fbpx
NaslovnaIntervjuStomatologija predstavlja nauku, a samim tim i umjetnost liječenja i kao takva,...

Stomatologija predstavlja nauku, a samim tim i umjetnost liječenja i kao takva, obojena je etičkim ponašanjem i primjenom univerzalnih etičkih načela

Ponekad se desi da pacijenti nisu zadovoljni finalnim radom kod stomatologa. Kakva su u tom slučaju njegova prava, da li je potrebno za neki veći protetski rad potpisati ugovor, kako stomatolog može da se zaštiti ako pacijent odbije prdloženu informaciju.

Da li je stomatolog dužan da pacijentu da informacije o tome kakav se ishod liječenja očekuje, ako pacijent odbije intervenciju, da li mora da dostavi pisanu izjavu o tome ili ne…, razgovarali smo sa advokatom Miomirom Đukićem iz advokatske kancelarije “Markišić&partners” iz Podgorice.

- Advertisement -

Kakva su prava pacijenta/pacijenata ako nije ili nisu zadovoljni završnim radom stomatologa?
„Pacijent može biti nezadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom od strane stomatologa. U tom slučaju, postoji mogućnost podnošenja prigovora koji se podnosi direktoru stomatološke ustanove ili ovlašćenom licu, odnosno zaštitniku prava pacijenata. Rad zaštinika prava pacijenata regulisan je Zakonom o pravima pacijenata (Sl.list CG 040/10). U skladu sa tim zakonom, pacijentima se obezbeđuje jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem, opšteprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima i uz poštovanje njegovih ličnih stavova. Sa ove strane, najbolji savjet koji se može dati nezadovoljnim pacijentima jeste da najprije pokušaju sa stomatologom, sa čijom uslugom nisu zadovoljni, dogovorom i na miran način riješe nastali problem.

Ukoliko nije to moguće, preporučujem gore navedenu proceduru. Naime, ukoliko je podnijet prigovor od strane nezadovoljnog pacijenta, o njemu, direktor ili zaštitnik prava pacijenata odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema istog, utvrđuje sve okolnosti i bitne činjenice u vezi sa navodima iznijetim u prigovoru i o tome obavještava podnosioca prigovora. Pacijent koji je nezadovoljan odlukom po prigovoru može se obratiti zdravstvenoj inspekciji, u skladu sa zakonom. Inspektori obavljaju inspekcijski nadzor, što znači da utvrđuju sve značajne okolnosti: da li onaj ko pruža zdravstvenu uslugu ima dozvolu Ministarstva zdravlja, da li je registrovan, da li izvršava zakonske obaveze i što je najvažnije za pacijenta koji je podneo prigovor, proveravaju sve dolaske i pružene usluge, jer ti podaci moraju da budu evidentirani u medicinskoj dokumentaciji.

Zdravstveni inspektori, međutim, ne daju ocjenu o kvalitetu pružene usluge, već to rade stručna lica u postupku provjere kvaliteta stručnog rada, a pacijenti se mogu obratiti i organu vještačenja. U slučaju da se, provjerom kvaliteta stručnog rada, utvrdi teži propust u stručnom radu zdravstvenog radnika, može mu se privremeno oduzeti licenca za rad. Inspektori koji vrše nadzor, ukoliko uoče nepravilnosti u radu stomatologa, imaju pravo izdavanja prekršajnih naloga ili pokretanja prekršajnog postupka, gdje bi se u konačnom, pred nadležnim sudom za prekršaje utvrdila odgovornost stomatologa.

Na kraju, pacijent kod koga nastupi pogoršanje zdravstvenog stanja zbog nestručnog i nasavjesnog postupanja zdravstvenog radnika ili zdravstvenog saradnika, ima pravo na odgovarajuću naknadu štete, u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Postupak naknade štete se pokreće podnošenjem tužbe stvarno i mjesno nadležnom sudu i u parničnom postupku se utvrđuje osnov i visina eventualne štete, gdje bi, u slučaju usvajajućeg tužbenog zahtjeva, stomatolog bio dužan da nezadovoljnom pacijentu (tužiocu) nadoknadi iznos nematerijalne štete koji bude određen sudskom presudom“.

