Piše: Jelena Raičević
Sasvim je sigurno da velika većina ljudi pri samoj pomisli na: specifični miris stomatološke ordinacije, zvuk bušilice i drugih stomatoloških instrumenata…doživi osjećanje uznemirenosti. Ima i onih čije su reakcije dramatičnije poput: mučnine, preznojavanja, ubrzanog ili otežanog disanja, lupanja srca, osjećanja opšte slabosti. Postoje i oni koji zbog tako intenzivne nelagode već godinama odlažu odlazak na stomatološki prgled.
Kako su ovakva i slična stanja mnogima poznata postavlja se pitanje da li se u svakom slučaju govori o Dentalnoj fobiji?
Prije svega potrebno je razjasniti da je strah subjektivna kategorija koja se na različite načine manifestuje kod različitih ljudi. Upravo zbog toga trebalo bi napraviti raziliku između dentalne anksioznosti, dentalnog straha i dentalne fobije. Dentalna anksioznost je najblaži oblik straha od zubara, nastaje kao prirodna reakcija kada se pacijent susreće sa iskustvom koje je za njega novo i nepredvidljivo (npr. prvo vađenje zuba, prvi ubod inekcije za anesteziju). Ova vrsta straha iako jako rasprostranjena najčešće se relativno lako prevazilazi tako sto će se pacijent inofrmisati o zahvatima i procedurama koje ga očekuju. Dentalni strah nastaje kao rekacija na već proživljeno negativno iskustvo. Nerijetko se dešava da djeca i odrasli zbog osjećanja anksioznosti odlažu odlazak kod zubara, tj. pođu samo onda kada osjete jaku bol i kada dođe do određenih komplikacija. Time se stvara jedan začarani krug: nelagodnost utiče da se kasno jave ljekaru, komplikacije zbog odlaganja posjete stomatologu dovode do loših iskustava , a sve to čini da se strah od zubara samo produbljuje.
Dentalna fobija je najintenzivniji oblik straha od zubara. Češće se pojavljuje kod djece, ali je prisutna i kod odraslih osoba. Kako su fobije iracionalni strahovi u stanju su osobu dovesti do takvih bizarnih reakcija koje im u svakodnevnom životu nisu svojstvene. Te rekacije mogu biti: bijeg iz stomatološke ordinacije, napadi plača, nesvjestica, potpuno odbijanje odlaska stomatologu (pa čak i kada su prisutni jaki bolovi). Dentalna fobija predstavlja psihološki problem koji ostavlja posljedice kako na oralno tako i na sveukupno zdravlje. Istraživanja pokazuju da od 25-75% populacije tokom života doživi neki oblik dentalnog straha, a 5-10% odraslih ima razvijenu dentalnu fobiju. Pri čemu treba istaći da strah od stomatologa nema veze sa uzrastom, zanimanjem, socijalnim statusom, obrazovanjem…
Kako spriječiti strah od stomatologa?
Sa spriječavanjem nastanka straha od stomatologa potrebno je krenuti još u ranom djetinjstvu. Rana iskustva od presudne su važnosti kada je u pitanju razvoj ove vrste straha. Jako važna poruka za roditelje je da ne „prenose“ svoje iracionalne (ili nekada racionalne) strahove na djecu. Roditelji ne trebaju djecu zastrašivati raznim negativnim pričama o odlasku kod zubara. Neophodno je djecu navići da redovno idu na kontrole (time će se spriječiti nastanak komplikacija i ozbiljnijih problema). Atmosfera pri pominjanju i samom odlasku kod stomatologa treba da bude opuštena kao bilo koja svakodnevna aktivnost (odlazak u vrtić, školu, park…), na taj način djeca neće unaprijed stvarati ideje da će im se u stomatološkoj ordinaciji nešto loše desiti. U zavisnosti od uzrasta dobro je djetetu objasniti šta ga očekuje kod zubara, naravno na jedan blag i djetetu razumljiv način. Poželjno bi bilo da prvi odlasci stomatologu budu čisto informativnog tipa bez značajnijih intervencija, dovoljno je da se dijete upozna sa stomatologom i ordinaciom, može se odraditi kontrola, primjena instrumenata koji su bezbolni. Danas u savremenoj stomatologiji postoje aparati koji mogu zainteresovati dijete i učiniti taj prvi odlazak zubaru zanimljivim, a ne traumatičnim i bolnim.
Takodje, jako važna stavka kako za odrasle tako i za roditelje djece koja idu na zubarski pregled – dobar odabir stomatologa. Važno je izabradit ljekara u kojeg imate povjerenje kako u stručnom smislu , tako i kada je u pitanju odnos na relaciji ljekar – pacijent. Istraživanja pokazuju da su pacijenti skloniji davati dobre procjene onim ljekarima sa kojima se uspostavili dobar odnos, bez obzira na nivo njihove srtučnosti. Upravo zbog toga komunikacija predstavlja jedan od ključnih faktora. Važno je da pacijent ima slobodu da pita svog stomatologa sve što ga zanima. Razrješenje određenih nedoumica i pojašnjavanje učiniće nivo anksioznosti znatno manjim. Da bi pacijent stekao povjerenje neophodno je da i stomatolog bude blag, strpljiv, spreman da odgovori na pitanja, prijateljski nastrojen.
Pacijentu se može dati mogućnost da zatraži pauzu, ukoliko je bol prejak ili iz bilo kojeg drugog razloga. Na taj način se paijentu stvara doživljaj kontrole nad situacijom koji takođe smanjuje nivo stresa i uznemirenosti.
Izgled ordinacije i topla atmosfera takođe su važni u smanjivanju napetosti ili staha.
Savremene ordinacije imaju DVD uređaje i mogućnost puštanja relaksacione muzike, spotova, filmova. Ovo je takođe jedan od načina uz pomoć kojeg pacijenti mogu da se opuste.
Većina strahova koje ljudi razvijaju direktno je povezana sa određenim događajima i mislima tj. uvjerenjima koje pojedinac stvara na osnovu iskustva. Prilikom suočavanja sa strahovima važno je suprostaviti se mislima i idejama koje dovode do nastanka fobija. Kod osoba koje pate od dentalne fobije javljaju se iracionalne ideje o tome koliko je stomatološki pregled zastrašujući, bol koja se osjeti neizdrživa i sl. Nekada je dovoljno racionalno postaviti stvari i razumjeti da ništa nije u toj mjeri katastrofalno, kao i da u 21. vijeku dentalna medicina nije bolna i neizdrživa, te da se skoro vaki zahvat može izveti pod lokalnom anestezijom. Redovna kontrola i odlazak stomatologu svakako su najvažniji, jer se jedino na taj način mogućnost bolnih i mukotrpnih intervenicja znatno smanjuje.
