U Stomatološkoj komori Makedonije se, kao i u praktično svim komorama u okruženju, svakodnevno bore sa problemima koje muče stomatologiju, da stomatolozi dobiju što bolji status, odnosno status kakav zaslužuju u društvu, ali i da se sve to zakonski zaokruži.
Puno toga je urađeno u posljednje vrijeme, a na tu temu, kao i o drugim problemima koje muče stomatologe u Sjevernoj Makedoniji, razgovarali smo sa doktorom Marijanom Denkovskim, predsjednikom tamošnje Komore.
„U Stomatološkoj komori Makedonije pokušavamo puno stvari da ispravimo, izmjene pravilnika, izmjene podzakonskih akata, izmjene zakona. Mi smo sa naše strane obavili taj dio posla, zato što je u prijedlogu Zakona o zdravstvenoj zaštiti već završen. Ono što smo mi tražili je već stavljeno u prijedlogu zakona. I sa prethodnim i sa sadašnjim ministrom smo uskladili sve što smo planirali. Puno stvari je završeno i što se tiče pravilnika u raznim momentima djelovanja stomatologa.
To je prošlo i Ministarstvo zdravlja i sjednicu Vlade Sjeverne Makedonije i sada čekamo realizaciju, a to je već politička odluka, pošto tu ima stvari koje se, nažalost, odnose i na finansije, a u vrijeme ekonomske krize, krize sa energentima, neizvjesno je kada će se realizovati. U principu, mi smo zadovoljni onim što smo postigli u saradnji sa institucijama, pogotovo što sada imamo izvrnu saradnju sa Ministartsvom zdravlje, jer je ministar stomatolog, član je Komore, tako da tu nemamo šta mnogo da objašnjavamo da neko razumije šta mi želimo. I previše i predobro zna naše probleme, jer je i on u privatnoj praksi“, istakao je Denkovski za naš portal.
Nedavno su pojedini stomatolozi iz Sjeverne Makedonije štrajkovali, a Stomatološka komora ih nije podržala. O čemu se tu radilo?
„Nije podržala komora, tako je. Mi smo imali i sjednicu Izvršnog odbora i sjednicu Skupštine, na kojima nije podržan taj protst. Tačnije, nisu podržani zahtjevi koji su se iznijeli, pošto smo smatrali da to vodi stomatologiju unazad, a ne naprijed i što će definitivno zatvoriti prostor budućim doktorima stomatologije ulazak u mrežu.
Puno komora u okruženju nema mrežu, a mi imamo i najveći problem u tim zahtjevima je smanjenje mreže na 1.000 osiguranika odnosno građana. To može dovesti do toga da izgubimo bar 50 odsto ugovora sa Fondom, koji kod nas funkcionišu i sa kojima radimo na poboljšanju uslova. Uz to se traži dotacija za svaki stomatološki tim u iznosu od 1.500 do 2.000 eura, radio ne radio, bez ugovornih obaveza, što smatramo da u današnje vrijeme nije uredu kada je već ekonomija tržišna, a nije vrijeme socijalizma…“
Na osnovu čega se određuje koja će ordinacija sklopiti ugovor sa Fondom?
„Za opštu stomatologiju je jednostavnije. Zahtjev se podnese za ulazak u mrežu i još uvijek ima prostora, po sadašnjim kriterijumima, na 1.000 građana da ide jedna ordinacija. Za specijalističke ordinacije je prilično „neprijatno“. Imali smo od 2005. do 2021. godine realni problem da niko nije mogao da uđe u sistem od specijalističkih ordinacija. Uspjeli smo sa prethodnim ministrom da dogovorimo i on je raspisao javne pozive i prijavljivali su se. I sada imamo nekih 80 ordinacija, koje su dobile specijalističke ugovore sa Fondom i ušli su u mrežu“.
Hiperprodukcija kadra je problem koji muči sve države bivše Jugoslavije.
