Pišem, brišem, prepravljam, tražim riječi, bojim se da nekoga ne uvrijedim, shvatam da nisam dovoljno edukovana ali za početak, ne sklanjam pogled.
Želim da napišem svim roditeljima koliko im se divim, jer što više učim o radu sa djecom a uz to i o odgajanju, shvatam koliko je to zahtijevan “posao” za cio život. Evo, upravo sam ulogu roditelja nazvala poslom. Obavezom. A znate na šta mislim.
Pipljiva je tema a opet i nije. Sve dok se o njoj priča. Držaću se onoga što znam najbolje a to je zdravlje zuba. Tim čine roditelji, klinci i stomatolog. Bitno je izabrati zubara koji ima znanje u ovoj oblasti, nježan pristup i puno strpljenja.
Jer razlikuje se rad u zavisnosti od toga da li osoba ima cerebralnu paralizu, autizam, Daunov sindrom, oštećeni vid ili poteškoće sa sluhom/govorom. A roditelji, na vama je, održavanje oralne higijene.
I to od prvih dana nakon što je čeljade pustilo glas. Nakon obroka, vlažnom gazom obmotanom oko prsta, obrisati usnu duplju. Sa nicanjem prvog zuba, ubaciti i četkičicu za zube. Pasta za zube stiže tamo nakon druge godine života a prva posjeta u drugoj polovini prve godine.
Održavanje oralne higijene je otežano zbog slabije manuelne sposobnosti. Ovo je jedini slučaj gdje ja preporučujem upotrebu električnih četkica. Na taj način se umnogome olakšava održavanje oralne higijene.
Benefiti su veći u odnosu na štetno dejstvo električne četkice. Popravke zuba se često vrše u opštoj anesteziji, s toga je dobro pripremiti klince sa čime će se sve susresti u ambulanti i na taj način pomoći svom timu.
Izvor: Instagram/dr_zubica
