Prednosti i mane: Totalna ili parcijalna proteza?

Proteze nijesu nekada izbor kojim je pacijent oduševljen ali predstavljaju rješenje stanja bezubosti. Nakon što se pacijent odluči na stavljanje proteze, treba da, u konsultaciji sa stomatologom, definiše i vrstu.

To zavisi i od mogućnosti, stanja zuba, od toga da li pacijentu fale samo neki zubi ili svi i u konačnom i od finansija.

Totalna proteza predstavlja rješenje kada u vilici nema nijednog zuba. Izrađuje se od akrilata i osim što se nadoknađuju zubi, ona mora da obuhvati jedan dio mekog tkiva, a ako se radi gornja totalna proteza ona ide do takozvane A linije – do prelaska tvrdog u meko nepce. To znači da žvakanje više neće biti isto i pacijenti se obično najteže naviknu na taj dio. Osim toga, mnogi pacijenti se žale da im ova proteza remeti i čulo ukusa imajući u vidu da prekriva i nepca.

Gornja totalna proteza bez nepca, kako je to moguće?

Ova vrsta proteza je inače i najneudobnija.

Kada je riječ o donjoj totalnoj protezi, njena mana je što se može da se mrda usljed činjenice da nije fiksirana pa treba duži period za navikavanje. Ipak, sa estetske tačke, nema bitnih zamjerki na totalnu protezu. Naravno, ukoliko imate problem bezubosti, totalne proteza nije jedino rješenje već možete uraditi i implante.

Parcijalna proteza radi se kada pacijent nije u potpunosti bez svojih zuba ali iz određenih razloga ne može da uradi most.

Parcijalna proteza se uz pomoć metalnih nastavaka kači za preostale zube koje pacijent ima.

Valplast – tanak a neuništiv

Mana parcijalne proteze je ta što ti nastavci često znaju da žuljaju, a ni estetsko rješenje nije najbolje jer see metalne kukice često vide. Postoje i podvrste parcijalne proteze i one se razlikuju po materijalu od kog su izrađene, pa tako imamo parcijalnu pločastu protezu sa kukicama iliti parcijalna akrilatna, vizil (Wisill) proteza – skeletirana proteza sa kukicama i vizil proteza – skeletirana proteza sa atačmenima.

Savjeti za održavanje vještačkih proteza