„Problem je što imamo hiperprodukcija kadra i što fakulteti imaju problem da ako nemaju dovoljno studenata, nemaju dovoljnu finansijsku podršku od države. Oni se „koprcaju“, ne slažu se sa nama da smanje broj studenata. Drugi problem je što imamo hiperprodukciju specijalista. Mislim da u ovom trenutku imamo 500 specijalističkih uvjerenja, koja nisu licencirani kao specijalisti.
Ljudi ne mogu ući u mrežu, još uvijek rade kao opšto stomatolozi, a možda su završili specijalizaciju prije pet godina. Šta su oni dobili? Završili su specijalizaciju, dobili su uvjerenje, ne rade kao specijalisti već kao opšto stomatolozi. Sa druge strane, vidjeli smo da je zakon svugdje pogrešno usmjeren. Svako može otići na specijalizaciju nakon dobijanja licence. Ranije je bilo dvije godine radiš u praksi, pa onda možeš da ideš na specijalizaciju, pa onda je bilo da moraš da radiš šest mjeseci, a sada odmah možeš na specijalizaciju. Završiš fakultet, ideš na staž, dobiješ licencu i sutra dan ideš na specijalizaciju“.
Ima li Komora rješenje za taj problem?
„Nažalost, veoma malo se pita Komora zato što je ranije i Ministarstvo zdravlja imalo uticaja. Prethodni ministar nas je pitao kako možemo da spriječimo fakultete da ne raspisuju konkurs za specijalističke studije. To je u rukama fakulteta i, nažalost, nemamo kontrolu, a fakulteti žive od tih para. Čak imamo situaciju da se uvećao broj profesora, da bi se uvećao broj mentora i da bi se uvećao broj specijalizanata, koji bi prihvatili i plaćali sume koje se kreću i do 10.000 eura na godišnjem nivou“.
Mogu li u Sjevernoj Makedoniji da rade stomatolozi ako nemaju licencu izdatu od strane Komore?
„Ne mogu. Svako ko želi da radi kao stomatolog u Sjevernoj Makedoniji, bilo da je iz druge države ili je naš državljanin, mora imati licencu. Drugi problem je, vidjećemo kako će to da se implementira, kada je krenuo „Open Balkan“ da funkcioniše, pa se otvorilo tržište rada. Vidjećemo da li će naši stomatolozi moći, recimo u Srbiji, da konkurišu kao njihovi državljani. Da li će moći iz Albanije da dođu kod nas i naši da odu u Albaniju. „Open Balkan“ u ovom trenutku ne dotiče mnogo ostale komore u okruženju, ali dotiče nas i Stomatološku komoru Srbije“.
U svim zemljama bivše Jugoslavije imamo nedostatak stomatoloških sestara. Da li јe to problem i kod Vas?
„Apsolutno, ali kad slušam druge kolege, vidimo da kod nas nije tako strašno. Druge komore imaju problem zato što se kod njih prizanju samo stomatološke sestre da mogu da rade u ordinacijama, a kod nas se priznaju svi zdravstveni radnici. Nažalost, to nije dobro i tu imamo program šta da radimo. Iako zapošljavamo i akušerke, zubne tehničare i medicinsk sestre svih profila koji mogu da rade u stomatološkom timu, opet imamo manjak kadra. Razgovarali smo prije kovid krize da preuzmemo jedan program iz Engleske, koji već koristi Hrvatska komora dentalne medicine, to je prekvalifikacija.
Program se zove „Ambicio“ i koristi se za prekvalifikaciju bilo kog profila završene srednje škole u sestre. Razgovarali smo i dogovorili se da je najlakše neki brzi program, da brzo dobijemo sestre, a da se ponovo reaktiviraju škole stomatoloških sestara, koje su bile do prije deset godina, a onda su nestale. Ima još jedan problem. Podnijeli smo zahtjev da uđe u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, sa tim su se složili svi u Ministarstvu zdravlja, da vidimo koliko imamo stomatoloških sestara. Mi ne znamo koliko ih imamo i kakav je profil. Imao sam razgovor sa Udruženjem stomatoloških sestara, sa njihovim predstavnicima. Oni traže od nas da im pomognemo, jer nemaju evidenciju koliko stomatoloških sestara radi i kakvi su profili. Imali smo sreću u nesreći da je vakcinacija i za sestre išla preko nas. Tako da imamo neku evidenciju i to ćemo iskoristiti dalje da možemo znati sa čim raspolaže stomatologija u Sjevernoj Makedoniji, a šta nedostaje“.
