Alveolit ili alveolitis predstavlja poremećaj zarastanja rane nakon vađenja nekog zuba. Iako on za stomatologe ne predstavlja veliki problem za rješavanja, alveolit je jedna od najneprijatnijih komplikacija koje može zadesiti pacijenta.
Karakteriše se jakim bolovima i velikom osjetljivošću, kako na pritisak tako i na termalne nadražaje. U literaturi poznat kao i „dry socket“, ovaj problem na sreću nije toliko često zastupljen jer se javlja se u oko dva odsto slučajeva. Češće se javlja nakon vađenja gornjih zuba, češći je kod muškaraca, a od godišnjih doba, najčešće se javlja u proljeće.
Ova promjena najčešće se javlja dva do tri dana nakon vađenja zuba. Što se tiče kliničke slike, najupečatljivija promjena je, pored intezivnog bola, odsustvo normalnog koaguluma. Alveola (mjesto gde je nekada bio zub) je ispunjena ili slabim, sivim koagulumom (ugruškom) koji neprijatno miriše ili je čak i potpuno prazna.
Upravo ova činjenica objašnjava zašto je ovo veoma bolna komplikacija. Kako se u zidovima alveole nalaze nervni završeci, to će oni, ukoliko ne budu bili pokriveni koagulumom (zamislite ga kao jedan topli ogrtač), biti veoma nezadovoljni svojim položajem u spoljašnjoj sredini pa će vas konstatno podsjećati (u vidu bola) da im mjesto nije tamo. Ono što je najbitnije za alveolitis jeste da on NE predstavlja infekciju.
Alveolitis je u suštini poremećaj u stvaranju zdravog koaguluma. Zašto se ovo događa još se u potpunosti ne zna. Postoje neke teorije o poremećaju cirkulacije u alveoli, ali ni jedna od ovih teorija nije u potpunosti potvrđena. Upravo zbog toga što se u potpunosti ne zna uzrok alveolita, samim tim se ne mogu ni preduzeti mjere kojima bi smo spriječili nastanak alveolita.
Međutim, pri vađenju zuba uvijek treba zub ukloniti sa što manje trauma po kost i okolna meka tkiva. Tada se smanjuje mogućnost da dođe do poremećaja krvavljenja (što je neophodno pri obrazovanju normalnog koaguluma) jer se većina teorija oslanja da je upravo to uzrok alveolita.
Kao što je već rečeno, alveolitis predstavlja poremećaj organizma da stvori u datom trenutku normalan koagulum. Zbog toga je i terapija usmjerena u dva pravca. Prvo, terapijom ublažavamo bol pacijentu. Drugo, aplikovanjem odgovarajućih lijekova potpomažemo organizmu da stvori koagulum.
Naravno, sve ove intervencije, a to će reći: uklanjanje “lošeg” koaguluma, ispiranje alveole, provociranje krvavljenja (zarad stvaranja novog koaguluma) kao i postavljanje medikamenata, sve one se rade pod anestezijom.
Izvor: Moj stomatolog
