Jedna od neminovnih pojava tokom starenja je I gubitak zuba. Na našim prostorima tradicionalno nastaje kao posljedica karijesa, koji je i najčešći razlog gubitka zuba tokom života. Dok je na drugom mjestu parodontopatija razlog zbog kog pacijenti vade zube. Vađenje zuba je još uvijek na Balkanu jedna od najčešćih terapijskih metoda kojom se pacijenti rješavaju bola ili kvara zuba.
Kao razlog za ekstrakcije zuba obično navode nedostatak vremena ili nedostatak novca za liječenje zuba. Takva praksa ima za posljedicu potpuni gubitak zuba relativno rano, nerjetko I u ranim tridesetim godinama. Potpuno bezubi pacijenti normalnu funkciju žvakanja i govora koriguju totalnim protezama. U početku mogu da koriste proteze bez problema, jer još uvijek imaju zadovoljavajući volumen kosti alveolarnih grebena vilica.
Međutim s dugogodišnjim, pa i višedecenijskim nošenjem totalnih proteza dolazi do enormnog gubitka kosti. Obično je gubitak kosti najizraženiji u bočnim segmentima vilica, jer se zubi u toj regiji prvi vade. Preostala manja količina kosti u interkaninoj regiji nije dovoljna za stabilnost proteza, kako u toku žvakanja, tako i u toku govora. Osim funkcije pacijentima dodatni problem predstavlja i estetika.
Još ako su pri tome pacijenti mlađi, još uvjek radno sposobni, socijalno aktivni nezadovoljstvo je još izraženije. Konačni rezultat je apsolutno nezadovoljstvo pacijenta kvalitetom života. Zahvaljujući napretku stomatologije kao jedno od rješenja problema retencije I stabilizacije totalnih proteza pacijentima se nudi mogućnost stabilnosti proteze. Uz pomoć standardnih zubnih implantata ili mini implantata pacijentima se omogućuje odlična funkcija i estetika.
Međutim, nerjetko širina alveolarnog grebena u interkaninoj regiji nije dovoljna za ugradnju standardnih implantata, pa se stoga koriste mini implanti. Jedan od presudnih faktora za odabir mini implantata je I finansijska strana. Jer su oni značajno cjenovno pristupačniji. Cjelokupni put od postavljanja dijagnoze, terapijski postupak ugradnje mini implantata i prikaz konačnog rezultata ćemo opisati na jednom primjeru iz naše ordinacije.
Pacijentkinja (75) se javila sa željom da riješi problem krezubosti u donjoj vilici. Preostali zubi su bili parodontopatični, mobilni i estetski neprihvatljivi. Kako pacijentkinja nije nikad nosila parcijalnu protezu u donjoj vilici njena želja je bila da ima normalnu funkciju žvakanja i govora te da s tom protezom postigne zadovoljavajući estetski rezultat.
Nakon kliničkog pregleda, i analize CBCT snimka, predloženo je više implanto-protetskih rješenja. Pacijentkinja se odlučila za ugradnju 2 jednodjelna mini implanta i totalnu protezu, koja će preko njih biti retinirana.
Sam operativni zahvat je izveden uz standardnu terminalnu lokalnu anesteziju. Jednodjelni mini implantati promjera 2,8 mm i dužine 10 mm su ugrađeni u regiju između alveola 33 i 34, i 43 44, odmah nakon što su izvađeni ti zubi. Osim njih izvađeni su i preostali parodontopatični zubi u donjoj vilici. Oštre koštane ivice alveola izvađenih zuba su zaobljene, i stavljeni su šavovi koji su uklonjeni nakon 15 dana.
Preoperativno su ordinirani antibiotici i dekongestivi, uz dodatak analgetika postoperativno. Tri mjeseca nakon implantacije su uzeti otisci za gornju i donju totalnu protezu. U drugoj posjeti su određeni međuvilični odnosi, boja i oblik zuba. Nakon što je dobila totalne proteze pacijentkinji su dati savjeti o tome kako skida donju protezu, kao i o održavanju higijene proteza uopšte. Tokom narednih mjesec dana pacijentkinja je dolazila na kontrole, i rađene su uobičajene korekcije zagrižaja. Pacijentkinja je zadovoljna sa stabilnošću proteze i u toku žvakanja i govora. Brzo se navikla na donju protezu iako je nikad prije nije nosila.
U cilju praćenja rezultata pacijentkinja dolazi na kontrole na svakih 4 mjeseca u prvih godinu dana. Na našem tržištu je registrovan mali broj mini implantata, dok je taj broj proizvođača na svjetskom nivou veliki. Svi mini implantati su napravljeni od čistog titana radi postizanja veće čvrstine zbog njihovog malog promjera. Dizajnirani kao jednodjelni i dvodjelni, različite širine (1,8-3,3 mm) i dužine od 10-16 mm, što zavisi od proizvođača. Jednodjelni mini implanti imaju loptastu glavu za „O ring matricu “ dok dvodjelni imaju suprastrukturu koja služi za retenciju proteze, ali i cementiranje krunica.
Titan se pokazao kao idealan materijal za implantaciju zbog svoje izrazite biokompatibilnosti, čvrstine, niske korozivnosti i malog procenta odbacivanja. Mini implanti sa površinom koja nije pjeskarena i nagrižena kiselinom imaju ulogu za kratkotrajnu retenciju privremenih protetskih radova (fiksnih i mobilnih), kao i u ortodonciji, jer kasnije osteointegrišu. Za postizanje retencije I stabilnosti proteza u gornjoj vilici neophodna su minimalno 4, a u donjoj vilici minimalno 2 mini implanta. Njihova upotreba se opravdana i kod rješavanja nedostatka jednog zuba u interkaninoj regiji, obično sjekutića.
Prednosti su osim finansijske, manje invazivna hirurška procedura, brži oporavak pacijenta, manji otok i bol u operisanom području. Moguće ih je imedijatno opteretiti kad je moment sile kod ugradnje od 25-40 N/cm2. Nedostaci su njihova sklonost ka lomljenju zbog malog promjera ukoliko se nalaze u žvačnom centru, ili kod ugradnje kad je sila veća od 50 N/cm2. Rasklate se ako se nalaze na mjestu pomičnog grebena, koji tokom žvakanja pomjera protezu, kod konstatntne prejake sile (bruksisti), ili ukoliko su prekratki ili nedovoljnog broja.
Na osnovu ličnog iskustva u radu, kao i rezultata iz brojnih studija drugih autora uz dobro isplaniran i precizan plan terapije, prateći pacijentove želje mogu se postići odlični rezultati. Bilo da je potrebna retencija i stabilizacija donje proteze kod uskih grebena,kao i gornje totalne proteze velike vertikalne resorpcije grebena u bočnom sektoru, zatim ukoliko imamo uski prostor u estetskim zonama s manjom žvačnom silom, a želimo uradti fiksni rad. Sa druge strane takav rad je finansijski mnogo povoljniji i jednostavniji za ugradnju u odnosu na standardni dentalni implantat.
Izvor: DenTBiH