Imate li propisane minimalne cijene stomatoloških usluga?
„Imamo svoj časopsi koji izdajemo „Vox dentarii“ i u posljednjem broju smo objavili da već peti put imamo presudu u našu korist od Upravnog suda za taj problem. U Komori već imamo pripremljen cjenovnik, čak i kriterijume šta ako se naruši, ko sprovodi mjere, kako su cijene povezane, ko određuje cijene i kako se one mijenjaju. Sve je to spremljeno, ali nažalost još od 2016. godine mi smo kaženjeni od strane državne Agencije za zaštitu konkurencije i na te kazne ulažemo tužbe, sudovi presuđuju u našu korist, ali još uvijek nemamo završen slučaj.
Pokušavamo, produžavamo pravni proces, ne stajemo i doći ćemo do kraja ili, što je još bitnije, u prijedlogu Zakona o zdravstvenoj zaštiti već stoji da Komora zakonski mora da ima cjenovnik za minimalne referentne cijene. Na taj način, Agencija nas više ne može kažnjavati. Na taj način su riješili problem u Hrvatskoj i u nekim drugim državama od kojih smo preuzeli iskustva. Jedini način za sve druge komore je da ne prave cjenovnik u svojim aktima, već da to pokušaju za izmijene u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti“
Zašto vam Agencija za zaštitu konkurencije pravi problem oko toga?
„Zato što oni nas treniraju kao udruženje preduzeća, što mi „de fakto i de jure“ nismo. Tretiraju nas da smo fiksirali cijene, što nismo, nego smo dali minimalne ispod kojih ne treba ići i zbog toga što neko tamo po inerciji od 2016. godine samo, ne razmišljajući, donosi istu odluku i nama pravi probleme. Da li ćemo taj proces riješiti sa Agencijom ili preko Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sigurno će se nešto dasiti. Najvažnije u ovoj priči je što je naš zakon za stomatologiju gotov i u Minstarstvu je.
Gotov je zakon i za ljekare i za farmaceute i biće najbolje rješenje ako se taj zakon usvoji prije nego što se izmijeni Zakon o zdravstvenoj zaštiti i da mi imamo svoj poseban zakon, zato što se Zakon o zdravstvenoj zaštiti teško mijenja. To je zakon koji traži previše političkih uslova i zbog toga stomatologija kao struka ima problema. Kada bi imali posebni zakon, to bi blo lakše mijenjati i na njega djelovati i bio bi fleksibilniji za promjenu. Tu je izlaz za sve Komore, izlaz iz svih problema, zato što mi kao Komore možemo svuda promijeniti, uslovno, zakon o stomatologiji, a teško se boriti, kao Don Kihot sa vjetrenjačama, za izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti“.
Kakvi su planovi što se tiče Komore do kraja ove i za narednu godinu?
„Do kraja godine planiramo da ovo što smo obavili i realizujemo, zato što će to tražiti promjenu pravilnika Komore. Nadam se da će ovo proči i da ćemo moći da promijeniomo akte. Uz to se i intenzivira međunarodna saradnja, zato što smo se posljednje dvije godine, zbog korone, otuđili jedni od drugih. Dogovoramo I ubrzavamo nove sastanke, razmjenjujemo iskustva I da dobijemo informacija, a potom da ih iskoristimo za naše potrebe. Mi kada nešto tražimo, od Ministrstva zdravlja i Vlade, kažemo da to tražimo jer je tako u Bosni I Hercegovini, Albaniji, Srbiji, ima već iskustva u Hrvatskoj. Njemačkoj…, tako da koristimo ono što su oni dobili, a isto njima dajemo naše informacije da ih oni iskoriste da bi svi mogli da poboljšaju svoj sistem rada”, zaključio je Denkovski.
