Krajem avgusta prošle godine Ministarstvo zdravlja Crne Gore, najavilo je povratak stomatoloških ordinacija u sve osnovne škole. Budžetom za 2022. godinu obezbjeđena su sredstva, ali se još ne zna kada će reforma biti sprovedena u djelo.
Udruženje dječijih i preventivnih stomatologa Crne Gore je u decembru zatražilo je od Ministarstva da se njegovi predstavnici uključe u radnu grupu za reformu stomatologije, ali do poziva još nije došlo.
„Kada smo čuli da se formira radno tijelo, bila sam na sastanku polovinom jula sa ministarkom i sa doktoricom Ivanom Živković, direktoricom Direktorata za javno zdravlje. Tada smo dobili obećanje da će naši predstavnici biti uključeni u radno tijelo za vraćanje školskih stomatoloških ordinacija, da ćemo dobiti poziv u septembru, kada to radno tijelo počne sa sprovođenjem reforme. To tog poziva, međutim, nije došlo. Nezvanično smo saznali da dirketori škola dobijaju upite od Ministarstva prosvjete da se ispita da li postoji prostor za raspoloživost za školske stomatološke ambulante. Kada je došlo do javne objave, saznali smo i da je formirano radno tijelo za sprovođenje reformi, u kome su dva stomatologa – jedan koji radi u Ministarstvu zdravlja i drugi koji je zaposlen u Fondu za zdravstveno osiguranje Crne Gore. Tada smo mi imali novi sastanak, 10. decembra i odlučlili smo da se opet obratimo Ministarstvu zdravlja i u ime Udruženja sam se obratila ministarki, gdje smo opet izrazili želju da budemo uključeni u datu reformu, jer smatram da niko od nas, ljudi sa terena, nije kompetentniji i bolje zna kako treba sprovesti sistematizaciju i proces raeda u školskim stomatološkim ambulantama. Do sada nismo dobili taj poziv, ali ja sam vječiti optimista i sigurna sam da će do tog poziva doći, samo ne znam u kojoj fazi ćemo biti uključeni u radno tijelo“, istakla je dr Danijela Subotić, poredsjednica Udruženja dječijih i preventivnih stomatologa, u „Bojama jutra“.
Upozorili ste da je posljednja reforma, a kojom je stomatologija izmještena iz sistema javnog zdravlja, dovela do ogromnih posljedica kada je riječ o dječijem oralnom zdravlju. Sistematskih pregleda već nema već duže od deceniju, kao ni podataka kakvo je stanje, a već 14 godina se ne sprovode sistematski stomatološki pregledi. Crna Gora nema podataka o oralnom zdravlju djece. Kako bi trebalo da izgleda reforma dječije stomatologije i šta bi ona trebalo da donese i djeci i roditeljima?
„Ona bi trebalo da se sprovede na jedna pravi način, tako što bi krenuli da napravimo jednu situacionu analizu. Mi čak imamo i projekat za tu analizu. Dakle, treba odrediti kakvo je oralno zdravlje na reprezentativnom uzorku. Po Svjetskoj zdravstvenoj ordanizaciji, to je uzorak šestogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka i na tom uzorku procijeniti oralno zdravlje. Moramo da imamo neku polaznu tačku sa koje ćemo da krenemo. Druga stvar je da se mora ispitati kadar. Imamo 40 dječijih specijalista, od kojih je većina pred penzijom. Posljednji put se specijalizacija iz dječije stomatologije raspisala 2004, tako da imamo da je najmlađi specijalista sa 19 godina radnog staža. Ako ćemo reformu da spovedemo kako treba, onda u školskim stomatološkim ambulantama trebalo da rade dječiji specijalisti, da ne bi opet došli do one priče na koju se roditelji najviše žale, sad će opet bitio ne radi mašina, nema stomatologa. Ako hoćemo da to spriječimo, moramo da uradimo ljudski tu reformu“.
Imamo li dovoljno kadra, opreme da u svakoj školi bude po jedna ambulanta?
„Aparatura zavisi od budžeta, a kadra nemamo, tako da bi reformu trebalo sprovoditi postepeno, a onda edukovati kadar koji će da radi sa djecom“.
Koliko je ova reforma značajna i kolike su potrebe djece i roditelja za preventivom?
