pranje zuba, bez paste, pa čak i da je idealno, nije dovoljno u neutralisanju mnogobrojnih rizičnih faktora. Neutralisanje agresivnog dejstva slobodnih šećera, koji dominiraju u ishrani naših beba, ne može da izvrši bilo koja pasta. Dokazani aktivni sastojci sa preventivnim dejstvom su flioridi (soli fluora), ksilitol i nanoapatiti.
Fluoridi
Fluoridi su najprovjereniji antikariogeni agensi, ali da bi bili efikasni, mora da se nalaze u dovoljnoj količini. Minimum iznosi 1000 ppm (jedan na milioniti dio) ili 0,1% dio. Problem nastaje što mala djeca gutaju zubnu pastu, pa kod većih količina paste (preko pola ili cijele glave četkice) sa 1000 ppm fluorida u sebi, može da dođe do poremećaja u razvoju zubne gleđi stalnih zuba. On se ispoljava u prebojavanju (fluoroza). Zbog toga zubne paste za djecu sadrže od 500-700 ppm fluorida. To pokazalo nedovoljnim za rizičnu djecu, zbog čega se i bilježi porast karijesa ranog djetinjstva. Problem se danas rješava sa manjim nanošenjem paste koja sadrži 1000 ppm fluorida. Kod rizične djece do 2 godine pasta se nanosi u količini zrna pirinča ili jedne tračice (razmaza), a od 2-6 godina u veličini zrna graška. Kod djece koja ne pokazuju znake rizika, što je izuzetno rijetko za naše sredine, moglo bi do druge godine da se koristi i zubna pasta sa 500 ppm u količini zrna graška. Ako dijete spada u rizičnu grupu (posebno česti i noćni unos slobodnih šećera, ili postojanje razvojnih nepravilnosti zubne gleđi) nije dovoljno oslanjati se samo na zubnu pastu. Neophodno je da i stomatolog pruži dodatnu profesionalnu zaštitu i sprovodi češće kontrole.
Zamjena za fluoride
Zbog agresivnih, neargumentovanih kampanja preko interneta, postoji otpor određenog broja roditelja, pa čak i samih stomatologa prema fluoru u zubnim pastam. Preporuke, poput korišćenja sode bikarbone ili raznih formulacija tzv. „prirodnih pasti“ na biljnoj bazi, bez fluorida (često sadrže i mnogo „štetnije sastojke“) je nestručan i riskantan potez, jer takvo dijete ima veliku mogućnost da dobije zubni kvar. Naučni dokazi za neutralisanje štetnog dejstva slobodnih šećera za sada postoje još za agense poput ksilitola i nanoapatita. Oni bi eventualno (još nema dovoljno kliničkih studija) mogli da zamijene fluoride u zubnim pastama, ali samo ako se nalaze u dovoljnim količinama. Za ksilitol to iznosi najmanje 10% (uglavnom se u dekleraciji sastava nalazi na jednom od prvih četiri mjesta), a za nanoapatite još nema tačno utvrđenih doza (uglavnom da su više od 1%).
Faktori rizika
Osnovni rizik za razvoj karijesa kod malog djeteta je unos slobodnih šećera!!! Bez njih ne bi ni dolazilo do oboljenja. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da se dodati (slobodni) šećeri ne unose najmanje do 18 mjeseci. Nažalost kod nas skoro 50% beba već u prvoj godini dobija slatkiše, a u drugoj to je i više od 80%. Nisu samo slatkiši izvori šećera, tu spadaju i sokići, keksi (čuveni Plazma ikona hrane za bebe), kašice pa i mlijeko. Bilo koja noćna ishrana, pa i dojenje je, takođe, mogući izvor oštećenja. Za zdravlje zuba nije bitna količina slobodnih šećera koja se unosi, već učestalost i vrijeme unosa. Visok rizik predstavlja preko šest unosa hrane kao i više od dva kariogena obroka. Šećere prerađuju posebne, štetne ” tzv. kariogene bakterije”.
One se u prisustvu šećera i razmnožavaju i potiskuju druge korisne. Bakterije dolaze u usta bebe iz okruženja u privih 18 mjeseci (majka, članovi porodice). Ako ih oni imaju više lakše će i brže naseliti. Rizik je prema tome i loša oralna higijena roditelja i ukućana, oboljeli zubi. Bakterije se neutrališu tako što se zubni plak u kome žive redovno i pravilno uklanja (pranje zuba). Sledeća grupa rizika je vezana za osjetljivu zubnu gleđ, koja toku razvoja nije dovoljno dobro mineralizovana. Ona može da ima vidljive defekte (mrlje i udubljenja), ali i da je na izgled normalna. Uzroci mogu da budu u trudnoći ili u prvim mjesecima poslije rođenja. Tu su, na primjer, nedostatak vitamina (posebni D i A), oboljenja majke i lijekovi koje unosi u trudnoći, aktivno i pasivno pušenja, stres majke, prijevremeni porođaji, mala težina, oboljenja djeteta, antibiotici…
Zaključak
*Pedijatar mora da uputi roditelje na prvi stomatološki pregled odmah po nicanju zuba, a najkasnije u toku prve godine. Pedijatar bi, inače, trebao da obuči roditelje kako da čiste usnu duplju i prije nicanja zuba.
*Osnova prvog stomatološkog pregleda bi trebalo da bude određivanje rizika i propisivanje preventivnivnih mjera na osnovu njega.
*Na prvom pregledu stomatolog bi trebao da direktno pokaze i obuči roditelje kako da peru zube, kakvu četkicu da koriste i koju zubnu pastu.
*Potpuno su pogrešne tvrdnje da djeca ne treba da koriste zubne paste do 2-3 godine, da koriste sodu bikarbonu i slično. Pasta se koristi na osnovu rizika. Dječije zubne paste (sa malo aktivnih materija poput fluora, ksilitola ili nanaopatita) nisu efikasne u prevenciji kod rizične djece.
*Ukoliko iz nekih (uglavnom neosnovanih predrasuda) roditelji ne žele da se koriste paste sa dovoljnom količinom fluora, onda to moraju da budu efikasne zamjene (dovoljne količine ksilitola ili nanoapatita). Najefikasnije je kada su kombinovane sve tri aktivne materije zajedno. Tzv “prirodne paste” nemaju nikakvo dejstvo i ne mogu da spriječe karijes kod rizične djece.
*Besmisleno je i krajnje nekorisno da se maloj djeci (sve do 6-7 godine) prepusti da sama peru zube. Njih moraju prati roditelji, a djeca samo da se igraju.
*Po nicanju svih zuba (i bočnih) potrebno je početi i sa čišćenjem međuzubnih prostora.
*Prečest unos slobodnih šećera (više od 2-3 puta dnevno) ne može da se neutrališe samo sa pranjem i aktivnom pastom već su neophodne i dodatne profesionalne zaštitne mjere. (drjovan.biz)