Da li je poželjno i potrebno da se potpiše ugovor za neki veći protetski rad ?
„Zakoni koji regulišu ovu materiju, ne poznaju obavezu, niti mogućnost potpisivanja bilo kakvih posebnih ugovora kada su u pitanju veći protetski radovi, što ne znači da se isti ne može zaključiti između stomatologa i pacijenta. Naime, ugovor u smislu pravnog odnosa nastaje putem razmjene saglasnih izjava volja lica kojih se tiče i u kojem oni regulišu svoja međusobna prava i obaveze, tako da, ukoliko saglasno pacijent i stomatolog žele da urede neke odnose pri pružanju ove usluge, zakon ih u tome neograničava, niti je taj ugovor pravno ništav. Što se tiče toga da li je poželjno ili ne, ostavljam na ocjenu i stomatologa i pacijenata, budući da ipak postoji propisana zakonska procedura koja se mora poštovati i od strane pacijenta i od strane stomatologa, jer svakako u slučaju nekvalitetnog i nesavjesnog rada stomatologa, postoji mogućnost da pacijent pokrene gore navedene postupke“.

Foto: freepik.com

Na koji način doktor može da se zaštiti?
„Stomatologija predstavlja nauku, a samim tim i umjetnost liječenja. Kao takva, ona je obojena etičkim ponašanjem i primjenom univerzalnih etičkih načela. Etički principi ljekarske profesije potiču još iz antičkih vremena, iz doba kada je Hipokrat postavio osnove ljekarske etike. To su univerzalni etički principi koji i danas važe, koji su vremenom dopunjeni novim etičkim zahtjevima.

Najbolji način da doktor zaštiti kako sebe tako i pacijenta od štetnih posljedica upravo je poštovanje univerzalnih etičkih načela i pravila i principa i to:
*Poštovanje etičkog principa o izbjegavanju nanošenja štete pacijentu;
*Poštovanje etičkog pravila činjenje dobra “primum est adiuvare”;
*Poštovanje prava pacijenta na autonomiju;
*Poštovanje prava pacijenta na informisanje;
*Poštovanje principa pravičnosti;
*Poštovanje principa povjerljivosti;
*Poštovanje principa istinitosti;
*Poštovanje principa vjernosti;

Poštujući ova načela, šanse da stomatolog dođe u situaciju da svojim radom prouzrokuje bilo kakvu štetu pacijentu ili prekrši ljekarsku etiku, uz pretpostavku da je taj rad savjesan i stručan, su gotovo nikakve. Takođe, kako pacijenti imaju pravo na zaštitu koja im je omogućena zakonskim propisima, isto tako i stomatolozi imaju pravo i mogućnost da se brane, ukoliko budu „napadnuti“.

Svjedoci smo verbalnih i fizičkih napada na ljekare od strane pacijenata. Svaki napad od strane pacijenta, bilo fizički ili verbalni, stomatolog može prijaviti nadležnom organu za vršenje policijskih poslova ili državnom tužiocu, koji su dužni, po njegovoj prijavi, ukoliko ima elemenata, pokrenuti krivični ili prekršajni postupak protiv pacijenta. Što se tiče zaštite novčanih potraživanja stomatologa za pružene usluge, stomatolog je dužan izdati fiskalni račun pacijentu koji kao takav predstavlja jednu vrstu isprave na osnovu koje nastaje obligaciono-pravni odnos između stomatologa i pacijenta, a na osnovu koje je moguće naplatiti to potraživanje u izvršnom ili sudskom postupku.

S druge strane, u slučaju prijave na rad stomatologa zaštitniku prava pacijenata ili inspekcijskom organu, podnošenja krivične prijave u vezi sa njegovim radom ili podnošenja eventualne tužbe za naknadu štete usljed nesavjesnog liječenja, stomatolog ima pravo na zaštitu ili odbranu u sudskom postupku, gdje će osporavati tvrdnje nezadovoljnih pacijenata. Navode iz prijava ili tužbi, može osporavati lično, ali preporuka je da u ovim slučajevima potraže kvalifikovanog punomoćnika – advokata radi pružanja pravne pomoći“.

Da li je doktor/stomatolog dužan da pacijentu da informacije o tome kakav se ishod liječenja očekuje?
„Po Zakonu o pravima pacijenata, pacijent ima pravo da od zdravstvenog radnika blagovremeno dobije obavještenje koje mu je potrebno kako bi donio odluku o prihvatanju ili odbijanju predložene medicinske intervencije.

