Bruksizam – zašto sve više ljudi škrguće zubima

Bruksizam je parafunkcijska aktivnost koja se ispoljava kao stiskanje ili škripanje zubima. Odvija se na podsvjesnom nivou, te ga pacijenti najčešće nisu svjesni, pa ne mogu ni da ga kontrolišu.

Bruksizam se vezuje za emocionalni stres, a javlja se kod skoro 50% populacije, podjednako kod oba pola. Čak i roditelji često izjavljuju da čuju skripanje zuba kod djece. Na temu bruksizma, razgovarali smo sa doktorkom Danijelom Vučković iz ordinacije “Omnidental” iz Bara.

Šta je zapravo bruksizam i kako biste ga najjednostavnije objasnili ljudima koji i ne znaju  da to rade?

“Bruksizam je stanje koje se karakteriše nevoljnim stiskanjem ili škrgutanjem zuba koje se često dešava tokom sna ili u periodima intenzivne koncentracije. Procjenjuje se da  pogađa 22% odrasle populacije. Ako se probudite sa bolnom vilicom, glavoboljom ili  osjetljivošću zuba bez očiglednog razloga  može biti da osjećate posledice noćnog  škrgutanja. Mnogi pacijenti nisu svjesni da to rade dok im stomatolog to ne saopšti tokom pregleda. Tokom vremena, ukoliko ostane netretiran, bruksizam može dovesti do  velikog gubitka zubne substance, bola u vilicama i poremećaja sna koji, samim, utiče na  dnevni život”, ističe dr Vučković za naš portal.

Koja je razlika između dnevnog (budnog)  i noćnog škrgutanja zubima i koje je opasnije  po oralno zdravlje?

“Dnevni bruksizam je, rijetko, škrgutanje zubima, najčešće je u pitanju stiskanje zuba trigerovano uglavnom psihosocijalnim faktorima kao što su stres, anksioznost ili  intenzivna koncentracija. Noćni bruksizam je ritmično škrgutanje zubima sa jedne strane  na drugu i dok stres igra veliku ulogu, uzrok je ipak kompleksniji. Dok naš mozak prolazi  ciklično iz faze dubokog sna u fazu lakog sna, srčani puls se podiže i mišići vilice se aktiviraju što moze dovesti do škrgutanja.. Od skorije postoje istraživanja koje povezuju  bruksizam sa apneom tj, prestankom disanja na momente tokom sna. Opasniji je noćni  bruksizam jeri tada spavamo, naš mozak ne može da prati ili kontroliše količinu sile koju  razvijamo dok kod dnevnog bruksizma smo budni, svjesni i samim tim kada osjetimo  tenziju u stanju smo prekinuti sa stiskanjem zuba.

Koji su to glavni okidači iz savremenog života koji su doveli do eksplozije ovog problema  u posljednjim godinama?

“Bruksizam se često  povezuje sa visoko stresnim načinom života što je ranije primarno uključivalo profesije sa visokim stepenom psihološkog pritiska i odgovornosti ali u  današnjem svijetu zapravo pogađa i djecu i odrasle. Nazivaju ga i tihom epidemijom jer većina ljudi nije svjesna da ga ima dok neki vid štete vec nije učinjen. Stres ostaje glavni  uzrok ali postoje drugi faktori koji pogoršavaju bruksizam. Tu spadaju određeni stimulanti  kao što je prekomjeran unos kofeina i alkohola. Terapija koja uključuje primjenu  određenih antidepresiva ima dokumentovan bruksizam kao nus pojavu. Ukoliko postoji  malokluzija tj, zagriz nije onakav kakav bi trebalo da bude naš mozak može poslati  informaciju mišićima da škrgutanjem pokušaju da “uklone” smetnju.

Koliko su stres, anksioznost, “burnout” i stalna izloženost ekranima povezani sa napetošću u vilici?

