Zubne proteze neophodne su velikom broju ljudi. Mnogi već u srednjem životnom dobu ostanu bez nekih zuba, a nažalost veliki dio starije populacije nema nijedan zub.
Osnovni cilj kod izrade zubne proteze jeste nadoknada izgubljenih zuba, povratak funkcionalnosti, i naravno estetski razlog. Naš cilj je da omogućimo ljudima da se smiju, govore, žvaću i izgledaju lijepo.
Vrste zubnih proteza:
Totalne, parcijalne akrilatne (zovu se i parcijalne pločaste) i skeletirane (vizil – sa metalnom osnovom) proteze svrstavaju se u grupu mobilnih (pokretnih) nadoknada, jer ih pacijenti mogu postavljati i vaditi iz usta. Pored mobilnih postoje i fiksni protetski radovi kao što su krunice i mostovi.
Fiksni radovi, kao što su mostovi, puno su komforniji od proteza, ne vade se iz usta, i poslije kratkog vremena navikavanja pacijenti navode da kao da imaju svoje prirodne zube. Stoga, kada god to uslovi dozvoljavaju preporuka je da se zubi koji nedostaju nadoknade, mostovima i krunicama bilo na zubima ili na implantatima.
Totalna proteza
Totalna proteza izrađuje se onda kada u ustima nema nijednog zuba. Ako nema nijednog zuba, a nije moguća ugradnja implanta (iz bilo kog razloga) onda se totalnim protezama mogu nadoknaditi izgubljeni zube. Odabirom zuba odgovarajuće boje i oblika možemo postići da proteze izgledaju veoma dobro i prirodno.
Totalne proteze se fiksiraju u ustima uz pomoć kontakta akrilatne baze (akrilat je materijal od koga se izrađuje proteza) sa mekim tkivom odnosno sa desnima. Ovakvo spajanje se postiže mišićnom kontrolom i “vakuumom”, koji nastaje zbog tankog sloja pljuvačke između proteze i desni.
Po pravilu donja zubna proteza je manje stabilna zbog manje veličine donje vilice u odnosu na gornju. Jezik tokom žvakanja i govora doprinosi da donja proteza bude manje stabilna, mada veliki broj pacijenata vremenom razvije spospobnost da svoju protezu kontroliše jezikom i drži je na mjestu.
U svijetu se zato već dugo godina smatra da je minimum potreban za normalno funkcionisanje donje totalne proteze ugradnja dva implantata i povezivanje totalne proteze sa njima. U gornjoj vilici totalna proteza prekriva veliki dio nepca, smanjujući osjećaj za toplo i hladno.
Parcijalna akrilatna (pločasta) proteza
Parcijalna akrilatna proteza je u suštini jako slična totalnoj, s tim što pacijenti nisu u potpunosti bezubi već imaju po neki svoj zub na koji se proteza oslanja uz pomoć žičane kukice. To su privremene proteze i rijetko se izrađuju. Glavni problemi ovih proteza su što nepovoljno djeluju na preostale zube, a žičane kukice uglavnom nisu dovoljne da protezi obezbijede potrebnu stabilnost. Pored toga, često je iz objektivnih razloga teško (ili nemoguće) uklopiti izgled zubne proteze sa preostalim zubima, pa je ova proteza i estetski manje vredna.
Parcijalna skeletirana (vizil) proteza
Parcijalna skeletirana (vizil) proteza izrađuje se kada nedostaju neki zubi. To je trajna proteza, i puno bolje rješenje od akrilatne – pločaste proteze. Njenu bazu čini jako tanak metalni skelet koji naliježe na sluzokožu, tako da je cijela proteza manja. U gornjoj vilici prekriva mali dio nepca, a u donjoj tanak metalni luk, koji ide preko zuba i ne smeta jeziku, čini osnovu proteze. Ova proteza se izrađuje kod pacijenata koji imaju nekoliko svojih zuba na koju se proteza oslanja.
