Dok Holidej (pravo ime Džon Henri Holidej) u javnosti je bio najviše poznat kao kockar, revolveraš, prijatelj saveznog maršala Vajata Erpa i kao učesnik u legendarnom “Obračunu kod O. K. korala”. Međutim, on je bio i stomatolog. Rođen u Džordžiji u bogatoj porodici, 14. avgusta 1851. godine. Nakon što su mu majku i usvojeni brata umrli od tuberkuloze, otišao je na koledž za stomatologiju u Pensilvaniji, čiji osnovač je bio njegov rođak Robert Holidej.
Diplomirao je 1872. godine sa tezom pod nazivom “Bolesti zuba”. Ubrzo nakon što je diplomirao, počeo da radi u ordinaciji doktora Artura Forda u Atlanti. Nije prošlo mnogo vremena od kada se zaposlio, morao je da prekine rad zbog tuberkuloze, iste boleti od koje su mu umrli majka i brat. Razmišljajući o suvoj klimi koja bi bila dobra za njegovo liječenje, odlučio se da se uputi u Teksas. Osim stomatološke opreme, ponio je i pištolj “Kolt”, model iz 1851. godine, poklon od ujaka. Tamo je nastavio da radi kao stomatolog, ali ne dugo. Kašljanje, koje je bilo uzrok bolesti, je počelo da plaši pacijente.
Zbog toga je bio prisiljen da nađe drugi način za zaradu i okrenuo se ka kockanju. Zbog saznanja o skoroj smrti, morao je da se zaštiti i počeo je da trenira sa šestoricom revolveraša. Brzo je stekao reputaciju neustrašivog. Nakon prve pucnjave 2. januara 1875. godine, postao sve neustrašiviji i opasniji. Samo nekoliko dana kasnije, ušao je u novi sukob, ovoga puta je ubio istaknutog građanina. Bježeći iz Dalasa, preselio se u Denison, gdje je našao posao u kartaškoj igri. Postao je vrsni revolveraš i sve pucnajve su prošle dobro po njega, sve do 1876. godine, kada je ubio vojnika. Izdata je nagrada za njegovo hapšenje, a vojska, teksaški rendžeri, američki maršali, lokalni policajci i obični stanovnici su ga progonili.
Da bi pobjegao od neizbježne smrti, uputio se u Kolorado, a na putu je ubio još trojicu. Dok se potom upustio u brojne pucnjeve i svađe, stvarajući prijatelje i neprijatelje usput. Poslije mnogo tumaranja i pokušaja da umre “na nogama”, već teško obeljeli dospio je u Glenvud Springs, nadajući se da će mu tamošnja sumporna banja pomoći. Nažalost, sumpor mu je još više pogoršao bolest i preminuo je 9. novembra 1887. godine. Pošto se groblje nalazilo na brdu, a u to vrijeme je bila jaka zima, sahranjen je na putu do groblja.
