Iz istorije stomatologije: Pjer Fušar

Sadašnjost se može znati i razumijeti samo ako se zna i razumije njena prošlost. Stomatologija koju danas poznajemo nije nastala odjednom, niti je nosila ovo ime. Za shvatanje i razumijevanje savremene stomatologije, mora se poznavati njen istorijski razvoj.

Zdravi zubi kroz istoriju su bili simbol mladosti, zdravlja, ljepote i snage. Od svog postanka pa sve do danas, čovjek se suočavao sa teškoćama, prirodnim nepogodama, bolestima i u tome se razvijao i napredovao.

Zubna medicina se razvijala u okviru medicine, odnosno hirurgije. Nju su upražnjavali vješti priučeni ljekari, fizikusi, nadriljekari, vračari, berberi, berberi-hirurzi. Tek od XVIII vijeka su postavljeni temelji modernoj stomatologiji. Najznačajniji doprinos razvoju stomatologije, između ostalih, dao je jer Fušar (1678-1761.) kojeg s pravom smatramo „ocem savremene stomatologije“.

Fušar je rođen u Francuskoj, Britaniji 1678. godine u porodici sa skromnim primanjima pa je njegovo školovanje bilo prilično oskudno. Relativno mlad stupio je u Francusku kraljevsku mornaricu, gdje je bio u službi brodskog ljekara Aleksandera Potelrea.

Hirurg major Potelre bio je vješt ljekar, koji je zainteresovao mladog Pjera za oboljenja usne duplje i bio „inspiracija da napravi veliki broj otkrića“ kako je kasnije Fušar pisao o njemu. Dok je boravio u mornarici, Fušar je sa velikim interesovanjem pratio tok mnogih oralnih oboljenja, uključujući i skorbut, koji je u to vrijeme bio uobičajan i prisutan među pomorcima.

Nakon nekoliko godina službovanja, Fušar napušta mornaricu. Oko 1700. godine, Fušar je započeo svoju samostalnu stomatološku praksu u univerzitetskom gradu Anžer, u zapadnoj Francuskoj.

Tokom rada uvidio je nedostatke svog dotadašnjeg znanja iz oblasti zubne medicine, zbog čega je svoje slobodno vrijeme posvećivao stalnom čitanju i analiziranju njemu dostupne literature. Treba napomenuti, da standardi liječenja zuba su bili primitivni u njegovo vrijeme.

U tom periodu nije bilo kurseva za obuku, niti zvaničnih škola, gdje bi se moglo steći adekvatno znanje za liječenje zuba ili oralnih tkiva. Generalno, bilo je malo knjiga iz oblasti stomatologije, mada su se neki savjeti mogli pronaći u knjigama, onih koje su se bavili opštom hirurgijom.

Zbog toga, vješt i prije svega nadaren čovjek, kakav je bio Fušar, započeo je da se interesuje ali i da proučava zanate u svojoj bliskoj okolini, kao što su: izrada satova, nakita i emajliranje. Uočio je sličnosti između pomenutih zanata i onoga šta je radio u svakodnevnoj praksi.

Zbog toga, je došao na ideju, da preuzme neke tehnike i instrumente, koje je modifikovao i prilagodio radu u zubnoj medicini. Njegova neviđena zainteresovanost, inovativnost, uspješnost te istaknuta naučenost omogućila mu je da se za njega čuje. Prepoznat kao zubni ljekar sa nemjerljivom vještinom i oštrinom, privlačio je najelitnije pacijente, koji su pristizali iz udaljenih krajeva.

Njegove savjete redovno su tražili neki od najuspešnijih gradskih hirurga. Uspostavio je sopstvenu praksu kao “chirurgen dentiste” (hirurg-stomatolog). Za razvoj njegovog talenta, imali su značajan uticaj, njegova neobična sposobnost opažanja i fina manuelna spretnost. Tokom dvadesetak godine rada u oblasti odontostomatologije, Pjer se seli u Tur, Ren i na kraju dolazi u Pariz, gdje nastavlja svoju dugogodišnju samostalnu praksu.

Zahvaljujući svom iskustvu i reputaciji koja ga je pratila, ubrzo je imao veliku klijentelu i u gradu svjetlosti. Iako je dosta radio na svom obrazovanju bio je svjestan nedovoljnog obrazovanja i obuke zubnih ljekara, te traži da u ispitnoj komisiji za školovanje budućeg kadra, bude i ljekar sa adekvatnim znanjem iz zubne medicine.

Zanimljivosti: Stomatologija je u 18. vijeku postala nauka

Međutim, njegov prijedlog nije usvojen. Zbog prethodnog ličnog iskustva, dobio je podsticaj da svoja zapažanja, razmišljanja i inovacije zapisuje te je nakon pet godina, tačnije 1728. godine objavio veliko dijelo “Le Chirurgien Dentiste ou Traite des Dentes” (Zubni hirurg ili liječenje zuba).

