Posljednjih desetak godina, stomatolog Tina Vukičević je jedan od najtraženijih predavača iz oblasti protetike na raznim kursevima u bivšoj Jugoslaviji, pa i šire. Diplomirala je na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu 1995. godine. U periodu od 1997. do 1999. radila je na u Domu zdravlja u Splitu, a od 2010. je u Zagrebu, gdje je nastavila rad u privatnoj ordinaciji. Pohađala je sve relevantne kurseve i predavanja kako u Hrvatskloj, tamo i u instranstvu od kojih se izdvaja školovanje u Ferari (Italija), implantološki kurs u Majncu, estetske stomatologije u Ulmu…, nakon čega je usmjerila svoje djelovanje na području estetike u dentalnoj medicini. Prije tri godine (2016), postala je članica Evropskog društva za estetsku stomatologiju. Prethodnog vikenda bila je u Podgorici, gdje je održala predavanja na temu „Metode brušenja tehnikom otiska adicionim silikonom za metal keramiku i cirkone“ i „Preparacija zuba i metode tehnike otiska adicionim silikonom za izradu keramičkih ljuskica“. Idealna prilika da se sa doktorkom Vukičević porazgovara na temu ljuskica.
– Ljuskice mogu da regulišu oblik i boju zuba, a baš na ovom predavanju sam rekla da su to najčešće ortodontski pacijenti, odnosno koji su svjesni da bi trebalo da nose ortodontski aparat, ali koji žele brzo i učinkovito rješenje. Keramičke ljuskice su prije, imam iskustva pa o tome mogu da pričam, dolazile kao estetsko rješenje da zubi izgledaju ljepše. Ja kao stručnjak smatram da su keramičke ljuskice dobre, jer zadržavaju više zdravog tkiva nego kada brusite zub za neke pune keramičke radove ili metal keramiku. Morate izbrusiti mnogo više zuba, jer ti radovi više traju. Ovako zadržavate puno višezdravog tkiva i prolongirate vrijeme za neke veće protetske radove. Danas je životni vijek znatno duži i ljudima puno više trebaju zubi – ističe doktorka Vukičević.
Koje su prednosti, a koje mane keramičkih ljuskica?
– Prednosti su rješenje koje je odmah gotovo i estetski su zadovoljavajuće. Mana ne bih baš mogla puno navesti, osim ako su to osobe za koje smo mi stručnjaci krivo procijenili da mogu biti napravljene keramičke ljuskice, a ne mogu. To su slučajevi kada pacijenti nemaju bočne zube, kada je došlo do promjene verikalne dimenzije i onda ne možete prvo rješavati frontu i estetiku, a ne riješiti ono što je bitno, a to je okluzija i artikulacija. Tu mogu nastati neke greške i mane, pa bi to mogle biti mane keramičkih ljuskica.
Ima li izuzetaka kada se ne mogu ugraditi ljuskice?
–Svi parodontološki problemi su problemi koji se moraju pripremiti prije nego što se rade bilo kakvi protetski radovi pa tako i keramičke ljuskice. Svi parodontološki pacijenti moraju se prije dobro istretirati, zavisno o tome o kakvom se problemu radi i onda kada imamo čistu situaciju, onda se može raditi bilo koja vrste protetskog nadomjeska“.
Imaju li ljuskice vijek trajanja, odnosno neki rok koji se daje kao garancija?
– Svi protetski radovi imaju neki rok, a mi rokove dajemo jer se na taj način ograđujemo i dajemo garanaciju. I materijali od kojih se rade ljuskice imaju svoj vijek trajanja. Nedavno sam zbog nekog predavanja morala da se vratim u prošlost i shvatit kada sam radila prve ljuskice i zbrojila sam da je to bilo prije nekih 17, 18 godina i znam koja je to osoba, a ona i sada ima ljuskice. Daje se rok otprilike na deset godina, ali ako se pacijent pridržava svega što ste mu dali i dolazi redovno na kontrole, može biti i više.
Moraju li pacijanti koji su ugradili ljuskice da održavaju poseban način oralne higijene?
– Nema nekog posebnog režima održavanje oralne higijene. On je isti kao i kod svih protetskih radova. Ono što je najvažnije jeste da se pazi da se ne povuče zubno meso, znači način četkanja, mehanička iritacija da ne bi povukla. Mora i da se pazi da se nikakve stvari ne trgaju sa prednjim zubima, odnosno da nema takvih poteza koji stvaraju polugu da ne bi došlo do izbivanja ljuskice.
Da li predavanja ove vrste mogu pomoći onima koji se bave protetikom ili bi željeli da se bave protetikom u budućnosti?
– Imam puno zainteresovanih, jer već dugo godina ovo radim, nekih desetak godina. I sama sam iznenađenja koliko još uvijek traje interesovanje. Posebno sam iznenađenja ovim u Podgorici, jer ima 40 na radnom kursu, što je puno. Ponosna sam, ali za dobrobiti kursa taj broj mora biti manje za ovakve kurseve. Ja sam isključivo praktičar i mislim da je to njima jako interesantno. Svaki put imam pitanja i fit bekove od kolega da su zadovoljni. Smatram da ako nauče jednu ili dvije cake koje će njima pomoći u svakodnevnoj praksi, da ne prave greške koje pravila pa im mogu prenijeti, da im to već pomaže – zaključila je doktorka Vukičević.