„Jako je značajna, a u reformu treba, prije svega, da uključimo djecu predškolskog i školskog uzrasta. To je populacija koja je nama bitna za preventivu. Kada niknu stalni zubi, znači srednjoškolci i studenti, nama nisu biti, jer sa njima ne možemo više da radimo preventivu. Sa djecom predškolskog i školskog uzrasta, jako je bitno. Vratiti ordinacije u vrtiće i škole. Druga stvar, u preventivne programe treba uključiti trudnice i dojilje. Ne možemo unaprijediti oralno zdravlje djece, ako ne unaprijedimo oralno zdravlje roditelja“.
Šta bi ta preventiva u krajnjoj liniji značila. Da li bi ona smanjila potrebu djece da nose proteze?
„To je već pitanje za ortodonte. Sa naše strane preventivaca, ona bi smanjila preran gubitak mliječnih zuba. Ne bi imali sekundarne ortodontske anomalije, ali za druge ortodontske anomalije nisam kompetentna, to su pitanja za ortodonte“.
Kada očekujete da se ambulante vrate u škole? Koji su to vremenski okviri?
„To nije brz proces. Prvo pitanje je prostora, onda da se ambulante opreme, a najvažnije je pitanje kadra. Onda treba napraviti jednun situacionu analizu. Nama je to bitno, jer te podatke nemamo 13 godina. To mora da imamo da bi na osnovu toga, kroz par godina, da se radi evaluacija tog rada, kada već sprovodimo preventivni program, moramo da znamo sa koje tačke smo krenuli i da li idemo u pravom smjeru ili ne“.
Da li je preventivni program mogu sprovoditi samo u vrtićima i školama?
„Da, to je jedna od stvari koja, kada se radila reforma 2008, o kojoj niko nije razmišljao. Zato nemamo sistematskih pregleda već 13 godina, jer ih je nemoguće sprovoditi, a na osnovu kojih imamo procjenu oralno zdravlja i na osnovu kojih planiramo preventivne programe. To ne možemo sprovoditi sem u vrtićima i školama i to svaki preventivac zna“.
Kakvo je oralno zdravlje kod djece u Crnoj Gori i šta ste vi primijetili?
„Kolege koje imaju ugovor sa Fondom su radile veliki posao, što se tiče dječije stomatologije u smislu popravke zuba, saniranja posljedica oralnih oboljenja. Međutim, oni apsolutno nisu imali uslova da rade na preventivi. Jedine preventivne radnje koje su radili jeste zalivanje fisura i ništa više od toga. Znači, oni su bukvalno sanirali posljedice. Mi time ništa ne dobijamo. Ako ne radimo na preventivi, ništa ne dobijamo, samo dobijamo i dalje generacije koje imaju karijes, kojima niko nije objasnio način na koji će da sačuvaju zube, kod kojih se nisu sprovodile nikakve preventivne mjere“.
Pojavio se podatak da svako drugo dijete u Crnoj Gori ima problema sa oralnim zdravljem. Da li je to tačno?
„Mi to ne znamo, a po onome što moj kolega i ja vidimo na stomatološkoj poliklinici, mislimo da svako dijete ima problema sa karioznim zubima. Rijetko, skoro nikad ane sretnemo dijete sa svim zdravim zubima, pogotovo ako su djeca predškolskom uzrasta“.
Šta je sa zbrinjavanjem najosjetljivije dječije populacije, djece sa smetnjama u razvoju, kod koje je preventiva jako bitna?
„To nam je najosjetljivija populacija, kod koje roditelji, zbog njihovog kompleksa opštih oboljenja, zanemare oralno zdravlje. Sa druge strane, to loše oralno zdravlje pogoršava njihovo osnovno oboljenje. Mi na Stomatološkoj poliklinici duži niz godina saniramo ambulantno, a posljednjih sedam godina u uslovima opšte anestezije. Jedna od otežavajućih okolnosti je što sa njima vrlo rijetko možete uspostaviti kontakt da oni u ambulantim uslovima popravljaju zube, tako da to radimo u uslovima opšte anestezije. Za djecu do 16 godina to radimo u hirurškim salama dječije bolnice, a za djecu preko 16 godina u hirurškim salama kliničkog centra. Ovdje bi istakla divnu saradnju koju imamo sa kolektivom dječije bolnice i sa odjeljenjem maksilofacijalne hirurgije. To je jako težak, psihički i fizički mukotrpan posao, koji radimo, ali opet imamo satisfakciju što pomažemo toj djeci i njihovim roditeljima. Samim tim što smo im omogućili da tako nešto rade ovdje, a ne da idu negdje na stranu zbog ovakvih usluga. Sa druge strane, ako se ne bude radilo na preventivi, taj broj djece će biti sve veći i veći i naši kapaciteti neće biti dovoljni da možemo da saniramo svu tu djecu“, zaključila je dr Subotić.
