Iako se u posljednje vrijeme bilježe visoke stope preživljavanja za zubne implantate, ipak se relativno često mogu javiti biološke ili tehničke komplikacije koje utiču na implantat, tkivo koje okružuje implantat ili protetsku rekonstrukciju koja je podržana implantatom, što rezultira dodatnim troškovima liječenja.
Nedavna naučna studija, sprovedena na Univerzitetu u Geteborgu u sklopu doktorske teze, procijenila je učestalost i posljedične troškove takvih komplikacija.
Prema Švedskoj agenciji za socijalno osiguranje, više od 30.000 pacijenata godišnje dobija restorativnu terapiju podržanu implantatom u Švedskoj.
Studija je bila zasnovana na slučajno odabranim pacijentima iz registra Agencije za socijalno osiguranje, a sprovela je dr Karolina Karlsson u okviru svog doktorskog istraživanja na Univerzitetu u Geteborgu. Procjenjivani su zubni kartoni i radiografije 2.765 odraslih pacijenata.
Od toga je 596 osoba klinički pregledano devet godina nakon liječenja zubnim implantatima. Od ovih 596 pacijenata, 42% je bilo pogođeno najmanje jednom biološkom ili tehničkom komplikacijom tokom perioda praćenja. Utvrđeno je da su tehničke komplikacije najčešće – jedna četvrtina pacijenata imala je ovu vrstu komplikacija.
Usitnjavanje – chipping je bila najčešća tehnička komplikacija (11,0%), praćeno otpuštanjem šrafova (9,1%) i decementiranjem (5,9%). Prelomi implantata ili nosača zabilježeni su rijetko. Dr Karlsson je odredila obim restorativne terapije kao najjači pokazatelj rizika za tehničke komplikacije. Peri-implantitis je zabilježen kao druga najčešća komplikacija (19,0%).
Liječenje bolesti samo nehirurškim metodama, u vidu profesionalnog čišćenja i uputstava o oralnoj higijeni, pokazalo se nedovoljnim. Dodatni hirurški tretman, međutim, uspio je da spriječi dalje napredovanje.
Gubitak implantata najskuplji
Izvješteno je da je gubitak implantata, koji je primijećen kod 8% učesnika studije, rezultirao najvećim ukupnim troškovima (2.403 USD / 2.012 EUR) praćenim kombinacijama različitih komplikacija (2.347 USD).
Troškovi tehničkih komplikacija i peri-implantitisa bili su slični sa troškovima od 1.614 američkih dolara tj. 1.619 američkih dolara. U univerzitetskom saopštenju za štampu, dr Karlsson je prokomentarisala rezultatee istraživanja: „Rezultati pružaju stomatološkim stručnjacima i pacijentima važne informacije, omogućavajući im da procijene i smanje rizik od komplikacija povezanih sa restorativnom terapijom podržanom implantatom.“
Neophodno je obratiti pažnju na faktore rizika od komplikacija u fazama planiranja liječenja. Ovo može pomoći u sprječavanju komplikacija, što rezultira dobrobitima za pacijente. Takođe bi moglo da uštedi troškove i, na ovaj način, donese korist društvu uopšte, navela je dr Karlsson u svojoj tezi.
Dodala je da treba obezbijediti dobru njegu i održavanje mjesta implantacije kako bi se omogućilo rano otkrivanje peri-implantitisa i pružile odgovarajuće mogućnosti liječenja. U slučajevima izraženije i upornije bolesti treba obezbijediti hirurške intervencije kako bi se bolest uspješno riješila i spriječilo dalje napredovanje, naglasila je ona.
Doktorsku tezu pod nazivom Implant-supported Restorative Therapy in a Swedish Population: Complications and Cost Evaluations izdala je maja 2021. Sahlgrenska akademija Univerziteta u Geteborgu.
