Da li ste nekad pomislili koliko bi bilo dobro kad bi zub koji nam “pravi problem” prosto mogao da se izvadi i da na njegovom mjestu izraste novi?
Mliječni zubi i stalni zubi počinju da se razvijaju još prije rođenja deteta.
U našoj DNK nalaze se svi geni istovjetni onima koji, recimo, ajkulama omogućavaju da do kraja života neprekidno obnavljaju svoja oštećena “oruđa za rad”, ali u našem slučaju oni prestaju da budu aktivni već u 20. nedelji trudnoće majke.
Iako kada jednom izgubimo zube jedinu zamjenu možemo da potražimo kod zubara, postoje i prednosti koje pružaju takvi “jednokratni” zubi.
Recimo, naši zubi čvrsto su ukorijenjeni u vilične kosti, tako da možemo bez po muke da sažvaćemo bilje svježe nabrano u prašumi ili tvrde žitarice na koje naiđemo tokom šetnje.
Ovo je, naravno, danas malo vjerovatno, ali tokom evolucije bilo je od ključne važnosti za opstanak.
Izvor: Mondo