Izbeljivanje zuba je procedura u kojoj se uklanjaju razne diskoloracije sa površine zuba, a sama boja zuba postaje bjelja.
Samo izbjeljivanje spada u najpopularnije procedure u stomatologiji i može značajno da poboljša izgled zuba.
Međutim, mora da se vodi računa gdje se vrši izbjeljivanje zuba. Stomatološke ordinacije su prava adresa za to, a ne kozmetički saloni…
„Izbjeljivanje zuba je sada popularno i sve popularnije od nekog prethodnog perioda, kada se to pojavilo kao trend i važno je da se izvodi u adekvatnim uslovima odnosno u adekvatnim ustanovama – stomatološkim ordinacijama. Znamo svi kakvo je društvo, kupoholičarksko, da se bijeljenje zuba se svuda reklamira u kozmetičkim salonima i apotekama. Postoje razne naprave, ali one mogu da izazovu više problema nego što mogu da imaju efekata“, objašnjava stomatolog Miloš Jevremović.
Koji su to problemi koji mogu da se jave?
„Prvenstveno to što rade nestručni ljudi, ljudi koji se time ne bave, nego iz nekih finansijskih interesa žele da to postignu. To su neprovjerene, nebrendirane i neispitane supstance kojima se zubi bijele i niko ne gleda šta će se desiti nakon intervencije koju rade, nego primarni efekat koji je najbitniji u toj situaciji“.
Šta za posljedicu može da ima jedna takva supstanca?
„Ako se pacijent adekvatno ne isprati, može pacijent da ima povredu mekih tkiva, ako se ne zaštiti. Može prostor koji se izbjeljuje da se neadekvatno sanira, mogu zubi da budu osjetljivi na hranu, na hladno, na toplo…U stomatološkim oprdinacijama kada se izbjeljuju zubi, pacijent se prati od prvog do posljednjeg dana, što se ne dešava u kozmetičkim salonima i neadekvatnim ustanovama.
Kako je sve uznapredovalo u stomatologiji, u kojoj mjeri je napredovalo bijeljenje zuba? O tome se priča već nekoliko godina, znamo o čuvenom „holivudskom osmijehu“, kada je bijeljenje postalo i trend.
„Dosta toga je napredovalo od nekih prvih početaka do dan danas. Najviše je napredovalo u smislu agresivnosti hemijskih supstanci koji se koriste za izbjeljivanje zuba. Sve one faktički djeluju na istom principu, kao nekada, ali je hemija, sama farmeceusta industrija koja ih proizvodi, dosta napredovala u tom smislu i daje nam mogućnost da nakon izbjeljivanja zuba i defitivnog završetka, kada je pacijent zadovoljan svojim blistavim osmijehom i bjelinom, imamo razne paste, sredstva kojima štitimo zube da ne bi bili toliko osjetljivi koliko mogu da budu i koliko su nekada bili osjetljivi da bi pacijenta pripremili za dalju rehabilitaciju“.
Kako to praktično izgleda?
„Moramo da vodimo računa o svakom pacijentu. Uradimo pregled, jer zubni status mora da bude „ispravan“. Zubi i desni moraju da budu zdravi i tek onda krećemo sa bijeljenjem zuba. Bijeljenje zuba se izvodi po tom sistemu da se zaštiti specijalnim zaštitama mekih tkiva – desni, obrazna sluzokoža. Tada se nanosi gel koji je u ordinacijskim uslovima sa visokom koncentracijom karbamid-peroksida, između 30 i 40%. Gel se nanosi na površine zuba koji se vide, najčešće je to estetska zona. Gle stoji u ustima dvadesetak minuta, posušuje se vaticom. Ako smo zadovoljni efektom, sve skidamo i peremo kopmpetan gel. Ako nismo zadovoljni, nanosimo ponovo gel u istom danu u istoj intervenciji. Može dva puta po 20 minuta da stoji i rezultati su vidljivi odmah nakon sat vremena od kada prođe sva procedura.“
Do kog nivoa može da se postigne bijeljenje?
„U startu sa ovim načinom, „agresivnijim“ u ordinacijskim uslovima može da se dobiju do dvije nijanse svjetliji zubi, ali da bi dopunili i da bi dobili „holivudski osmijeh“ možemo da upotpunimo kućno bijeljenje zuba, gdje uzimamo pacijentov otisak zuba, napraviti silikonsku kašiku u koju ćemo postaviti kiselinu sa manjom koncentracijom koji će on nositi još par dana i nakon toga će dobiti blistav osmijeh, kakav je želio“, zaključio je doktor Jevremović.