Navedeno obavještenje, po zakonu, mora sadržati:
-dijagnozu i prognozu ishoda bolesti;
-kratak opis i svrhu predložene medicinske intervencije, vrijeme trajanja i moguće posljedice preduzimanja, odnosno nepreduzimanja predložene medicinske intervencije;
-vrstu i procjenu mogućih rizika, bola, trajnih ili drugih sporednih posljedica;
-alternativne metode liječenja;
-moguće promjene stanja pacijenta poslije preduzimanja predložene medicinske intervencije, kao i moguće promjene u načinu života pacijenta;
-dejstvo ljekova i moguće sporedne posljedice tog dejstva.

Ovo obavještenje daje stomatolog ili zdravstveni radnik sa visokom stručnom spremom, i može se dati usmeno, na način koji je razumljiv pacijentu, vodeći računa o njegovoj starosti, obrazovanju i emocionalnom stanju. Ukoliko je riječ o pacijentu koji ne poznaje jezik koji se nalazi u službenoj upotrebi, stomatološka ustanova je dužna da mu obezbijedi tumača ili prevodioca. Stomatolog, ili drugi zdravstveni radnik koji je zaposlen u stomatološkoj ordinaciji su dužni da u medicinsku dokumentaciju unesu podatak o tome da je ovo obavještenje dato ili pacijentu ili članu njegove porodice.

Zakonom se takođe daje mogućnost da se pacijent može odreći prava na obavještavanje, osim ako je predložena medicinska intervencija neophodna, odnosno da postoji ozbiljan rizik za njeno nepreduzimanje, kao i u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica. Zakonom o pravima pacijenata propisano je da ipak, postoje izuzetni slučajevi gdje stomatolog može prećutati dijagnozu, tok predložene medicinske intervencije i njene rizike ili obavještenje ograničiti, ako postoji ozbiljna opasnost da će se obavještenjem znatno naškoditi zdravlju pacijenta, ali se i ovakvo obavještenje može dati članu porodice pacijenta.

Obavještavanje pacijenta o vrsti tretmana koji se planira i njegovom očekivanom ishodu, pored zakonskih obaveza, pripada i etičkim obavezama koje stomatolog mora da ispuni. Naime, pacijent ima pravo da bude istinito obaviješten o stanju svog zdravlja. Dijagnoza, prognoza i terapija, koristi i rizici liječenja, kao i dužina trajanja postupka, predstavljaju podatke koje pacijent očekuje da dobije od strane stomatologa, koji je dužan da ove informacije daje jasno i razumljivo, riječima koje će pacijent sigurno razumjeti, zavisno od godina i obrazovanja.

Suština informacije je da omogući pacijentu da samostalno donese odluku, što može da učini samo ako su mu sve važne informacije dostupne. Etičko pravilo, koje stomatolog uvažava, jeste da samostalnu odluku može da donese samo osoba koja je kompetentna – punoljetna, mentalno zdrava i pravno slobodna, koja ima sposobnost rasuđivanja i izražavanja slobodne volje. Na kraju, tokom pružanja zdravstvene zaštite, nakon svakog pregleda i medicinske intervencije, pacijent ima pravo da bude obaviješten i o rezultatima pregleda ili pružene medicinske intervencije, kao i o razlozima za eventualnu različitost tih rezultata od očekivanih“.

U slučaju da pacijent odbije predloženu intervenciju, kako stomatolog da se zaštiti?
„Pacijent ima pravo na autonomiju, niko ne može da ga primora na bilo kakvu intervenciju, ukoliko to ne želi. Upravo ovo načelo autonomije podržava pravo pacijenta da samostalno razmišlja i odlučuje, donosi sopstvene zaključke i nezavisno postupa, bez ikakvog uticaja sa strane. Stomatolog bi morao da poštuje ovo načelo, čime na najbolji način štiti i sebe u slučaju da pacijent odbije predloženu medicinsku intervenciju.

Stomatolog, u tom slučaju, kako bi zaštitio sebe, dužan je da pacijentu ukaže na posljedice njegove odluke o odbijanju predložene medicinske intervencije i da o razlozima odbijanja intervencije, od pacijenta zatraži pisanu izjavu. Ukoliko pacijent odbije davanje pisane izjave stomatolog može o tome sačiniti službenu zabilješku. Pored odbijanja predložene intervencije, često se dešava da pacijent od stomatologa zahtijeva nešto drugo – kao npr. postupak koji je u suprotnosti sa stručnim znanjem stomatologa i njegovom spremnošću da pacijentu uradi optimalno rješenje za dati slučaj.

