Vještački zubi se izrađuju kod pacijenata da bi imitirali prirodne zube. Prirodni su, naravno, neuporedivo bolji i treba ih čuvati dokle god je moguće. Čak iako se preko prirodnog zuba postavi krunica ili ako mu je izvađen živac on može trajati godinama.
Kada pacijent dođe u ordinaciju sa pokvarenim zubom na stomatologu je da procijeni da li vrijedi taj zub spašavati ili ići na vještački. Nekada je potrebno uložiti veliki napor prilikom nadogradnje ili liječenja zuba i terapija se završi vađenjem. Dešava se i da ishod bude isti, ali do njega dođe za nekoliko mjeseci.
Zato se nekada odlučujemo za vađenje, ugradnju implantata i postavljenje vješatčkog zuba. Pacijentima se nude dugoročna rješenja. Ako procijenimo da prirodan, ali pokvaren zub neće potrajati, bolje ga je izvaditi. To je najčešće slučaj kada postoji proces, koji je zahvatio više od pola korijena.
Kada se ugrađuju vještački zubi?
Vještački zubi indikovani su u nekoliko situacija i to kada:
*Pacijent ima sve svoje zube ali istrošene
Moguće je čak da pacijent ima sve svoje zube, a stomatolog indikuje njihovo brušenje i postavljanje krunica. To je slučaj kada su zubi izlizani, abradirani, vilice su se približile jedna drugoj i lice ima starački izgled. Tada je potrebno ojačati i produžiti zube. To je jedino moguće uraditi sa keramičkim krunicama, koje se postavljaju preko zuba. Prethodno je vrlo često potrebno izvaditi nerv iz zuba.
Kod pacijenata koji noću škripe zubima često postavljamo krunice od čistog cirkonijuma, koji je izuzetno otporan materijal. Do abrazije zuba dolazi i kada se u jednoj vilici nalaze vještački zubi, naročito metalokeramika, a u drugoj prirodni zubi. Vještački zubi (u ovom slučaju krunice) nakon što se postave dobija se sjajan estetski efekat. Zubi postanu duži, upadljivi i svetliji. Na taj način možemo dobiti efekat holivudskog osmijeha. Svi zubi se presvače krunicama, a i bore na licu se zatežu jer se povećava međuvilično rastojanje.
*Vještački zubi kada nedostaje jedan ili više prirodnih
Vještački zubi, odnosno zub, veoma su važna protetska nadoknada. Ukoliko se pojavi prazan prostor u vilici zubi imaju tendenciju da se naginju prema tom prostoru. Krive se, korijen postaje ogoljen, brzo ga zahvata karijes. Zub iz suprotne vilice urasta u prazan prostor. Ukoliko se dugo čeka sa nadoknadom tada nije moguće ubaciti vještački zub jer je prostor zauzet.
Poslije vađenja zuba dolazi do procesa koji se naziva resorpcija kosti. Vilična kost se topi na mjestu izvađenog zuba, jer više ne trpi pritisak žvakanja. Može se resorbovati u velikoj mjeri, toliko da nije moguće postaviti implant. Nedostatak zuba onemogućava dobro žvakanje u ustima. Naročito kada fali veći broj zuba. Pacijent guta nesažvakanu hranu, želudac pati i pacijent to oseća. Poslije toga onemogućen je unos čvršće i žilavije hrane, već se primjenjuje samo tečno kašasta ishrana.
*Kada nedostaju svi zubi u vilici
Vještački zubi su neophodni i kod uznapredovala paradontopatija, koja je najčešći uzrok za vađenje zuba, pogotovo više njih. Kost se povlači, zubi se rasklaćuju i jedina terapija na kraju je vađenje zuba. Zato je kod ove bolesti veoma važno redovno posjećivati stomatologa. Tako se bolest može znatno usporiti i produžiti vijek trajanja prirodnih zuba.
Poslije vađenja, vilice se relativno brzo tope i lice dobija starački izgled. Neophodno je što prije napraviti protetski rad. Tada kost opet počinje da trpi pritisak žvakanja i resorpcija se zaustavlja. Kada pacijent nema nijedan zub žvakanje hrane je praktično onemogućeno. Uznapredovala parodontopatija nije kontraindikacija za ugradnju zubnih implantata.
Šta sve spada u vještačke zube?
Pacijentima često nije jasno šta se sve podrazumijeva pod pojmom vještački zubi. Zato ćemo pojasniti da to podrazumijeva više različitih protetskih nadoknada, a u daljem tekstu i koje su.
Zubne krunice preko prirodnih zuba?
Zubne krunice (navlake ili keramičke krunice) spadaju u vještačke zube i mogu se postaviti preko prirodnih zuba. To je najbolja varijanta kada je korijen zuba zdrav. Može se postaviti i na korijen gdje je izvađen živac, pa takav zub može trajati godinama, ako je liječenje urađeno korektno.