“Povezani su vrlo snažno putem mišićne tenzije i lošeg držanja tijela. Emocionalni stres  bukvalno preplavi naš organizam sa adrenalinom i kortizolom sileći mišiće a naročito  vilični mišić maseter da se kontrahuje i održava veliku napetost. Studije pokazuju  statistički veliku vezu između anksioznosti i dnevnog bruksizma. Burnout faktor je jako  bitan jer smo tada u prolongiranom stanju visoke iscrpljenosti i sistemske tenzije bez  odgovarajućeg oporavka. Takav nervni sistem pokusava da izbaci nagomilan stres kroz  prisilne vilične pokrete.Izloženost ekranima ima,opet, višestruk uticaj. Jedan je držanje  tijela prilikom gledanja nadolje ili naprijed u ekran sto zateže mišiće vrata i gornjih leđa,  što opet dovodi do pritiska na pripoj vilice na temporomandibularni zglob i samim tim pojačanog pritiska na njega. Intenzivna vizuelna koncentracija na digitalne zadatke  dovodi do stiskanja zuba a plavo svijetlo telefona u koje gledamo kasno noću dovodi do narušavanja sna i povećava šansu za razvoj noćnog bruksizma.

Primjecujete li vi u ordinaciji “Omnidental” u Baru porast broja pacijenata ( naročito mladih) sa ovim simptomima?

 “Zadnjih godina itekako primjećujemo porast broja bruksista. Nakon razgovora sa  pacijentima  najčešće dođemo do nekog vida stresa i anksioznosti kao glavnog uzroka a    javi se kao posledica određenih akademskih očekivanja u okviru školskog uzrasta,  raznih socijalnih nesigurnosti koje su ispred njih i neke generalne životne promjene. Nakon pandemije je to još izraženije jer je usljed socijalne fizičke izolovanosti poraslo  korišćenje digitalnih medija. Vrlo bitan faktor danas je povišen unos kofeina, energetskih napitaka, cigareta, elektronskih cigareta i korišćenje vejpa.”

 Koji su to prvi jutarnji simptomi koji bi trebalo da nam budu alarm da škrgućemo  zubima tokom sna?    

“Prvi jutarnji  simptomi i ujedno i najčešći su  bol u vilici, jutarnja glavobolja,  osjetljivost zuba.Vilica vam djeluje napeta, stegnuta ili umorna dok pokušavate da otvorite  usta ili žvaćete. Glavobolja je tupa lokalizovana u temporalnim dijelovima glave. Može se osjetiti i bol blizu ušiju iako nemate infekciju uha, osjecaj napetosti u mišićima vrata i  umor mišića obraza.

Kako Vi, kao stomatolog, već pri prvom pogledu u usta pacijenta možete da prepoznate da je riječ o bruksizmu i koje tragove on ostavlja na zubima?

 “Promjene koje vidim zavise od stepena bruksizma koji je prisutan kod pacijenta. Na griznim ivicama zuba,vide se ravna, sjajna, kao ispolirana mjesta. Gleđ se troši, nestaje pa se providi žućkasti sloj dentina koji je ispod. U drugim slučajevima su već prisutne pukotine, odlomljeni dijelovi ivica ili kvržica zuba, plombi. Očnjaci recimo, koji su oštri prirodno, postaju zaravnjeni. Na jeziku se sa strane mogu vidjeti valovita udubljenja usljed pritiskanja uz zube, bijela horizontalna linija na unutrašnjoj strani obraza nastala  usljed grickanja ili sisanja i mišićna hipertrofija tj, uvećanje mišića žvakača.

Koje su najozbiljnije posljedice neliječenog bruksizma po same zube, a šta se dešava sa viličnim zglobom?

