Česte su zablude među pacijentima kada su pojedine stomatološke procedure i stanja u pitanju, među njima najčešća da li se smiju vaditi zubi pod otokom. Kada je u pitanju otok regije lica i vilica, naravno skoro uvijek je porijekla jednog ili više zuba.
Najlakši način potvrde je kombinacijom stomatološkog pregleda i rendgen snimka zahvaćene regije. Takođe, vrlo bitna stavka u procesu dijagnoze jeste i anamneza pacijenta tj. razgovor sa pacijentom, kada se otok javio, koliko dugo je prisutan, da li je praćen bolom, kakve si karakteristike tog bola, da li se bol ili otok te iste regije javljao i ranije i koliko često, da li je pacijent uzimao neki vid terapije ranije ili neposredno prije dolaska stomatologu.
Kada se sve te činjenice analiziraju stomatolog donosi odluku kakva će terapija biti primijenjena. Terapija može biti dvojaka, to najviše zavisi od stanja korijena na rendgen snimku.
Ukoliko je korijen dovoljno stabilan u kosti, a periakalno rasvetljenje ne zauzima više od trećine dužine korijena, bez obzira na razorenost anatomske krune zuba, stomatog će se u tom slučaju najčešće odlučiti za endodontsko liječenje zuba uz primjenu antibiotske terapije u cilju smirivanja akutnih simptoma same upale, koja je najčešće posljedica akutne egzarcerbacije gangrene korijena zuba ali isto tako može biti i akutni purulentni pulpitis.
Ukoliko stomatog procijeni da je endodontska terapija neizvjesa zbog prevelikog razaranja periodoncijuma zuba ili da je terapija u toku, ali ne daje poboljšanja, u tom slučaju će se odlučiti za vađenje. Kod vađenja zuba pod otokom, najveća bojazan je otežano anesteziranje željenje regije iz razloga što mikrobiološki satav gnoja, koji je uzrok otoka, sprječava anestetik da u potpunosti obezboli željenu regiju.
U tim slučajevima poželjno je šire anestestezirati regiju i time obuhvatiti i okolne zube, zatim poželjno pacijenta pripremiti antibiotski minimum pola sata prije vađenja, obavezno pitati da li postoji alergija na penicilin.
Očekivano je da sam proces vađenja bude bolniji kod vađenja zuba pod otokom uparavo zbog nemogućnosti potpunog djelovanja anestetika, i to je zapravo jedini opravdani razlog da se vađenje odloži dok antibiotik ne ograniči otok. Međutim, nekada je veći rizik ostavti pacijenta sa takvim otokom da čeka nego uzeti u obzir bolnost intervencije kao razlog za odlaganje iste.
Time zabluda da je “opasno ” vaditi zub pod otokom pada u vodu obzirom da postoje stanja kada je mnogo opasnije ostaviti takav zub u vilici i rizikovati širenje infekcije u mediastinum (grudni koš) ili kranijum lobanje, stanja koja mogu biti fatalna po pacijenta.
Bol koja se javlja nakon vađenja je očekivana, bitno je da pacijent prati uputsva stomatologa nakon vađenja, to podrazumijeva redovno uzumanje terapije, primjena hladnih obloga spolja, konzumiranje dosta tečnosti, upotreba analgetika po potrebi i naravno adekvatna oralna higijena.
Simptomi se obično počinju povlačiti nakon desetak dana najviše, ukoliko bol perzistira duže treba razmotriti potencijalna oštećenja okolnih struktura i preuzeti korake za saniranje istih.
