Izbjeljivanje zuba je procedura u kojoj se uklanjaju razne diskoloracije sa površine zuba, a sama boja zuba postaje bjelja. Samo izbjeljivanje spada u najpopularnije procedure u stomatologiji i može značajno da poboljša izgled.
„Naši zubi starenjem mijenjaju boju i to je zapravo prirodan proces. Faktori koji mogu da dovedu do promjene boje se dijele u dvije grupe. Imamo egzogene odnosno spoljašnje faktore, pa tu recimo govorimo o čaju, kafi, svim obojenim napitcima, pigmentima iz hrane, a sa druge strane imamo i neke endogene faktore koji dovode do promjene boje, kao što su recimo neki poremećaji u razvoju zuba, odnosno u toku trudnoće i ranog djetinjstva ili, poznato je, da neki antibiotici, kao što su tetraciklini mogu da dovedu do promjene boje zuba, pa imamo tetraciklinsku prebojenost i upravo iz tog razloga se danas ne primjenjuju kod djece mlađe od osam godina života.
Postoji više načina izbjeljivanja zuba. Mi klasifikujemo, kada govorimo o profesionalnom izbjeljivanju, dvije grupe. Imamo ordinacijsko i izbjeljivanje u kućnim uslovima. Kada govorimo o ordinacijskom izbjeljivanju, tu primjenjujemo različite supstance na bazi peroksida, dakle možemo da govorimo o karbamid peroksidu ili vodonik peroksidu, koje potom aktiviramo različitim vrstama lampi, a najapoznatije su zoom lampe ili laserima“, istakla je dr Nevena Koščica u emisiji „Sveznalica“ RTRS.
Izbjeljivanje zuba je prije svega estetski problem. Na boju naših zuba, možemo uticati i mi sami, ukoliko pijemo gazirane i negazirane voćne sokove i druge obojene napitke. Postoji više vrsta izbjeljivanja zuba, a osnovna je podjela na ordinacijsko i kućno izbjeljivanje.
„Ordinacijsko izbjeljivanje, kao i kućno, počinju nakon što doktor stomatologije pregleda cjelokupnu oralnu regiju i da zeleno svjetlo za početak izbjeljivanja. Bitno je da saniramo sve aktivne karijese i neka druga postojeća oboljenja. Ono što se podrazumijeva kada je riječ o ordinacijskom izbjeljivanju da pacijent u kratkom terminu, koji traje nekih 15-tak minuta, po0 aplikaciji gela, završi proces izbjeljivanja s tim da se kod ordinacijskog izbjeljivanja primjenjuju gelovi nešto veće koncentracije, čak do 38%. Sa druge strane, kada govorimo o izbjeljivanju u kučnim uslovima, tu izrađujemo indivindualizovane udlage, koje potok pacijent nosi određeni broj sati u toku noći, recimo od četiri do šest sati sa gelom u tim udlagama i na taj način teče proces izbjeljivanja“.
Da li je ovaj proces štetan i koliko se zadržava željena boja ovom metodom?
„Izbjeljivanje nije šteto ukoliko se sprovodi pod kontrolom stomatologa, odnosno kada saniramo sva postojeća oboljenja. Ono što svakako može da se javi kod jednog manjeg broja pacijenata je osjetljivost zuba i desni koja traje u toku tretmana i neposredno nakon tretmana. Bitno je naglasiti da se ta osjetljivost nakon intervencije na druži vremenski period ne pojavljuje. Nakon izbjeljivanja možemo da očekujemo da je postojeća boja definitivna i svakako da se acijent neće vratiti na boju prije tretmana. Ono što je neminovno za očekivati, jeste da se određeni pigmenti ponovo aplikuju, odnosno zaostanu na površini zubnog tkiva, ali će boja definitivno ostati onakva kakvu smo postigli u toku izbjeljivanja“, zaključila je dr Nevena.