Oslanja se na preostale zube livenim kukicama (koje su mnogo bolje od žičanih kukica). U slučaju kada su zubi pokriveni metalokeramičkim krunicama za njih se vezuju uz pomoć posebnih elemenata, atečmena, koji funkcionišu po principu kopči. Prilikom žvakanja sila se ravnomjerno raspoređuje uglavnom na preostale zube u vilici čime se rasterećuju vilična kost. Prednost vizil zubne proteze je što se pacijent mnogo brže navikava na nju. Proteze su udobnije, komfornije i stabilnije za razliku od akrilatnih proteza. Obzirom da je nepce samo minimalno prekriveno ne umanjuje se ukus hrane prilikom žvakanja.
Proteze na implantima
Nedostatak zuba je, kada god je moguće, najbolje riješiti ugradnjom implantata. U zavisnosti od situacije i želja pacijenta(da li želi da dobije fiksni ili mobilni rad – protezu) možemo da ugradimo dva, četiri ili šest implantata u jednu vilicu u slučaju da pacijent nema ni jedan zub. Ako se ugrade dva implantata pacijent dobija protezu koja je liči na totalnu, ali je značajno stabilnija, bolje stoji i manje se pomjera prilikom svakodnevnih funkcija, tako da je puno komfornija.
Takođe se može uraditi i sa metalnom bazom, koja je tanja, čvršća i dobro provodi toplo i hladno, pa pacijenti imaju bolji osjećaj za hranu i piće. Nakon što se postave zubni implanti nekada je potrebno sačekati tri mjeseca kako bi srasli sa vilicom, a u nekim slučajevima mogu se izraditi i odmah po ugradnji implantata. Poslije ugradnje se uzima otisak na osnovu kojeg se izrađuje proteza. Ovakva način izrade proteze je daleko udobniji i funkcionalniji, a osećaj koji pacijent ima prilikom govora i žvakanja je prirodniji.
Ortodontske proteze
Vrlo često se ortodontski aparati u narodu, a i među nekim kolegama, pogrešno nazivaju “fiksne proteze”. Proteze su vještačke naprave kojima se nadoknađuju izgubljeni dijelovi tela. Ortodontski aparati se koriste za korigovanje položaja zuba i odnosa vilica, dakle oni nisu “ortodontske proteze”.
Mogu biti mobilni i fiksni. Vrsta ortodontskog aparata koja je potrebna osobi zavisi od uzrasta, vrste problema i mogućnosti ispravljanja zuba. Fiksni ortodontski aparat se sastoji od žica i bravica koje se pričvršćuju na zube. Terapija ovim aparatima je dugotrajna jer se pomjeranje zuba odvija postepeno. Ovu terapiju sprovodi specijalista ortopedije vilica – ortodont.
Održavanje zubnih proteza
Za dugotrajnost zubnih proteza jako je važno održavanje oralne higijene. Proteze je potrebno prati poslije svakog obroka – proteze se izvade iz usta i temeljno operu, a zatim se operu i preostali zubi (ukoliko ih ima u ustima). Prilikom pranja koristite mekane četkice i paste koje su predviđene za pranje proteza. Time se sprječava zadržavanje ostataka hrane, iritacija i upala desni.
Paste koje su namijenjene pranju zuba i tvrde četkice mogu da budu previše abrazivne i da oštete površinu proteze, na koju se kasnije lakše lijepi hrana i teže se peru. Proteze ne treba otkuvavati, i ne treba ih prati varikinom. Postoje i posebne tablete i rastvori koji se koriste za temeljno čišćenje proteza. Kako bi se meka tkiva odmorila kod totalne proteze se preporučuje da se ne nose noću. U tom slučaju bi ih trebalo držati u čaši destilovane vode. Skeletirane (metalne – vizil proteze) se uveče, poslije pranja proteza i zuba, vraćaju u usta i mogu se nositi noću.
Izvor: ordinacija Dentalux