 “Što se zuba tiče, prvo dolazi do trošenja spoljašnjeg, zaštitnog sloja gleđi  i  eksponiranja mekšeg sloja-dentina ispod. Eksponiran dentin dovodi do velike  osjetljivosti zuba dok jedete ili pijete nešto vruće ili hladno. Intenzivan pritisak na zube može dovesti do vertikalnih naprslina ili  pukotina koje mogu doći do korijena gdje smo onda primorani izvaditi zub.  Promjene na viličnom zglobu nastaju postepeno. U bruksizmu mišići žvakači rade prekomjerno i postaju umorni, napeti i bolni. Disk koji se nalazi u zglobu i amortizuje male  udare između struktura zgloba može da klizne iz ležišta i zglob moze da “iskoči”, da počne da pravi određene zvuke prilikom otvaranja ili zatvaranja zuba kao i da se”zaključa”. Ukoliko se pritisak i dalje nastavi dolazi do trošenja kosti i hrskavice  što  vodi dugotrajnoj inflamaciji zgloba ili artritisu. “

Rekli ste da škrgutanje zubima može izazvati hronične glavobolje kao i bolove u  vratu i uhu a da li može uticati na estetiku i simetriju lica?

“Da, moze promijeniti simetriju i estetiku lica izazivanjem mišićne hipertrofije, nejednakim  trošenjem zuba i stresom na temporomandibularni zglob. Prekomjeran rad  mišića žvakača dovodi do njihovog uvećanja pretvarajući zaobljenu viličnu liniju u široki  kvadratasti oblik. Ako se prilikom škrgutanja ili stiskanja zuba više forsira jedna strana onda će mišići te strane (žvakač-maseter i obrazni mišić) biti jače izraženi što će dovesti do asimetrije. Trošenje zuba, pak, dovodi do smanjenja rastojanja izmedju  gornje i donje vilice sto čini da donja trećina lica izgleda kratko ili staro. Jače jednostrano naprezanje zgloba može dovesti do pomijeranja vilice na tu stranu što ruši kompletan balans lica”.

Kako izgleda moderan protokol liječenja bruksizma kada pacijent dođe kod Vas u ordinaciju?

 Prvo je bitno identifikovati da li se radi o primarnom ili sekundarnom bruksizmu. Sekundarni bruksizam nastaje kao posledica određenih medicinskih stanja ili kao nus pojava nekih medikamenata. Primarni bruksizam ima kompleksnu etiologiju i trebalo bi  da ima multidisciplinaran  pristup sto nije uvijek moguće izvesti. Prvo razgovaramo o  načinu života koji pacijent vodi, trudimo se da prepoznamo trigere i olakšavajuce faktore i damo savjet kako ih eliminisati ili svesti na minimum. Onda se pristupa izradi  individualnog splinta za bruksizam čija funkcija je očuvanje gleđi zuba od trošenja i  ravnomjerna raspodjela sila. Dakle, pomoću splinta kontrolišemo eventualnu štetu  nastalu kao posledica škrgutanja zubima više nego što utičemo na sam uzrok  problema. U ozbiljnijim situacijama moguća je primjena Botullinum toxina u mišič maseter i temporalne mišiće čime se smanjuje škrgutanje i mišićna tenzija i olakšava  bol u vilici na nekoliko mjeseci.

Šta biste poručili svima onima koji osjećaju napetost u vilici, a odlažu posjetu  stomatologu misleći da će to proći samo od sebe?

“Poručila bih im da napetost u vilici rijetko prolazi  sama od sebe i da vodi  pogoršanju bola, oštećenju zuba i kasnijem trajnom oštećenju viličnog zgloba. Ono što  moramo napomenuti je i razlika u vrsti i kompleksnosti  tretmana kao i cijeni istih u  odnosu na to u kom stadijumu bruksizma se pruža pomoć. U ranoj fazi je terapija  jednostavnija i jeftinija dok  u kasnim uključuje skuplje protetske i hirurške intervencije.  Za početak,neka dođu na pregled kod svog stomatologa da utvrde uzrok problema koji  imaju”, zaključila je dr Vučković.