Stomatološka komora Srbije funkcioniše onako kako se može poželjeti, a sa druge strane pokušava da se izbori sa, posto rečeno, morem problema koji muče stomatologiju. Najveći problem je, kako su objasnili, što posetoje dva paralelna sistema u kome je jedan državni sektor, gdje se primaju pacijenti sa knižicom i drugi privatni sektor.
Pokušaća da taj problem riješe kroz novi Zakon o dentalnoj medicini. Na tu temu, kao i o drugim problemima koje muče stomatologe, razgovarali smo da doktorom Milojkom Jovanovićem, prvim čovjek tamošnje komore.
„Stomatološka komora Srbije nema nikakvih problema, ali stomatologija ima, a razlog za to je što imamo, po mom mišljenju, potpuno neuređen sistem, odnosno imamo dva paralelna sistema. Imamo državni sektor koji je od 2006. godine desetkovan, a onda su oni u mogućnosti da primaju samo fondovske pacijente. Trenutno imamo problem što ti fondovski doktori rade za novac, primaju i van fondovske pacijente. Pokušavamo tu nešto da regulišemo, a imamo privatne ordinacije koje su apsolutno van plana mreže. Zato pripremamo jedan novi zakon, prijedlog novog Zakona o dentalnoj medicini, gdje ćemo pokušati da sve naše želje i zahtjeve prema Ministarstvu zdravlja, propišemo kroz taj jedan zakon, gdje bi na neki način regulisali stomatologiju“, rekao je za naš portal dr Jovanović.
Koje su najvažnije stavke iz tog zakona?
„To su uopštene stvari, a o tome još ne mogu da pričam. Biće to novi zakon koji će da ide na javnu raspravu i onda će biti na širokoj raspravi, naravno i kod nas na skupštini, pa ćemo onda da vidimo šta će na kraju biti od toga. Vidjeli smo kod kolega iz makedonske komore, iz hrvatske komore.. svi imaju ugovore sa Fondom iz privatnih ordinacija, kod nas u Srbiji toga još nema, a i u Federaciji BiH to nema. Zato sa direktorima drugih komora pokušavamo da pronađemo sistem koji bi bio najbolji i najvažniji za naše pacijente“
Koliko trenutno ima doktora stomatologije u Srbiji?
„Preko 7.000 članova ima naša komora, od toga su dvije trećine iz privatnog sektora, a jedna trećina je u državnom sektoru“
Je li velika jaz između državnog i privatnog sektora u smislu pružanja usluga, cijena…?
„U Srbiji su, ne znam kakva je situacija u ostalim zemljama regiona, djeca do 18 godina i studenti do 25 godine su obuhvaćeni svim uslugama od strane Fonda, kao i lica preko 65 godina, socijalni slučajevi, nezaposleni… Ostali između 25 i 65 godina nemaju nikakva prava što se tiče državnog fonda“.
Kakav je odnos Stomatološke komore Srbije i prema jednima i prema drugima?
„Mi smo na neki način bukvalisti. Kada smo propisali da mora biti jedna zastupljenost i privatnog i državnog sektora, mi smo prepisali da u našoj Skupštini mora biti 50 odsto iz privatnog i 50 odsto iz državnog sektora, tako da imamo aspolutnu ravnopravnost. Imamo dva vijeća, vijeće privatnih doktora stomatologije i vijeće državnih doktora stomatologije. U organima su svi 50-50 odsto, tako da sve odluke koje donosi Skupština su jedinstvene“.
S obzirom da se Srbija kreće na Evropskoj uniji, može li stomatologija da bude na nivou jedne od zemalja članica EU?
„Ja sam privatnik od 1997. godine i kada smo govorili o Zapadu, mislio sam da su to ordinacije, ne znam šta više u odnosu na nas, da rade neke vanzemaljske stvari. Ne, to su opšte ordinacije i mi, koji smo privatnici 25, 30 godina, kapiramo sve to. Znamo na koji način funkcioniše, tako da nema potrebe da pravimo neku veliku filozofiju. Osnovna stvar je da svaka zemlja u skladu sa finansijskim mogućnostima svojih građana, može da nađe neki model koji odgovara tom građanstvu. Imamo sada jedan problem da su u državnom sektoru stomatolozi zaposleni i da većinom rade fondovske pacijente, to su ljudi koji imaju pravo preko knjižice da dođu kod njih.
