Implantologija je grana stomatologije koja omogućava zamjenu bilo pojedinačnih zuba ili čitavih zubnih lukova. Efekat se postiže fiksiranjem keramičkih kruna ili mostova na specijalno dizajnirane implantate koji mijenjaju zub koji nedostaje.
Implantologija napreduje, kao i sama stomatologija iz dana u dan. Crna Gora je prije par dana u doktoru Nikoli Baroviću dobila magistra implantologije, a to zvanje je stekao na prestižnom Stomatološkom institutu u Rimu.
Tu se ne završava njegova želja za učenjem i napredovanjem, pošto je na drugoj godini doktorskih studija. Idealan sagovornik na temu implantologije, koja sve više uzima zamajac i u Crnoj Gori.
„Potreba pacijenata za implantologijom je sve veća i veća. Mi kao struka se trudimo da odgovorimo toj potrebi. Sve je više oralnih hirurga i stomatologa koji se okreću ka implantologiji. Takođe, sve je više distributera u Crnoj Gori koji prodaju implantate prestižnih brendova, tako da naši ljudi ne moraju da idu van granica Crne Gore da bi dobili vrhunsku uslugu, jer sad i mi imamo implantologe koji su spremni da odgovore i najzahtjevnijim slučajevima“, ističe na početku razgovora za naš portal doktor Barović.
Da li ima starosne granice za ugradnju implantata, i donje i gornje?
„U suštini donja granica je završetak rasta i razvoja pacijenta, to je nekih 18 godina, odnosno punoljetstvo. Gornja granica ne postoji. Ljudi našeg mentaliteta koji pređu 70 godina, nerado ugrađuju implantate. Na Zapadu su najzastupljeniji u toj starosnoj dobi. Naš ljudi kažu “puno je novca za malo dana života što nam je ostalo”, prepuštaju se toj situaciji u kojoj su. Sa druge strane, u zemljama Zapadne Evrope, hoće da do posljednjeg trena da provedu život kvalitetno i kako treba“.
Jesu su implantati najbolje rješenje za nedostajanje jednog, dva ili više zuba?
„Ne mogu reći da su najbolje rješenje, ali svakako jesu jedno od boljih rješenja i najčešće su prvi izbor ukoliko uslovi kod pacijenta to dozvoljavaju. Svakako treba razmišljati u tom pravcu u slučaju gubitka jednog ili više zuba“.
Od prvog dolaska u ordinaciju do postavljanja implantata, koliko treba vremena da pacijent dobije nove zube?
„Od prvog dolaska da bi dobio zube, sve više je trend da se radi imedijatna ugradnja i imedijatno opterećenje tog implantata. To ne može uvijek da se uradi, ali ako su uslovi kod pacijenta zadovoljavajući, možemo uraditi imedijatno opterećenje odnosno stavljanje privremene krunice, dok se sve to ne integriše, ne zaraste kako treba i dok sve ne završimo definitivnim radom. Pacijent u jednoj posjeti može da dobije i implant i zub“.
Koje su prednosti implantata u odnosu na druga protetska rješenja?
„Prednost implantata je u tome što pacijent ima osjećaj kao sa prirodnim zubom, takođe dolazi do očuvanja kosti ukoliko je sve urađeno kako treba. Higijena zuba je na većem nivou u odnosu na ostala protetska rješenja. To su neki od benefita ugradnje implantata“.
Kada vidimo računa o oralnoj higijeni, da li se dok implantata „ponašamo“ isto kao da imamo svoje zube?
„Osjećaj je skoro isti, a ponašanje prema njima je mnogo odgovornije nego prema prirodnim zubima koje imamo. Vjerovatno iz razloga što ih ljudi plate, pa se malo više posvete tome. Šalu na stranu, implant je strano tijelo ugrađeno u organizam čovjeka i potrebno je mnogo više voditi računa o oralnoj higijeni da bi opstao i održao se u ustima kako treba“.
Kada su implantati u pitanju, na tržištu imamo mnogo distributera, imate li nekog favorita?
„Nobel i Štrauman su ono što je zlatni standard. Što bi rekao jedan veliki znalac, čovjek koji ih je ugradio na hiljade, bilo koji implant da se ugradi u kost, 99% odsto je šanse da se primi. Danas su implantološki sastavi dovedeni gotovo do savršenstva i te razlike, ako uopšte i postoje, male su od sistema do sistema. Razlika je samo u izreklamiranosti brenda“.
Koja je razlika između „All on 4“ sistema i običnog implantata i rješavanja totalne bezubosti?
„Jedan implant radimo kada nedostaje samo jedan zub i na taj implant postavimo krunu. „All on 4“ ili „Fast and fix“ ili kako već daju nazive tim konceptima koji se rade kada nedostaju svi zubi, to je da se na četiri do šest implantata urade svi zubi. Dva bočna implanta su angulirana od uglom od 35 do 45 stepeni, i oni mogu da podnesu više i jače sile žvakanja i na tim implantima možemo da uradimo 10 do 12 zuba. To je brz koncept, u jednoj posjeti se stave implantati i rade se privremeni zubi. Sve ovo ne znači da je ovakav koncept moguć kod svakog pacijenta. Nekad je dovoljno četiri, a nekad sedam ili osam implantata da bi se uradila rehabilitacija nedostajućih zuba u jednoj vilici“.
Da li ste imali takvih slučajeva i kako su se pokazali?
„Implanti su postali naša svakodnevnica i nešto po čemu nas ljudi sve više prepoznaju. Koncepti rehabilitovanja svih zuba pomoću implantata su naročito uspješni, jer imamo i svoju tehniku koja besprekorno preciznom izradom zubnih nadoknada obezbjeđuje apsolutno pasivno nalijeganje zuba i zato do sada nismo imali nikakvih problema kad su takvi radovi u pitanju“.
