Bruksizam je psihološki uslovljeno škripanje i stiskanje zuba tokom spavanja, a nekada se navedene promjene javljaju i u budnom stanju.
Presija koja pri tom djeluje na zube, desni i vilične zglobove, mnogo je jača nego kod običnog žvakanja.
Postoje dvije vrste bruksizma. Jedan oblik podrazumijeva pokrete donje vilice i obično je glasan, što ukućani ili osobe sa kojima ste u kontaktu, brzo primijete.
Drugi oblik ne podrazumijeva samo pokrete donje vilice i uglavnom je nečujno. I pored toga, takve osobe tokom jutra osjećaju glavobolju, bolove prilikom žvakanja hrane, zubi su u cjelosti preosjetljivi na podražaje, a mišići za žvakanje su stalno pod tenzijom.
Takođe, javlja se bol u predjelu uha tokom žvakanja, naročito u jutarnjim satima. Ranije se mislilo da je bruksizam posljedica disproporcije gornjih i donjih zuba, dok je danas sasvim drugo takmičenje tih tegoba.
Bruksizam je psihogeno uslovljen i načinom života, u kome su osobe izložene velikom stresu tokom dana, što dovodi do aksioznosti i psihološke napetosti kako na poslu, tako i svim sferama življenja, koje zahtijevaju brži tempo bez redovnog kako psihičkog, tako i fizičkog zamora.
Kod iskusnog stomatologa vrlo lako se može ustanoviti da se radi o bruksizmu na osnovu nekoliko pokazatelja. Na griznim površinama zubna gleđ je istrošena i lako se vidi dentin, gingiva je inflamirana i edematoza, a prisutni su i tragovi krvi na bukalnoj sluznici.
Posljedice neliječenog bruksizma su istrošenost i pucanje zuba, uz konstante bolove u desnima, zubnim alveolama, glavoboljama i bolovima u zglobovima vilica. Ako na vrijeme ne budu otrkiveni znaci bruksizma, mogu ostati trajne posljedice u procesu žvakanja hrane.
Nesrećna okolnost je što pacijenti vrlo kasno shvate da imaju poremećaj i kasno se javljaju stomatologu što samo liječenje postaje dugotrajnije, složenije, a time i skuplje. Međutim, ako se pacijenti jave na vrijeme, ranije, liječenje je jednostavnije, kratkotrajnije i bez posljedjica na zubima.
Liječenje bruksizma prvo počinje otklanjanjem psihogenih faktora što vrlo često može da dovede i do izliječenja. Međutim, ako se ni nakon toga ne sanira oboljenje, onda se na osnovu temeljitog stomatološkog pregleda izrađuju stomatološke štitnike.
Štitnici koji se prave za bruksizam su indivindualni i oni sprječavaju dalje trošenje zubne gleđi, a po potrebi se može povisiti zubni zagriz, položaj viličnih zglobova se vraća u fiziološki položaj, a sve to dovodi do saniranja kako glavobolje, tako i bolova u uhu i vratu.
Sami zubni štitnici se razlikuju kao u debljini, tako i u vrsti materijala od koga se prave. Svaki štitnik je indivindualne veličine, a načinjen je na osnovu zubnmog zagriza gornje i donje zubne strukture.
Štitnici se nose noću, pacijenti se vrlo brzo na njih privikavaju jer ne stvaraju nelagodu prilikom nošenja. Sve tegobe koje su imali vrlo brzo nestaju što čini da pacijenti postaju smireniji i zadovoljniji.
Popravlja se kvalitet sna, nestaje glavobolja, kao i prilikom žvakanja hrane i pokretanje viličnih zglobova tokom govora. Štitnici se prestaju nositi kada se sve tegobe saniraju.
Izvor: Medici