Međutim, dešava se da direktori zloupotrebljavaju te naše kolege, koji nemaju nikakve koristi. Uveli su kao Upravni odbor je donio odluku da primaju i pacijente koji nemaju pravo preko fonda po nekim smiješnim cijenama. Naše kolege od toga nemaju nikakve koristi, samo imaju koristi direktori domova zdravlja i čine veliku nepravdu prema privatnom sektoru, jer privatni sektor ne bi formirao takve cijene kakve su da to nije neki minimum preživljavanja. Nije samo poenta u materijalu i bilo čemu, već treba da obnoviš ordinaciju, stolicu, moraš da školuješ kadrove jer je specijalizacija potpuno prebačena na privatni sektor. Vrlo malo specijalizacija se dobija iz državnog sektora i to su neki problemi koji se u budućnosti moraju rješavati”.
Kako se to može riješiti?
„Ja predlažem nekoliko stvari. Prvo da državni sektor mora da bude dogovor između nas, ako Ministarstvo zdravlja ne zna šta će sa nama. Kada mi znamo šta hoćemo, lako ćemo se dogovoriti. To znači da državni sektor ima svoje fondovske pacijente i postoje normativi rada i u tim normativima piše da za određenu usluga treba toliko i toliko vremena da bi je uradio. Zbog toga mora da se poštuje previđeno radno vrijeme koje je Fons dao tim doktorima da rade samo za te pacijente,a ne da zapostavlja ove pacijente, a rade privatno i da od tih pacijenata nema nio koristi, ni kolege koje to rade ni mi, a rade po nekim smiješnim cijenama. To nije korektno prema privatnim pacijentima i zbog toga mora da se razmisli da li smo mi za taj nivo ili ne.
Druga stvar, gdje ja vidim da privatni sektor može da uđe u Fond, barem kod nas u Srbiji. To je tamo gdje nema određenih specijalnosti u Domovima zdravlja. Imate situaciju da u nekim Domovima zdravlja nema dovoljno specijalizanata, otišli su u penziju, a nisu odškolovani novi kadrovi.
Tu postoji mogućnost da te kadrove uzme privatna praksa ako ima u tom gradu ili regionu i da se sklopi ugovor sa privatnim ordinacijama dok oni ne dobiju svoje kadrove. Takođe, ima mogućnosti da se proširi ta granica od 25 do 65 godina, da ti ljudi ne budu bez zuba, jher je poenta u pacijentu. Jednostavno da se neke usluge u toku godine dana da se prebaci da može da radi privatni sektor. Ovo što sam čuo od makedonaca, oni su odmakli daleko u tome i svaka im čast“.
Da li postoji u Srbiji mogućnost da se odrede minimalne i maksimalne cijene stomatoloških uluga. To je problem svih zemalja bivše Jugoslavije.
„Mi smo o tome razmišljali i došli smo do zaključka da je to vrlo teško zato što mi zakonski nemamo pravo da propišemo minimalne cijene usluga. To su nam rekli i to je tako, nismo se izborili za to. Mi možemo da prepišemo minimalne preporučene cijene, ali ko će to da kontroliše, koje će sankcije da budu, da li će to biti unutar same Komore, ali to je veliki problem. To se nikada nismo mogli dogovoriti i na nižim nivoima. Ono što mi se sviđa u Ljekarskoj komori Srbije, mi to sada jurimo, da su jedan tim bili stomatolog protetičar, dva tehničara i sestra u Fondu. I oni recimo za mjesec dana moraju da urade 30 proteza. Te proteze su tako podijeljene što su sabrane sve njihove plate i još neke stvari i oni su došli do cijene koliko košta jedna proteza. U ovom trenutku su njihove plate otišle puta dva, ali treba ispoštovati te normative da oni ne bi za te plate morali da rade 60 proteza, već da se te cijene usklade sa cijenama koje se sada nalaze u platama svih tih doktora. I mi ćemo sada tražiti prema Fonsu da se makar te cijene za početak usklade, a to je otprilike da se dignu za 100 odsto na ovom nivou i onda da se na neki način, to sam rekao u ministarstvu, neke privatne ordinacije i po ovim cijenama prihvatile da rade fondovske pacijente. To je, međutim, za sada u fazi razmišljanja. Vidjećemo šta će biti“, zaključio je Jovanović.