Uglavnom, tada je potrebno postaviti ojačanje, nadogradnju na korijen. Krunica ojačava zub, pacijent može da konzumira hranu bez bojazni da će se zub polomiti. Solo keramička krunica se može postaviti i preko implantata. Na mjesto izvađenog zuba potrebno je prvo ugraditi implant. U ovom slučaju nije potrebno brusiti susjedne zube. Danas je to prioritet, da se ne diraju zdravi zubi, već da se ide na ugradnju implantata. Za definitvan zub je potrebno čekati četiri mjeseca. Privremeni zub se postavlja par dana poslije ugradnje implantata.
Zubni most kao niz vještačkih zuba?
Zubni most predstvalja više spojenih zubnih krunica. Koristi se da bi se premostio prazan prostor, gdje se nekad zub nalazio. Potrebno je obrusiti susjedne zube da bi se most postavio preko njih. Vještački zubi, napravljeni kao zubni most, mogu da nadoknade jedan ili više zuba, idealno jedan ili dva. Ukoliko više od dva zuba nedostaje u jednom redu dužina mosta je velika i može doći do pucanja materijala.
Pritisak žvakanja na zubima nosačima mosta može biti prevelik, jer oni trpe pritisak za sebe i za zube koji nedostaju. Zato kod gubitka više zuba u nizu postavljamo zubne implante. Prilikom postavljanja mosta zubi se bruse, sa njih se skida gleđ. Vrlo često takvi zubi mogu da budu osjetljivi. Zato na zubima koji nose most često vadimo živce, ali i da ne bi došlo do naknadnih bolova, kada je most cementiran. Vještačke zube kao zubne mostove izrađujemo najčešće od dvije vrste materijala – metalokeramike i cirkonijuma.
Metalokeramika je najčešće korišćen materijal za izradu mostova i krunica. Veoma je pouzdan, moguće je premostiti veće raspone sa njim jer je otporan. Ima dobar estetski efekat. Negativna strana je to što može doći do odlamanja keramike od metala, kada je veći pritisak na mostu. Cirkonijum je nešto manje otporan materijal od metalokeramike. Koristi se za manje raspone, ali ima bolji estetski efekat, jer donekle propušta svjetlost.
Danas najčešće koristimo čist cirkonijum bez keramike, tako da nema odlamanja. Za razliku od metala, bioinertan je materijal, ne izaziva nikakvu reakciju okolnog zubnog mesa. Esteski rezultat je visok, najčešće ga koristimo za efekat holivudskog osmeha, kada preko svih zuba postavljamo cirkonijum krunice.
Totalne proteze najčešći vještački zubi bezubih vilica
Zubne proteze se izrađuju kada pacijent nema nijedan svoj zub. To su klasične totalne proteze sa akrilatnim lukom, plastičnim nepcem, koje vakumiraju preko viličnog grebena. Bar je to cilj koji stomatolog želi da postigne. Mogu se postaviti i kod pacijenata koji imaju nekoliko svojih zuba. Kada se kod bezubih vilica naprave proteze bore se zatežu, lice se podmlađuje. Ukoliko se postigne vakuum kod gornje i stabilnost kod donje proteze pacijent ponovo može da žvaće hranu.
Dok su neki ljudi zadovoljni svojim totalnim protezama, veliki broj njih se u našu ordinaciju javlja sa problemom. Uglavnom im gornja proteza spada, a donja ne leži na svom mjestu, lako se pomjera prilikom govora i žvakanja. U tom slučaju jedino rješenje su proteze koje se kače preko implantata. Ranije su se koristili mini implantati za stabilizaciju proteze. Danas u našoj ordinaciji ugrađujemo četiri implantata u vilicu.
Preko tih implantata se postavlja šina koja ih povezuje. To je jako važno, da implanti budu povezani. Pritisak se prenosi ravnomjerno i oni znatno duže traju u ustima nego kad su pojedinačni. Izrađujemo protezu koja ima unutra metalno ojačanje i ležište za šinu. Ona se ukopčava u implante i stabilna je prilikom žvakanja i govora.
Fiksni zubi preko implantata
Danas je velika potražnja pacijenata za zubima koji se ne vade iz usta. Rijetko ko želi da nosi protezu koja se vadi, makar i ako se kopča preko implantata. Zato kod nas u ordinaciji nastojimo da ugradimo barem četiri implantata u vilicu, optimalno šest, i postavimo fiksne zube koji se ne vade. Vrlo često nam se javljaju pacijenti koji moraju da izvade sve zube iz usta, zbog parodontopatije.
Mi možemo, najčešće u jednoj posjeti, da izvadimo sve zube i ugradimo odmah implante. Istog dana uzimamo otisak i u roku od pet dana izrađujemo fiksne privremene zube. To su zubi od akrilata, ojačani metalom, koji se nose oko četiri mjeseca, dok se implanti ne integrišu u kosti. Poslije toga pacijent dolazi ponovo i postavljamo mu stalne zube preko implantata, od metalokeramike ili od cirkonijuma. Tako pacijent, iako nema njedan svoj zub, dobija blistav osmijeh i vještačke zube koji se ne vade iz usta.
Izvor: ordinacija dr Lolin
