Većina odraslih pacijenata je vrlo iznenađena kad dođe do nastanka novog karijesa, a “zube peru redovno”. Događa se da nam je ponekad vrlo teško objasniti da je karijes multikauzalno oboljenje – dakle, da može imati 1001 uzrok, pišu stručnjaci iz ordinacije Respecta NS na čijem sajtu možete pogledati i spisak stručne literature koja je korišćena za pripremu teksta.
Vjerovanja na koja najčešće nailazimo su sledeća.
Prvi mit – Djeca imaju najveći rizik za nastanak karijesa
Karijes kod dece je daleko najčešće od svih oboljenja u dječjem uzrastu – ali veći rizik imaju stariji odrasli.
Podaci pokazuju da stariji od 65 godina imaju veći rizik za nastanak karijesa od djece starosti do 14 godina koja žive u područjima bez fluorisane vode.
Visok rizik za nastanak karijesa odrasli imaju najčešće iz sledećih razloga:
- zbog drugih oboljenja i stanja i pratećih ljekova, npr. suva usta,
- zbog povlačenja desni koje otkriva cementom prekriven korijen; cement je daleko osjetljiviji na štetna djelovanja iz usne duplje,
- zbog prisustva protetskih radova,
- zbog teškoća u održavanju pravilne higijene (motorički problemi, slabiji vid i sl.).
Drugi mit – Uredno pranje zuba i korišćenje konca za zube značajno umanjuju rizik za nastanak karijesa kod odraslih
Ovo nije potpuno tačno.
Prije pojave i primjene CAMBRA protokola (2007.), stomatolozi su preporučivali četkanje zuba i konac kao primarne u borbi protiv karijesa.
Normalno – zbog toga što u nastanku karijesa ozbiljan značaj imaju bakterije tipa Streptococcus mutans i Lactobacillus, te se njihovim uklanjanjem rizik smanjuje.
Ovo stoji samo donekle, jer su bakterije i plak samo jedan od uzročnih faktora.
Kod odraslih osoba – suvoća usta (uzrokovana npr. ljekovima protiv povišenog pritiska) doprinosi nastanku debljih, lepljivih naslaga na zubima, koje nije lako ukloniti ni četkicom – a ne koncem.
Drugim riječima, odrasli bi trebalo da primenjuju i “tuš za zube” (waterpik), interdentalne četkice i konac – i to sve da bude birano i izbalansirano prema pojedinom pacijentu.
Uz napomenu da važe svi faktori rizika pobrojani u prvom stavu.
Treći mit – Pranje proteza četkicom posle svakog obroka značajno doprinosi smanjenju rizika od nastanka karijesa
Prvo, pranje proteze nije sasvim dovoljno.
Idealna varijanta je neki aparatić za čišćenje kamenca i naslaga sa proteza ( u USA postoje aparatići sa sertifikatom ADA).
No, to nije kraj.
Treba pažljivo očetkati i jezik i tkiva na koje naleže proteza, a toga su pacijenti retko svesni.
Kod pacijenata koji su u osjetljivim grupacijama (sa hroničnim oboljenjima, posle kardiohirurških intervencija i sl.) pažljivo i redovno, sistematično održavanje oralne higijene umnogome smanjuje rizik za npr. nastanak bakterijske upale pluća (druga najčešća infekcija stečena u USA bolnicama).
Četvrti mit – Suvoća usta nije od posebnog značaja
E, neće biti.
Kserostomija je veoma značajan faktor rizika – jer manjak pljuvačke (između ostalog) stvara sredinu visoke kiselosti.
Pljuvačka je prirodan odbrambeni mehanizam u usnoj duplji; obezbjeđuje sredinu koja je bogata kalcijumom, fosfatima i puferima (materije koje neutrališu kiselost u usnoj duplji).
Bez odgovarajuće količine pljuvačke, povećan je rizik od demineralizacije.
Pošto čitav niz ljekova kao propratni efekat ima suvoću usta, potrebno je podrobnije ispitati pacijenta.
Ljekovi koji mogu uzrokovati kserostomiju su najčešće:
- protiv povišenog pritiska,
- antidepresivi,
- neka sredstva protiv bolova,
- diuretici,
- antihistaminici (lekovi protiv raznih alergijskih reakcija).
Peti mit – Zdravo se hranim, odakle mi karijes
Greška – odrasli pacijenti zbog načina ishrane mogu imati poprilične probleme.
Ljudi koji se hrane makrobiotski – često lome i zube i plombe (semenke).
Ljudi koji se zdravo hrane često imaju neke nimalo zdrave navike koji nisu sasvim svjesni: uz računar mnogi imaju običaj da pijuckaju Koka-kolu – uništava gleđ isto kao i na mladima; ljudi sa kserostomijom obično žvaću žvake, jedu bombone… Jer im unos šećera automatski podstiče lučenje pljuvačke.
Šesti mit – Mnogi pacijenti (pa i stomatolozi) vjeruju da fluoridi značajno doprinose smanjenju vjerovatnoće za nastanak karijesa
Fluor, sam po sebi – ne.
Za remineralizaciju gleđi su neophodni i kalcijum i fosfor.
Sedmi mit – Profesionalna aplikacija preparata fluora je rezervisana samo za djecu
Prema važećim standardima ADA, profesionalna aplikacija preparata fluora se preporučuje i odraslima koji imaju umjeren i viši rizik od nastanka karijesa.
Osmi mit – Redovna kontrola i promptna sanacija malih karijesa predstavljaju najbolju strategiju
Ovo se danas smatra zastarelim pristupom.
Danas se odgovarajućim protokolima evaluira rizik, radi se na njegovom umanjenju – pacijent se reedukuje, početni karijesi se prate (bitewing snimcima, recimo) na 3, 6 i 12 mjeseci.
Ako nije moguće korigovati faktore rizika, a stanje sitnih karioznih lezija se ne poboljšava ni četiri nedjelje posle remineralizacione terapije, karijes napreduje…
…ONDA se zub popravlja.
Naravno, za ovo je potrebna savršena saradnja sa pacijentom.
Tekst je preuzet sa sajta ordinacije Respecta NS
