U zavisnosti od trenutka (vremena) predaje, nadoknade mogu biti imedijatne i odložene

- Advertisement -

Protetika je grana stomatologije koja se bavi nadoknadom jednog ili više izgubljenih zuba, pri čemu se vještačkom zamjenom obezbjeđuje funkcionalno i estetsko rješenje.

Na mjestu gubitka zuba nastaje atrofija kosti, preostali zubi se pomjeraju prema praznom prostoru, dolazi do naginjanja i obrtanja zuba oko uzdužne osovine što uslovljava promjenu u odnosu između vilica.

Zato je od izuzetne važnosti, da zubi koji nadomeštaju izgubljene prirodne zube veličinom, bojom i oblikom budu što vjernija imitacija prirodnih zuba, kao i da se pravovremeno započne sa protetskom nadoknadom. Na ovu temu, razgovarali smo sa specijalistom stomatološke protetike dr Sanjom Dragović iz ordinacije “Dental Art Centar” iz Herceg Novog.

Koje vrste protetskih nadoknada imamo?

Postoje različite vrste i podjele protetskih nadoknada. Generalno nadoknade dijelimo na mobilne i fiksne. Mobilne protetske nadoknade su nadoknade koje pacijent može sam
skinuti, dakle različite vrste proteza: totalne, parcijalne, kompleksne (kombinacija keramičkih fiksnih nadoknada i proteza povezanih preciznim veznim elementima, zatim različite vrste prečki, intraradikularnih atečmena, dvostruke/teleskop krune, magneti i sl.) i mobilne nadoknade na implantatima.

Fiksne protetske nadoknade su nadoknade koje pacijent ne može sam skinuti, dakle one su trajno cementirane (vezane) za prethodno zbrušene zube. Takođe u fiksne nadoknade ubrajamo i nadoknade na implantatima koje su retinirane (povezane) šrafom (zavrtnjem) ili cementom.

U zavisnosti od planiranog vremena nošenja nadoknada postoje privremene i trajne, proteze i krunice, kako u konvencionalnoj (klasičnoj) protetici tako i u implantoprotetici.

U zavisnosti od trenutka (vremena) predaje – nadoknade mogu biti imedijatne i odložene. Imedijatne su predate u istom terminu kada su izvađeni zubi (proteze, nadoknade na implantatima), a odložene u kasnijem periodu u zavisnosti od protokola rada.

Prema vrsti materijala od kog mogu biti izrađene fiksne nadoknade se dijele na metalo keramičke i bezmetalne protetske nadoknade. Bezmetalne mogu biti polimerne, kompozitne, keramičke. U zavisnosti od vrste keramike generalno se mogu podjeliti na cirkonija keramiku i staklo keramiku (feldspat, litijum disilikatna keramika).

Po načinu izrade nadoknade mogu biti printane, fezovane, livene, polimerizovane, slojevane itd.

Šta su totalne, a šta parcijalne zubne proteze?

Totalne zubne proteze su nadoknade koje se izrađuju kod totalne bezubosti, dakle kada nije prisutan ni jedan zub u vilici. Parcijalne zubne proteze su nadoknade koje se izrađuju kada su pojedni zubu izgubljeni, a raspored i stanje preostalih zuba ne dozvoljava izradu fiksnog protetskog rada.

Kada može da se ugradi zubni most?

Metalo keramički ili keramički mostovi se izrađuju kada je potrebno nadoknaditi izgubljene zube, izmjeniti morfologiju preostalih zuba, rekonstuisati međuvilične odnose (visinu i način zagrižaja).. Mogu se raditi kada su zubi i sva potporna tkiva zdravi (bez karijesa, akutnih/hroničnih upalnih procesa kako na zubima tako i na mekim tkivima – desnima, bez
zaostalih korjenova, stranih tijela i sl.) što se utvrđuje detaljnim kliničkim pregledom i preciznom rtg dijagnostikom, zatim se pravi adekvatan plan terapije i utvrđuje protokol rada.

Za implantate se kaže da su najbolje rješenje za izgubljene zube. Zašto je to
tako?

Najbolje rješenje tj. plan terapije nije univerzalano niti isto za svakog pacijenta. Najbolji plan terapije je onaj koji pacijentu omogućava adekvatnu funkciju (žvakanje, govor..) i estetiku, pogotovo ako je u pitanju vidljiva prednja regija. U svemu tome potrebno je voditi računa da se pacijent ne izlaže pretjeranim rizicima ukoliko za tim nema potrebe i prethodno utvrditi da li je uopšte kandidat za određene vrste protetskih nadoknada i terapijske procedure koje one sa sobom nose.

Pod ovim se prvenstveno misli na pacijente koji su lošeg opšteg zdravstvenog stanja (onkološki pacijenti, imunološki kompromitovani, nekontrolisana kardiovaskularna,
hematološka, psihijatrijska oboljenja itd.), kao i na gerontološku grupu pacijenata. Takođe su izuzetno važne higijenske navike i životni stil osobekoji je potencijalni kandidat za ugradnju implantata.

U svim ostalim slučajevima implantati se zaista smatraju najboljim rješenjem jer njihovom ugradnjom čuvamo kost, koja bi se u suprotnom resorbovala (povukla), takođe nema potrebe za brušenjem susjednih zuba da bi se nadoknadili izgubljni, pogotovo ako su ti zubi zdravi i bez ispuna (plombi). Samim tim ih čuvamo i produžavamo im ,,vijek trajanja”.

U slučajevima totalne bezubosti naravno da su komfor i sigurnost prilikom nošenja nadoknade (proteze) na implantatima neuporedivo veći od nošenja obične totalne proteze, a pogotovo ukoliko se rade fiksni radovi na implantatima koji se ne mogu pomjerati niti skidati od strane pacijenta.