Kolika je razlika između onoga što ste naučili na fakultetu u Beogradu i onoga što ste naučili u Italiji?
„Ako posmatramo bazično stomatologiju, razlika nije velika. Klasična stomatologija je skoro svuda ista, ali to što sam vidio u Italiji, što tamo kolege rade, to je nešto što mi na ovim prostorima nećemo ni za 20-tak godina da dosegnemo. Kada bih nešto što sam tamo vidio na stotinama prikaza slučaja, uradio nekome ovdje kod nas, mislim da bi bilo zakonski kažnjivo, jer je još daleko od nivoa koji mi radimo“.
Koliko je vama teško da ispratite sve te moderne tokove u implantologiji gledajući ono što ste vidjeli u Italiji?
„Zaista je teško sve to ispratiti. Ne može da se nađe oprema, materijal, ljude koji će da me isprate u tome. Da bih sve to kao pojedinac ispratio na pravi način, morao bih, prosto rečeno, da mijenjam sistem, a to je nemoguće. Dok sam bio u Italiji, posmatarao sam jednog profesora koji radi augumentaciju sa 100, 150 grama vještačke kosti veoma uspješno. Recimo oni izvade zub koji ima granulom ispod sebe. Granulom ne kiretiraju, ne uklanjaju ga već postave implant. To za njih ne predstavlja nikakav problem. Onda, probuše dno nosne šupljine, ako je implant do dva, tri milimetra ušao u nosnu šupljinu, nikakav problem. Probuše sinus, pa ako sinus ne daje nikakvu reakciju, nikakav problem ako je implant tri, četiri milimetra u sinusu. Kod nas kada bi se desilo da se perforira sinus, posmatrali bi to kao katastrofu dok tamo tome ne pridaju nikakav značaj. Nije im bitna forma nego suština“.
Učite sve to, a ne možete da primjenite u praksi. Zbog čega?
„Polako ćemo se, preko Stomatološke komore Crne Gore i kolega koji ulaze sve više i više u to, da se borimo za neku promjenu. Definitivno, svijest pacijenata se mijenja, ali i svijest kolega. Možda malo sporije nego što bi trebalo, ali dolazi do promjene. Podižu znanje i stomatologiju na veći nivo i nije stomatologija više na nivou u Crnoj Gori na kojem je bila prije 15, 20 godina. I pacijenti su mnogo upućeniji i kolegama je stalo da potrebe pacijenata isprate na pravi način“.
Ispada da svaki stomatolog u neku ruku mora da bude i privatnik?
„Kao što je jedan mladi kolega rekao nedavno u neformalnom razgovoru, stomatologija je perjanica privatne medicine ne samo kod nas, nego i u svijetu. Moramo razmišljati i stručno, pa tek onda privatno. To je recept za uspjeh. Jer ako stručno i savjesno obavljamo svoj posao i finansijski dio neće izostati“.
Koliko je stomatologija kod nas, uopšte, razvijena u odnosu na Italiju?
„Ako upoređujemo stomatologiju generalno, nisu daleko u odnosu na nas. Čak smo mi, to naglasim u svakom obraćanju, mnogo smo veći manuelci i mnogo smo vispreniji u pristupu svom poslu. Mnogo ljudi je iz te zemlje došlo u našu ordinaciju i još uvijek nisam vidio lijep rad, neku dobru kompoziciju, što često vidim među radovima kolega iz Crne Gore. Ako govorimo o pojedinačlnim slučajevima, u Italiji ima izuzetnih stručnjaka koji su na nivou na kome mi nećemo biti još dosta godina“.
Da li smatrate da mlađi stomatolozi iz Crne Gore ulažu dovoljno u znanje?
„Ono što ja znam, jeste da mlade kolege okrenuti ka tome da obogaćuju svoje znanje i stručnost, sve više nas je koji cijenimo znanje i vještine i sve više ulažemo u edukaciju“.
Kakvo je vaše mišljenje od dentalnom turizmu i što se tiče stomatologije i Crne Gore kao interesantne turističke destinacije?
„To je nešto što je interesantno i što nas, neminovno, čeka. Međutim, u ovom trenutku mislim da nismo spremni da prihvatimo, tako da kažem, udar tih turista koji bi došli u Crnu Goru. Pojedinačno svi radimo na tome da svoje znanje i vještine dovedemo do toga da možemo da odgovorimo tom „udaru“, kada naiđe. Trenutno smo daleko od organizovanosti za dentalni turizam. Za sada su sve to pojedinačni slučajevi, bratske, kumovske… veze“.
Odakle kod vas, pored stomatologije, i ljubav prema implantologiji?
„Implantologija je jedna dinamična grana stomatologije i to u potpunosti odgovara mom temperamentu. Volim u kratkom periodu da napravim veliku rekonstrukciju kod pacijenta i to je nešto što mene svaki put iznova oduševljava kada napravim neki veći zahvat vezan za implantologiju i to je ono što me motiviše svakog dana, što me tjera da budem kreativan i da nanovo prilazi svakom pacijentu, jer je svaki pacijent različit“.
Kako pronalazite vremena i da radite i da učite, odnosno da se dodatno edukujete?
„To je teško za objasniti. U najkraćem, to je prevelika ljubav i strast prema ovom poslu i želja da otkrijem, tako da se izrazim, neke nove prostore u znanju vezano za stomatologiju“, zaključio je doktor Barović, specijalista oralne hirurgije i od nedavno i sa zvanjem magistra implantologije.
[…] “Naši ljudi ne moraju da idu van granica Crne Gore da bi dobili vrhunsku uslugu, jer sad i mi… […]