Kroz praksu, i kroz literaturu zanimljiv mi je bio sljedeći primjer: Pacijent sa šest preostalih zuba u gornjoj vilici, zahtijeva od stomatologa ekstrakciju svih zuba i izradu totalne proteze. Stomatolog, shodno svom etičkom kodeksu, savjetuje pacijenta da bi trebalo da se zubi parodontološki saniraju, a zatim urade namjenske krunice i parcijalna skeletirana proteza. Ovaj savjet stomatologa pacijent ne prihvata, i insistira na vađenju svih zuba i kompletnoj stomatološkoj nadoknadi.

Postavlja se pitanje, šta treba da učini stomatolog? Ako je pacijent pravilno obaviješten o značaju čuvanja prirodnih zuba, o razlici između parcijalne i totalne proteze, onda je to odluka informisanog pacijenta, koja je autonomna (princip autonomije). Stomatolog je svjestan da to ipak nije najbolje rešenje, ali, poštujući princip autonomije je dužan da mu izvrši intervenciju na način kako je pacijent to zahtijevao, ukoliko ova njegova odluka, a samim tim i intervencija, ne predstavlja opasnost po njegovo zdravlje“.

Foto: eaglerockdentalrexburg.com

Ako pacijent odbije intervenciju, da li mora da dostavi pisanu izjavu o tome ili ne?
„Kako sam i gore naveo, pacijent ima pravo da odbije predloženu medicinsku intervenciju od strane stomatologa, ako je svjestan i orjentisan u vremenu i prostoru i ako je sposoban za rasuđivanje, čak i u slučaju kada se njome spašava ili održava njegov život. Stomatolog je dužan da pacijentu ukaže na posljedice njegove odluke o odbijanju predložene medicinske intervencije i da o tome od pacijenta zatraži pisanu izjavu koja se čuva u medicinskoj dokumentaciji. Ukoliko pacijent odbije davanje pisane izjave, stomatolog će o tome sačiniti službenu zabilješku koja se takođe čuva u medicinskoj dokumentaciji”.

O pristanku pacijenta na težu medicinsku intervenciju
„Poštujući princip autonomije volje, pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog života i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica. Pacijent slobodno odlučuje između više mogućih oblika medicinskih intervencija koje ponudi doktor stomatologije i može da odbije pregled i liječenje, hiruršku i drugu medicinsku intervenciju.

To dalje implicira da je za svaku medicinsku intervenciju ili zahvat, bilo da je, uslovno rečeno, lakša ili teža, neophodan njegov pristanak. Izuzetak od pravila da je za teže medicinske zahvate i intervencije potreban pristanak pacijenta imamo u hitnim slučajevima, ako je pacijent bez svijesti ili iz drugih razloga nije u stanju da saopšti svoj pristanak. U tim slučajevima, medicinska intervencija se može preduzeti kada to zahtijeva takvo stanje i ako bi nepreduzimanjem intervencije za pacijenta nastupila opasnost po život.

Što se tiče preduzimanja medicinske intervencije nad maloljetnim pacijentom ili pacijentom lišenim poslovne sposobnosti, važno je napomenuti da je u tom slučaju neophodan pristanak njegovog zakonskog zastupnika ili staraoca. Maloljetni pacijent ili pacijent lišen poslovne sposobnosti u vezi medicinske intervencije, mogu dati izjavu koja bi se cijenila i uzela u obzir u skladu sa godinama starosti i stepenom razumijevanja zdravstvenog stanja, za pristanak na predloženu medicinsku intervenciju.

U praksi se može desiti i situacija kada stomatolog može smatrati da zakonski zastupnik ili staralac pacijenta ne postupa u najboljem interesu pacijenta, pa je u tom slučaju dužan da o tome odmah obavijesti nadležni organ starateljstva. Pacijent daje pristanak na predloženu medicinsku intervenciju usmeno ili u pisanom obliku i isti može opozvati sve do početka njenog izvođenja. Podatak o pristanku pacijenta, odnosno odbijanju predložene medicinske intervencije se takođe upisuje u medicinsku dokumentaciju”, zaključio je Miomir Đukić.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -