Alveotomija je oralnohirurški zahvat vađenja zuba sa dijelom alveolarne kosti koja ga okružuje, a takav zahvat ponekad zna biti iznimno zahtijevan.
Iz tog razloga je preporuka da taj zahvat izvodi specijalist oralne hirurgije koji je stručnjak za specifične zahvate u oralnoj vilici. Kada govorimo o alveotomiji, najčešće se radi o odstranjivanju umnjaka sa dijelom okolne kosti.
Osmice = umnjaci
Umnjaci se u stomatološkom rječniku nazivaju trećim molarima (kutnjacima) ili osmicama jer su osmi po redu u zubnom nizu. Za razliku od ostalih zuba, oni rastu posljednji u vilici. Izbijanje umnjaka počinje u punoljetnosti, obično između 18. i 30. godine života. Izbijanje i rast umnjaka može stvoriti velike probleme mnogim pacijentima:
*javlja se bol zbog nedostatka prostora u vilici
*umnjaci se brzo kvare zbog nemogućnosti održavanja dobre oralne higijne u tom području
*izazivaju upalu desni i krvarenje.
Umnjaci koji najčešće stvaraju probleme su:
*impaktirani – potpuno formirani zubi unutar kosti koji ne mogu nicati na predviđenom mjestu zbog mehaničke prepreke: nedostatak mjesta, drugi zub, kost
*semiimpaktirani – djelimično iznikli zubi
Da bismo vidjeli u kojem smjeru zub raste i zbog čega stvara bolove, pacijenta upućujemo na RTG odjel na snimanje zuba.
Vađenje zuba – jednostavna i komplikovana ekstrakcija – alveotomija
Svako vađenje zuba spada u oralnohirurški zahvat. Zahtjevnost vađenja zuba zavisi o više faktora: o vrsti zuba, koliko zub ima korijena i jesu li korijeni ravni ili ne te u kojem smjeru zub raste. Prema tome, vađenje zuba dijelimo na:
*jednostavno
*komplikovano.
Alveotomija je komplikovano vađenje zuba. Zapravo, riječ je o najkomplikovanijoj ekstrakciji.
Kada se preporučuje alveotomija?
Ako su umnjaci impaktirani ili retinirani i stvaraju probleme u svakodnevnom životu, preporuka je da se ti zubi vade. Ponekad glavobolje i migrene mogu biti posljedice impaktiranih ili retiniranih umnjaka. Ovim postupkom izbjegavamo bolove i ponavljanje infekcija. U stomatologiji vrijedi pravilo da se bilo koji impaktirani zub, a u praksi su to najčešće umnjaci i očnjaci u gornjoj vilici, vade jedino u dva slučaja:
*kada predstavljaju veliku smetnju pacijentima
*kada svojim rastom i položajem dovode u opasnost druge bitnije zube
Ako Vas stomatolog uputi na vađenje umnjaka, ne trebate se zabrinjavati jer vađenjem umnjaka niste narušili ravnotežu u usnoj šupljini niti ih treba nadoknađivati. Pitate li se zašto treba nadoknađivati druge zube, a umnjake ne? Razlog leži u evolucijskom razvoju čovjeka. Kako je tekla evolucija, čovjekova glava se smanjivala pa se tako smanjivala i vilica.
Uporedite li pračovjeka, kromanjonca ili nekog drugog pretka današnjeg čovjeka, uočićete da su imali mnogo širu vilicu zbog načina prehrane. Jeli su tvrdu hranu, uglavnom sirovu ili nedovoljno pečenu, za što su trebali veliku i široku vilicu. Kako današnji ljudi imaju dosta užu vilicu, za umnjake kod mnogih nema mjesta i zato uzrokuju razne probleme. Znate li da mnogi ljudi uopšte nemaju zametke umnjaka? Danas umnjaci ljudima zapravo nisu neophodni za moderan način prehrane.
Šta je periokoronitis?
Periokoronitis je stručan naziv za infekcije i bolove uzrokovane parodontnim džepovima u zubnom mesu i oko kosti. Riječ je o lokaliziranoj akutnoj i gnojnoj upali oko zuba koji nije u potpunosti niknao. Zbog nepravilno ili nepotpuno izraslih umnjaka otežana je oralna higijena što dovodi do periokoronitisa.
Parodontni džepovi izazivaju crvenilo, a infekcija se može proširiti na okolnu kost i meka tkiva. To može dalje izazvati ozbiljne otekline koje ne prolaze same od sebe. Ako se upala ne liječi na vrijeme, bolovi postaju učestali i onemogućuju pacijentima da normalno funkcionišu. U takvim se situacijama umnjak vadi.
Protokol
1.Lokalna anestezija.
2.Ciljano odstranjivanje kosti koja ometa izbijanje i pravilan rast umnjaka. Koriste se kliješta, poluge i bušilice. Zub se vadi u komadu ili se pili na dijelove radi lakšeg vađenja
3.Šivenje rane
4.Hlađenje tretiranog mjesta oblozima
5.Uzimanje analgetika
6.Po potrebi, oralni hirurg prepisuje antibiotik
7.Kontrola i vađenje šavova nakon sedam dana.
Izvor: Miličić Dent
