Prevencija upale nakon vađenja zuba

    Iako se savremena stomatologija zasniva se na prevenciji gubitka, ponekad je vađenje zuba neophodno. Vađenje zuba (ekstrakcija) predstavlja oralno-hirurški zahvat kojim se zub odvaja iz zubne čašice (alveole) i uklanja iz nje. Izvodi se uz primjenu lokalne anestezije i potpuno je bezbolan za pacijente.

    vadjenje-zubaZub je brojnim vlaknima, raspoređenim u raznim pravcima, vezan za zubnu kost. Prilikom vađenja ta se vlakna kidaju, a za to se koriste odgovarajući instrumenti, posebna tehnika kao i odgovarajuća usmjerena sila.

    Oblik kupe

    Poslije vađenja zuba u ustima ostaje rana koja zarasta kao i sve ostale rane na drugim dijelovima tijela. Zarastanje rana prolazi kroz nekoliko faza. Odmah poslije vađenja zuba, nakon prestanka krvarenja, u rani se formira krvni ugrušak. Ugrušak štiti alveolarnu kost i osigurava matriks za prorastanje krvnih sudova i osifikaciju.

    On ima oblik kupe i ispunjava skoro cijelu alveolu izvađenog zuba. Prvog dana on je tamnocrvene boje i elastičan je. Poslije dva do tri dana rana postaje bjeličasta, usljed ispiranja crvenih krvnih zrnaca pljuvačkom i proliferacijom fibrina, što je normalan proces zarastanja. Za to vrijeme stvaraju se novi krvi sudovi i nova sluznica nastaje za dvije sedmice. Obnavljanje kosti traje najduže, počinje nakon šest sedmica, a završava šest mjeseci nakon vađenja zuba.

    Nakon vađenja zuba stomatolog daje određena uputstva pacijentu o postekstrakcionom periodu kako bi protekao što bezbolnije. Pacijenti često, zbog straha, uzbuđenja ili nečeg drugog, ne zapamte upute i savjete koje im stomatolog govori. Zato je najbolje upute i savjete dati u pisanoj formi. Uputi treba da sadrže sljedeće:

    • Sterilnu gazu, koja je postavljena preko rane, izbaciti 15 minuta nakon vađenja;
    • Ranu ne ispirati 24 sata nakon vađenja;
    • Ishrana mora biti prohlađena i kašasta;
    • U predjelu izvađenog zuba spolja držati hladnu oblogu (10 minuta držati pa 10 minuta pauza);

    U slučaju bola, nakon prestanka anestezije, koristiti neke od analgetika koji ne sadrže acetilsalicilnu kiselinu.

    Kao i sve oralno-hirurške intervencije, i vađenje zuba nosi sa sobom rizik od mogućih komplikacija. U odnosu na broj izvađenih zuba, možemo reći da je procent komplikacija poslije vađenja zuba mali, ali je ipak prisutan. Najčešća komplikacija poslije vađenja zuba je pojava bola, što je nedovoljno razjašnjen fenomen.

    Zapaženo je da intenzivniji bol nastaje nakon težih, traumatskih vađenja, kao i kod vađenja u toku upalnih procesa. Predisponirajući faktori za nastanak bola su neadekvatna i nedovoljna ishrana, posebno nedostatak vitamina E i D. Bol poslije vađenja zuba nastaje iz sljedećih razloga:

    • Kada se krvni ugrušak nakon vađenja ne formira;
    • Kada formirani ugrušak otpadne;
    • Kada se krvni ugrušak inficira i gnojno raspadne.

    U sva tri slučaja mehanizam bola je isti.

    Pokidani nervni završeci izloženi su vanjskim mehaničkim, hemijskim i termičkim nadražajima ili su nadraženi toksinima bakterija.

    Lokalna upala

    Jedna od najtežih formi bola poslije vađenja zuba je pojava alveolita. Sinonimi za alveolit su bolna alveola, suha alveola, lokalni ostitis, alveolarni neuritis. Alveolit predstavlja poremećaj zarastanja rane. Ukoliko se krvni ugrušak raspadne, što se dešava dva do tri dana nakon vađenja zuba, nastaje lokalna upala zida zubne alveole, što je praćeno bolom i otežanim zarastanjem rane. Bol se najčešće javlja tri do četiri dana nakon vađenja zuba.

    Po intenzitetu bol je jak, pojačava se noću i u ležećem položaju. Ponekad se javljaju pulsirajući bolovi, kao i neprijatan miris iz rane. Ivice rane su otečene i lividno crvene boje. Alveola izvađenog zuba je prazna ili ispunjena raspadnutim sivkasto-smeđim komadićima ugruška. Gubitak ugruška nastaje na više načina:

    • Ispiranjem rane čajevima;
    • Pljuvačkom ili nekim dezinficijentnim rastvorima;
    • Ugrušak se može sekundarno inficirati i ako formiranje ugruška ide brže u gornjoj trećini zubne alveole, a njeno dno ostaje prazno ili ispunjeno raspadnutim dijelovima ugruška.

    Cilj liječenja

    Prije uspostavljanja dijagnoze alveolita potrebno je uraditi rendgen snimak alveole da bi se isključilo prisustvo zaostalog korijena, stranog tijela ili dijelova alveolarne kosti u rani. Cilj liječenja alveolita je formiranje novog, zdravog, elastičnog, kompaktnog ugruška koji treba da ispuni skoro cijelu alveolu. To se postiže obradom rane, ispiranjem toplim fiziološkim rastvorom i postavljenjem medikamentnog pakovanja.

    Što manje traume

    Poželjno je da se zub izvadi sa što manje traume, da se otklone svi dijelovi kosti koji strče i koji su ogoljeni, da se uklone koštane pregrade između korjenova i da se isprovocira krvarenje kako bi se alveola ispunila koagulumom.

    Većina komplikacija prilikom vađenja zuba primjenom mjera predostrožnosti savjesnim i profesionalnim radom može se spriječiti, ali je neophodno i da se pacijenti dosljedno pridržavaju uputa dobivenih od stomatologa.

    Izvor: Ordinacija Sanaris

    ,

    Kontakt forma

     

    Verifikacija

    Comments are closed.