Kada smo u periodu za nama čekali da život počne da pulsira, nismo mislili samo na druženja, restorane, pozorišta.
Mislili smo i na redovne preglede bez straha, bez predrasuda, radovali se kontrolama, treninzima, sastancima, maštali o dnevnoj rutini kao o najvećoj slobodi.
Zato što život znači i povratak u zubarsku stolicu, stomatološku ordinaciju, naš sagovornik je dr Igor Ristić ispred „Centra za dentalnu estetiku i implantologiju“, na temu kako je danas baviti se stomatologijom uopšte, u kojoj mjeri se sama stomatologija promijenila, a koliko odnos pacijenata prema toj grani medicine.
Moglo bi se reći da se stomatologija bespovratno promijenila u nekoliko segmenata i da to u najdirektnijem smislu sa stomatologijom od prije na primjer 15-20 godina ima sličnosti samo po polju djelovanja.
Promijenio se način rada i naši alati, pristup tretmanima, postoje novi terapijski postupci, način funkcionisanja same stomatološke prakse kao radnog mjesta, i na kraju percepcija pacijenata koji polako te promjene uočavaju.
Kako se nekada pristupalo pacijentu i poslu, a koje su danas obavezne pripremne radnje u stomatologiji?
„Ako je nekad stomatolog provodio 100% vremena pored pacijenta, danas on provede barem pola vremena ispred kompjutera planirajući terapiju, analizirajući digitalne RTG snimke, skenirajući intraoralnim skenerom situaciju u ustima pacijenta, dizajnirajući same krunice ili mostove i još dosta toga. Digitalizacija je snažno zahvatila sve faze našeg rada i usvajajući upotrebu naprednih tehnologija i softvera više ne možemo nazad. Upotrebom intraoralnih skenera, mi sa ta tri uređaja u našoj praksi možemo precizno i bezbolno zabilježiti trodimenzionalni prikaz svih zuba pacijenata i na osnovu toga bez ikakvih otisaka ili neprijatnosti pristupiti izradi krunica ili mostova. To su uređaji koji rade na principu kamere, a ne RTG i potpuno su bezopasni“.
Diktat mladosti i ljepote promijenio je i u domenu stomatologije mnogo toga. Sada je to pitanje i higijene, kulture i pristojnosti, ali estetike prije svega. Svi hoće lijep osmijeh!
„Da, osmijeh je više od najboljeg autfita. Ako ste savršeno stilizovani, a osmijeh nije baš najsjajniji, sve pada u vodu. Zato veoma važnu ulogu u današnjoj stomatologiji ima i dentalna fotografija koja nam omogućava da zajedno sa pacijentom učestvujemo u kreiranju njegovog budućeg osmijeha. Softveri za Digital Smile Design daju pacijentu priliku da u određenom momentu kaže “da, ja želim baš to” i time mi dobijamo zeleno svjetlo da sa plana pređemo na realizaciju“.
Za novi osmijeh su potrebni ponekad i implantati, a vi ste lideri u toj oblasti.
„Digitalne tehnologije nisu zaobišle ni implantologiju, pomoću njih mi prvo planiramo virtualnu poziciju implantata u kompjuteru, a potom izrađujemo specijalne hirurške vođice za punu preciznost pri postavci implantata. Pričamo o preciznosti na nivou milimetra. To ni najiskusnijim hirurzima nekad nije lako da postignu“.
Stomatologija kao nauka napreduje nezaustavljivo. Šta je novo u implantologiji?
„Nekada je bio uspjeh da se implantat integriše u kost pacijenata, danas je tema kako da zub na implantatu izgleda kao da je prirodan i to skoro uvijek postižemo. Dalje, promijenio se i sam način rada. Nekada je najčešće jedan stomatolog rješavao sve probleme pacijenata, što danas više nije slučaj. Praktično je nemoguće bez kompetentnog tima, sastavljenog od više ljekara, ponuditi pacijentu kvalitetnu, etičnu, minimalno invazivnu kompleksnu stomatološku terapiju. Svaki član tima odgovara za svoj deo terapije i na kraju se ona finalizira najčešće predajom izrađenih nadoknada. Da bi one trajale deceniju i više, potrebno je dosta pripremnih radova koji involviraju cio već pomenuti tim“.
A kakvi su zahtjevi pacijenata danas u odnosu na ono što su prije bila standardna očekivanja?
„Na kraju, promijenili su se i pacijenti sa svojom percepcijom estetike i shvatanjem oralnog zdravlja. Kod stomatologa se ne dolazi samo kada nešto zaboli već i da se reše problemi lošeg zagrižaja, otežane higijene. Često se sa fasetama promjene boja i oblik zuba. U ordinaciju se preventivno dolazi u najmlađem uzrastu, ali i u sve poznijim godinama sa zahtjevom da se u ustima izvede rekonstrukcija koja je fiksirana. Niko više na intervju za posao ne ide bez zuba, sa rupom u osmijehu, i ta svijest mi govori da je pred nama još mnogo izazova u praksi u svakom smislu“.
Izvor: Nedeljnik
