Reparatura proteze podrazumijeva popravku proteze. Ona obuhvata sve postupke na oštećenim ili neupotrebljivim protezama u cilju njihovog ponovnog vraćanja u funkciju.
Oštećenje proteze može nastati u funkciji (u toku žvakanja), nepažnjom (pad prilikom čišćenja), zbog greške u planiranju skeleta i laboratorijske izrade i uzrokuje izobličenja. Zbog izobličenja, materijal ne naliježe tačno uz sluznicu i to dovodi do loma.
Jedan od uzroka oštećenja proteze je i „zamor“ materijala. Akrilat u ustima nije sasvim stabilan, pa je primijećeno da i baza proteze koja je na početku dobro legla na sluznicu nakon nekog vremena ne zadovoljava.
Uzrok tome su promjene koje se dešavaju u samom akrilatu. Vremenom proteza može postati djelomično ili potpuno neupotrebljiva zbog promjena na potpornim tkivima (ekstrakcija zuba, velika resorpcija alveolnog grebena…). Ne mogu se, naravno, sva oštećenja na protezama uvijek uspješno reparirati.
Neka oštećenja je moguće reparirati, ali je tehnologija izrade toliko složena i duga da je nekada racionalnije izraditi novu protezu. Postupak reparature je manje ili više jednostavan. Utvrđivanje i otklanjanje uzroka koji su doveli do oštećenja proteze najvažniji je dio ove kliničke faze. Ako se ne utvrde i otklone uzroci nastanka oštećenja, reparirana proteza će na isti ili sličan način vrlo brzo biti ponovno oštećena.
Zbog toga je odgovornost stomatologa pri oštećenju proteze u ustima da procijeni mogućnost uspješnog otklanjanja uzroka oštećenja i tek onda da utvrdi opravdanost reparature. Kod oštećenja proteze uzrokovanih nespretnim i nepažljivim rukovanjem nema ovih zahtijeva.
Pažljivo se moraju analizirati uzroci oštećenja proteze i isto tako planirati reparature kod pacijenata sa razvijenim mišićima za žvakanje i kod pacijenata sa bruksizmom. Kod oštećenja proteze sa vidljivim znacima ranijih brojnih reparatura, vidljivim znacima istrošenosti materijala i problematičnom retencijom zuba, treba razmisliti da li ima svrhe da se radi reparatura proteze.
