NaslovnaIntervjuOno što je važno da sada pratimo u implantologiji je digitalna tehnologija

Ono što je važno da sada pratimo u implantologiji je digitalna tehnologija

- Advertisement -

Nedostatak jednog zuba je indikacija za zubnu nadoknadu u vidu implanta. Usljed nedostatka samo jednog zuba, s vremenom može doći do migracije preostalih susjednih zuba, odnosno narušavanja njihove pozicije.

Zubi se prirodno oslanjaju jedan na drugi i pružaju potporu onima iz suprotne vilice. Veoma je bitno očuvati njihov broj i pravilan poredak, pa se gubitak zuba mora nadoknaditi. Ukoliko vilicu karakteriše nedostatak jednog zuba, najbolje rješenje je ugradnja implanta u alveolarnu kost.

Prof. dr Zoran Lazić

„Držao sam predavanje na kongresu u Crnoj Gori i to predavanje sam počeo sa Delfi studijom, koja je dala projekciju razvoja implantologije za treću dekadu 21. vijeka i definisala je kao rehabilitaciju nedostatka jednog zuba. Rehabilitacija nedostatka jednog zuba je jako bitna jer omogućava svakom pacijentu da vrlo brzo izvrši nadoknadu i da cjelokupna denticija u toj cijeloj priči ne trpi neku veliku štetu“, istakao je za naš portal prof. dr Zoran Lazić, specijalista oralne hirurgije.

Koliko je važno nadoknaditi izgubljeni zub?
„To možemo gledati sa dva aspekta. Važno je za samog pacijenta, ali je važno i za firme. Ako pođemo od toga da se samo u Evropi, Sjevernoj Americi i Japanu godišnje izvadi pet miliona zuba i ako shvatite da jedan implantat, orjentaciono, košta 100 eura, imao tržište koje vrijedi pet milijardi eura ili dolara. To u svakom slučaju u velikoj mjeri stimuliše industriju da se posveti tom problemu i da ne dozvoli pacijentu da gubitak zuba rješava tek kada je to bezubi pacijent već da reagujemo u situacijama kada nedostaje samo jedna zub. Drugo, poznato je da u mlađoj populaciji, kod pacijenata sa 20 godina imamo 17 procenata nedostatka jednog zuba i opet je mnogo bolje te mlade ljude rehabilitovati na vrijeme nego dozvoliti da i dalje gube svoje zube“.

Čini se ta je lako ugraditi implantat, ali da li je to baš tako. Oralni hirurg mora da zna gdje da ugradi implantat?
„Kada pravimo redosljed težine hirurške intervencije u implantologiji, počinjemo od onih najlakših, a to su bezubi pacijenti, nedostaci zubi u premolarnoj i molarnoj regiji, a tek za iskusne i rutinirane hirurge je nedostatak jednog zuba, naročito u estetskoj regiji. Koliko god ona u startu djelovala kao jednostavna procedura, ona je vrlo zahtjevna jer i minimalna greška na kraju rezultira loših estetskim ishodom, što pacijenti vide, a onda je najgore što vi nazad teško možete da krenete“.

Koliko je teško pratiti sve te inovacije u implantologiji? Svakim danom izađe nešto novo?
„Ono što je suštinski važno da sada pratimo u implantologiji je digitalna tehnologija. Digitalna tehnolgija u kombinaciji sa navigacionom implantologijom, može da pruži mogućnost i onima koji nisu verzirani hirurški da uđu u ove procedure i da relativno bezbrižno prevaziđu probleme i rehabilituju pacijenta. Tri su značajne stvari. Prvo imate hiruršku vođicu koja im daje šansu da implantat postave na pravu poziciju koja je neophodna. Druga stvar je da već u startu mogu da proizvedu privremeno protetsko rješenje, jer su obično takve situacije praćene imedijatnim opterećenjem i na kraju da pacijentu daju moguću vizualizaciju konačnog rada, kako bi od samog starta mogao da zna sa čime će na kraju raspolagati“.

Prof. dr Zoran Lazić

Od čega zavisi da li se ugrađuju mini implantati ili klasični implantati?
„Vidite, mini implantati, ako govorimo o implantatima koji su manji od 2 milimetra, nisu povoljni za nedostatak jednog zuba i to je nešto što je, definitivno, prevaziđeno. Nekada smo pokušavali u nedostatku lateralnih sjekutića da koristimo mini implantate, ali to nisu implantati koji mogu dati dugoročnu rehabilitaciju. Ako pođete od toga da se radi o pacijentima koji su 20 godina ili mlađi, ako im vi postavite mini implantat, taj implantat poslije pet, a najviše deset godina ima potrebu da se mijenja, jer će estetski parametri biti loši u toj varijanti“

Negdje ranije ste rekli da i vještački zub može da zaboli. Kako?
„Može da zaboli ukoliko provocira neku infekciju ili pravi stanje koje je nepoželjno ili nije standardno za, kako bih rekao, zdrav implantat. Do tog bola treba vrijeme i mislim da se u tom vremenu propustilo puno od strane samog pacijenta. To su obično pacijenti koji se ne javljaju na redovne kontrole. Ukoliko bi svi oni dolazili na redovne kontrole, koje su preporučene u prvoj godini na svaka tri mjeseca, a kasnije na šest mjeseci, takva situacija se ne bi dešavala i pacijenti sasvim sigurno ne bi došao do bola, jer bi uvijek mogli, i u lošim situacijama, da reagujemo pravovremeno“.

Bićete predavač na našem webinaru 30. septembra, a tema je „Nedostaka jednog zuba – prezervacija alveoralnog grebena ili imedijanta ugradnja implantata“. Šta će učesnici, u najkraćem, moći da čuju?
„Predavanje koje je previđeno 30. septembra treba da zaokruži cjelinu u rahabilitaciji nedostatka jednog zuba. Nisu sve situacije takve da vi možete imedijatno da ugradite implantat. Nakon ekstrakcije često imamo postojanje defekta kosti i mekog tkiva. To predavanje treba da nam pokaže genezu šta ćemo raditi u situacijama kada nemamo dovoljno kosti i mekog tkiva da ugradimo implantat. Kako ćemo se ponašati u toj situaciji, kako ćemo koristiti takozvane GBR procedure i situaciju kako ćemo raditi kada imamo imedijatnu ugradnju, da li će to biti praćeno imedijatnim opterećenjem. Bukvalno geneza rehabilitacije nedostatka jednog zuba u estetskoj regiji“, zaključio je prof. dr Zoran Lazić.

Prethodni članak
Sledeći članak
- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -