Edgar Parker dobio je nadimak „Bezbolni Parker“ jer je krajem 19. vijeka na ulici bezbolno vadio zube, zahvaljujući tome što je pacijentima prethodno davao injekciju razvodnjenog kokaina. Potom je osnovao „Zubarski cirkus“ sa izvođačima svih vrsta i životinjama, sa kojim je putovao širom Amerike i nakon cirkuskih predstava vadio zube.
Iako ga je Američko udruženje zubara proglasilo „prijetnjom za stomatološku profesiju“, Parker je od svog cirkusa napravio zubarsku imperiju, a procjenjuje se da ja zarađivao pet miliona dolara godišnje. Kada se Edgar Parker rodio 1872. godine u američkoj porodici veoma rigidnih protestanata, niko nije mogao da zamisli kakav će cirkus ovaj budući zubar napraviti od svoje profesije.
Parker je počeo da trguje jajima i svježom ribom, a dio ove robe je davao u zamjenu za duvan i slatkiše, koje je, takođe, preprodavao. Iako je zaradio samo toliko da kupi božićne poklone za članove porodice, isticao je da je to bila jedna od najvažnijih lekcija u njegovom životu. Ona je glasila: „Saznaj šta ljudi žele i daj im to!“
U sedamnaestoj godini, njegove ambicije su od uzgajivača pilića napredovale do studiranja medicine. Roditelji su mu, međutim, zabranili da uopšte pomisli na tako nešto, tvrdeći da se ljekarska profesija kosi sa iskrenom hrišćanskom vjerom. No, uzorno hrišćanstvo, po njihovom shvatanju, nije bilo u suprotnosti sa frenologijom, pseudonaukom koja je bila vrlo raširena u to vrijeme. Zasnivala se na tvrdnjama da se karakter i sposobnosti pojedinca mogu utvrditi na osnovu veličine i oblika njegove lobanje. Tako je Parker poslat kod „stručnjaka za profesionalnu orijentaciju“, lokalnog frenologa, koji je procijenio da je nesuđeni uzgajivač pilića i ljekar, ustvari rođen za zubara.
Preteča dualnog obrazovanja
Parker je upisao stomatologiju na koledžu u Njujorku. Shodno shvatanju da uzorno hrišćanstvo prezire materijalne vrijednosti, roditelji mu nisu obezbijedili novac za studiranje, pa je morao da se snalazi kako da pokrije troškove. Dosjetio se da sam sebi organizuje plaćenu praktičnu nastavu, tako što je išao od vrata do vrata i nudio popravku zuba. Kada su njegovi profesori saznali šta on radi bez njihovog znanja i dozvole, izbacili su ga sa koledža.
Potom je Parker, od novca koji je zaradio na samoinicijativnoj praksi, upisao stomatologiju na koledžu u Filadelfiji. Nije se pokazao kao naročito uzoran student, propuštao je većinu predavanja i na kraju je jedva diplomirao. Kada je već postao slavan, priznao je kako mu je dekan, prilikom dodjele diplome, otvoreno rekao da bi sa svojim nazovi znanjem iz stomatologije bilo mnogo bolje da radi nešto drugo. Ali Parkera to nije obeshrabrilo i ruhešio je da se oproba kao zubar. Otvorio je malu ordinaciju u kanadskom gradu Nju Bransviku.
U to vrijeme, smatralo se da nije etično da zubari oglašavaju svoju praksu. Parker je, naravno, mislio drugačije. Ubrzo je našao jednog firmopisca i sa njim ugovorio trampu. Ponudio mu je novu zubnu protezu u zamjenu za raskošno oslikanu reklamu sa zlatnim slovima, koju je odmah okačio ispred svoje ordinacije. Ali tabla je nestala preko noći i Parker je bio ubijeđen da su je uklonili drugi zubari u komšiluku, koji su ga zbog takvog reklamiranja proglasili za nelojalnu konkurenciju.
Onda je preduzeo druge mjere, uključujući i redovno prisustvo u lokalnoj crkvi, gdje je izigravao vatrenog vjernika i „usput“ promovisao svoju ordinaciju, ne bi li na taj način privukao klijente. Tokom šest nedelja, uspio je da zaradi svega 75 centi i zato je odlučio da digne ruke od Boga i potpuno promijeni svoju reklamnu strategiju. Počeo je da izlazi na ulicu i da vatreno propovjeda do kakvih sve posljedica može dovesti oralna nehigijena.
Kada bi završio govor, ponudio bi da izvadi zub bilo kome u okupljenoj masi za samo 50 centi, uz garanciju da neće osjetiti ni najmanju bol, te da je u suprotnom voljan da dobrovoljcu plati pet dolara. U početku je, naravno, potplaćivao kandidate spremne da se podvrgnu njegovim javnim zahvatima, ali ubrzo za tim nije bilo potrebe, jer se zaista proslavio na ulici po bezbolnom vađenju zuba.
Tajna njegovog umijeća je bila tečnost koju je nazvao „hidrokokain“, odnosno injekcija razvodnjenog kokaina koju je davao ljudima prije nego što bi počeo da im vadi zube. Pod dejstvom droge, pacijenti ne bi osjetili bol i tako je na ulici rođen „Bezbolni Parker“, nadimak koji mu je nadenula ulična gomila i koji će ga pratiti do kraja karijere. Parker je počeo dobro da zarađuje zahvaljujući svojim predstavama, ali susret sa jednim čovjekom pretvoriće ga u pravu zubarsku zvijezdu.
Bil Bibi, koji je postao Parkerov agent i menadžer, smatrao je da je ulični zubar veoma inovativan, čovjek ispred svog vremena, te da će se jednog dana svi stomatolozi oglašavati kako bi privukli pacijente. Zato je predložio Parkeru da preduzme nešto još hrabrije, po ugledu na Fineasa Tejlora Barnuma, koji se proslavio svojim cirkuskim predstavama. Barnum je postao jedan od prvih milionera u svijetu zabave, jer su njegove prevare sa „natprirodnim bićima“ bile toliko uvjerljive, da je publika uživala čak i kada bi znala da je prevarena. Ostao je upamćen i po izreci: „Jedna naivčina se rađa svakog minuta“.
Bog mrzi čovjeka koji zanemaruje zube!
Parker je po savjetu svog menadžera otvorio novu stomatološku ordinaciju u Njujorku i odmah krenuo sa agresivnom reklamom. Njujorčani su bili zatrpani njegovim oglasima u novinama, na bilbordima i ogromnim reklamama na napuštenim zgradama. U njima se predstavljao kao „najbolji zubar na ovom i onom svijetu, koji nudi sve vrste intervencija na zubima bez ikakvog bola, a po najpristupačnijim cijenama“.
Kupio je i crveni kamion sa „pokretnom“ stomatološkom ordinacijom i krevetom. Iznajmio je glumce, pjevače, muzički orkestar, cirkuske akrobate, klovnove i druge izvođače svih vrsta da prave predstave pred njegovom ordinacijom, u koju je uključivao čak i životinje. Na jednom sajmu u Njujorku, izvadio je ravno 375 zuba za samo jedan dan! Potom je sa svojim „Zubarskim cirkusom“ krenuo na put širom Amerike.
Unaprijed je plaćao bombastične najave da će doći u određeno mjesto, a kada bi se ljudi okupili na ulici, stizao je u kočiji koja je svojim oblikom podsećala na zub. Prvo je bacao novčiće u masu, a onda bi počela cirkuska predstava. Potom bi Parker, obučen u frak, sa cilindrom na glavi i ogrlicom na vratu sačinjenom od onih 375 zuba, održao predavanje o važnosti zubarske njege, koje je najčešće započinjao rečenicom:
„Moji prijatelji! Želim da vam kažem da Bog mrzi čovjeka koji zanemaruje zube!” Na kraju, slijedilo je bezbolno vađenje zuba, a Parker se dodatno osigurao da ako se „hidrokokain“ slučajno ne pokaže dovoljno delotvornim, tokom intervencije svira gromoglasna muzika od koje ništa drugo nije moglo da se čuje, pa ni eventualni vapaji pacijenta. Parker je od svog „Zubarskog cirkusa“ napravio zubarsku imperiju.
Imao je 28 stomatoloških ordinacija, osoblje od 800 ljudi, uključujući 250 stomatologa, na hiljade pacijenata, a procjenjuje se da je godišnje zarađivao oko pet miliona dolara. U nekim američkim državama mu je, međutim, zabranjen rad, jer ga je Američko udruženje zubara proglasilo „prijetnjom za stomatološku profesiju“, a protiv njega su pokrenute i tužbe.
Samo u Njujorku, one su dostigle ukupan iznos od 900.000 dolara tokom deset godina, ali na kraju mu je od te sume naplaćeno svega 4.000 dolara. Ipak, kada je umro 1952. godine, u javnosti su mu priznali dvije stvari. Parker je mnogo učinio za popularisanje oralne higijene i među najsiromašnijima u Americi i cio život je ostao vjeran niskim cijenama, kako bi zubarske usluge bile dostupne i tom dijelu stanovništva.
Izvor: Biznis i finansije/Zorica Žarković
