Gojaznost i bolest desni (parodontalna bolest) su među najčešćim nezaraznim bolestima u SAD, a nova studije pokazuju da ova hronična stanja mogu biti povezana. Ova nova studija istražuje uticaj gojaznosti na nehiruršku parodontalnu njegu i procjenjuje potencijalne puteve koji mogu ilustrovati vezu između ova dva stanja. Veza između gojaznosti i bolesti desni nije tako jednostavna kao uzročno-posljedična, rekao je Andres Pinto, profesor oralne i maksilofacijalne medicine i dijagnostičkih nauka na Stomatološkoj školi Univerziteta “Case Vestern Reserve” i koautor studije objavljene u „British Dental Journal“.
Umjesto toga, veza je usmjerena na obje zajedničke bolesti – upalu. Ispitujući mnoštvo postojećih studija, istraživači su otkrili da su podaci koji pokazuju povećani indeks tjelesne težine, obim struka i procenat tjelesne masti povezani sa povećanim rizikom za razvoj bolesti desni, poznatog i kao parodontitis. Većina studija analizirala je podatke iz podgrupe stanovništva u jednom trenutku, za razliku od proučavanja iste populacije tokom dužeg perioda. Zaključili su da promjene u hemiji tijela utiču na metabolizam, što zauzvrat izaziva upalu – nešto što je prisutno u obje bolesti.
„Parodontalna bolest se javlja kod pacijenata podložnijih upali koji su, takođe, podložniji gojaznosti. Ove informacije mogu da daju smjernice zdravstvenim radnicima da planiraju tretmane za pacijente koji pate od gojaznosti i /ili bolesti desni. Oralni zdravstveni radnici moraju biti svjesni složenosti gojaznosti kako bi savjetovali svoje pacijente o važnosti odgovarajuće tjelesne težine i održavanju dobre oralne higijene”, objasnio je Pinto.
On je napomenuo da su potrebna dodatna istraživanja povezanosti bolesti desni i gojaznosti, primjećujući da u ovom trenutku postoje ograničeni dokazi koji bi preporučili promjene u planiranju liječenja.
„Iz kliničke perspektive postoji misao da ako liječite jedno od njih, to može uticati na drugo. Ovo je veliko pitanje. Naprimjer, ako liječimo gojaznost, da li će to uticati na parodontalnu bolest do tačke koja je od kliničke važnosti u poređenju sa kontrolnom populacijom“, jasan je Pinto.