To je prvi naučni udžbenik u ovoj oblasti i smatra se osnovom novog doba u stomatologiji. Publikacija se sastojala iz dvije knjige, sa ukupno 843 stranice, praćene mnogim ilustracijama. U njoj je obradio gotovo sve aspekte stomatologije: oralna hirurgija, ortodoncija, parodontologija, protetika, kao i o osnovama anatomije, patologije i farmakologije.

Obzirom da je to bilo kompletno tadašnje znanje sa novinama iz odontologije, izazvalo je veliko interesovanje, pa je ubrzo prevedeno na njemački i doživjelo još dva izdanja. Drugo izdanje objavljeno je 1746, a treće 1786, 25 godina nakon njegove smrti. Prvi njemački prevod se pojavio 1733, ali prvi engleski prevod nije objavljen sve do 1946. godine.

Razlikovao je 103 oboljenja zuba, koja su nastala pod uticajem različitih uzroka. Ukazuje na međusoban uticaj zuba i opšteg stanja organizma. Iako je u njegovo vrijeme, još uvijek važila teorija, da „crv“ uzrokuje destrukciju zuba, on ju je odbacio, iako nije u potpunosti rasvjetlio etiologiju najučestalijeg zubnog oboljenja.

Dao je svoj skromni doprinos ergonomiji radnog mjesta zubnog ljekara. Uvodi novine u liječenje i punjenje zuba. Razmatrao je mogućnosti transplantacije i replantacije zuba. Međutim, poseban doprinos ovog velikana vidi se kroz inovacije u ortodonciji, izradi opturatora i protetici.

Zahvaljujući „zubnim mašinama“ kako ih je sam nazivao, stekao je veliki uspjeh. Odbacio je mišljenja samoproglašenih „stručnjaka“ i oslonio se na svoja lična zapažanja ili iskustva. Započeo je eru primjene novih kliničkih tehnika, koje je sam stvorio, i na taj način postao je predvodnik „dentalne medicine zasnovane na dokazima“.

Smatrao je da pacijenti moraju da budu upoznati sa načinima na koji su do tada liječeni, obzirom da su ih često liječili nadriljekari i prevaranti. Ponekad su pacijenti davali velike novčane svote, a dobijali „sumnjive“ ispune, dok su im karijesne lezije tretirane kiselinama, koje su štetile ne samo zubnim tkivima, već su bile opasne po cijeli organizam.

Zbog toga je smatrao da pacijenti moraju da vode računa kome se obraćaju za pomoć, našta ih je upozoravao. U Fušarovo vrijeme, uobičajeno je bilo da kliničari znanje i vještine čuvaju samo za sebe.

Fušar takvu praksu nije podržavao pa je i na svoju finansijsku štetu, učinio da njegove metode liječenja i izumi budu javni i dostupni svima. Sve što ga je zanimalo i šta je radio u svakodnevnoj zubnoj praksi iznio je u svojim publikacijama i na taj način omogućio svojim kolegama da koriste novine koje je on stvorio.

Fušarov cilj je postignut objavljivanjem prvog izdanja knjige”Le Chirurgien Dentiste ou Traite des Dentes”. Konačni rukopis prvog izdanja ove knjige, danas se nalazi u biblioteci Medicinskog fakulteta u Parizu. Njegove preporuke su prihvaćene i kolege su počele da slobodno razmjenjuju informacije.

Slijedile su slične informativne knjige drugih autora, a zubna praksa se trajno promijenila na bolje. Fauchard je umro 1761. godine i sahranjen je u Parizu, u blizini svoje rezidencije. U čast „oca savremene stomatologije“ 1936. godine osnovana je međunarodna stomatološka organizacija, koja nosi njegovo ime “Pierre Fauchard Academy“ –PFA (Akademija Pjer Fušar).

Jedan od ciljeva ove organizacije jeste da prepozna i prizna svestrane stomatologe širom svijeta i da im omogući stipendiju Akademije. Na ovaj način osigurano je Fušarovo nasljeđe stomatologiji, koje ima za cilj da se podstiče razmjena informacija među kolegama.

Fondaciju PFA nudi stipendije, finansira istraživanja, programe obuke i podržava širok spektar dobrotvornih aktivnosti. Akademija odaje priznanje najpoznatijim stomatolozima u istoriji naše profesije i takođe, svake godine dodjeljuje diplomu studentima osnovnih studija za izuzetno postignute rezultate.

U toku 1992. godine PFA utemeljila je „Dvoranu slavnih“. Ovaj projekat odaje počast velikanima stomatološke profesije iz cijelog svijeta. Fušar je još za svog života bio slavan i poštovan.

Uspio je da odvoji dentalnu medicinu od hirurgije, koja se od tad naziva odontologija i postavi je na vlastite noge kao samostalnu profesiju. Veliki američki stomatolog, Čapin A. Haris za njega je rekao: „S obzirom na okolnosti pod kojima je živio, Fušar zaslužuje da se pamti kao plemeniti pionir i osnivač stomatološke nauke.“

Autorka je profesor na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Medicinski fakultet, integrisane studije Stomatologija