fbpx
NaslovnaZanimljivostiIstorija stomatologija: Od četkice za zube do „All on 4“ metode

Istorija stomatologija: Od četkice za zube do „All on 4“ metode

- Advertisement -

Jeste li se ikada zapitali kako je uopšte nastala četkica za zube, predmet bez kojega bi nam život bio nezamisliv? Zanimljiva je činjenica da se četkica za zube na listi izuma koje Amerikanci smatraju neophodnima za život našla ispred računara i automobila.
Kada smo počeli da peremo zube?
Od kad je čovjeka od tad je i zuba, a s time i potrebe da ih se održi što zdravijima. Problemi zubobolje i gubitka zuba mučili su nas od pamtivijeka, pa su načini da im se doskoči stari koliko i sam čovjek. Svijest o prevenciji bolesti zuba i održavanju oralne higijene pojavila se jako rano pa su tako naši preci za pranje zuba koristili vlastiti kažiprst koji su umakali u preteču današnje paste za zube.

Foto: estetic.rs

To je oko 5000 godina prije nove ere bila mješavina pepela, volovskih kopita, mirte, ljuske jajeta i vulkanskog kamena. S vremenom su u drevnom Egiptu i antičkom svijetu kažiprst zamijenile razne grančice, koščice i štapovi za žvakanje sve dok Kinezi u 13. vijeku nisu izumili prvi prototip četkice za zube.
Jeste li znali da je prva četkica za zube izumljena u zatvoru?
Četkicu kakvu poznajemo danas izradio je zatvorenik Vilijam Adis 1780. godine od male životinjske kosti na kojoj je probušio rupice i kroz njih provukao svinjsku dlaku. Po izlasku iz zatvora pokrenuo je biznis proizvodnje i prodaje četkica za zube koji postoji i danas. Tek 200 godina kasnije, životinjska dlaka je zamijenjena najlonskim čekinjama različite tvrdoće, boje, veličine i pogona dok je na izum električne četkice trebalo čekati sve do 1956. kada se to i dogodilo u Švajcarskoj. Ipak, sve do kraja Drugog svjetskog rata, održavanje oralne higijene nije bila globalna navika, ali je postala zahvaljujući američkim vojnicima kojima je bila naređena za vrijeme služenja vojnog roka.

Šta je bilo prvo: pasta ili četkica?
Zanimljivo je kako je prva preteča paste za zube nastala u Egiptu 5000. godine prije nove ere, davno prije prve četkice, a prva joj je uloga bila sprječavanje lošeg zadaha. Tome su pokušali doskočiti Kinezi koji su 1600. prije nove ere, žvakanjem aromatičnih grančica drveća osvježavali dah. Prve paste za zube nalik današnjima pojavile su se na tržištu krajem 19. vijeka, a glavni su im sastojci bili sapun i kreda. Sve do tada ljudi su zube prali različitim sredstvima, od voćnog praha, pepela školjki, suvog cvijeća, meda, trava, usitnjenih životinjskih kostiju… Većina takvih preperata sadržavala je korozivne elemente koji su oštećivali caklinu zuba. Tek početkom 20. vijeka u upotrebu dolaze paste za zube s fluoridima. Oni prodiru u zubnu caklinu stvarajući fluorapatit, mineral iznimne tvrdoće koji je zaslužan za tvrdoću zubne cakline.

Foto: connecticuthistory.org

Kako je slikarstvo uticalo na izum paste u tubi?
Ambalaža paste za zube kakvu poznajemo danas, nastala je sasvim slučajno. Naime, sin američkog stomatologa Vašingtona Ventvorta Šefilda, krajem 19. vijeka otputovao je u Pariz i ostao očaran tubama boja tamošnjih slikara. Tako je dr. Šefild, inspiriran njegovom pričom, postao prvi izumitelj paste za zube u tubi. Pola vijeka nakon njega, Amerikanac Leonard Marafino patentira dvobojnu pastu za zube, a njegov su patent unaprijedili poznati brendovi Signal i Colgate-Palmolive koje koristimo i danas. Moderne paste za zube, osim svježeg daha i održavanja opšte oralne higijene, imaju zadatak spriječiti nastanak karijesa i razvoj parodontitisa, pa je povećanje svijesti o redovnom pranju zuba prijeko potrebna preventivna mjera.

Kada smo prestali da se bojimo stomatologa?
Iako nas je tehnološki napredak lišio mnogih fobija i boli, strah od posjeta stomatologu i dalje je prisutan. Ipak, on bi bio mnogo veći da nije došlo do izuma dentalne anestezije. Možete samo zamisliti kako su izgledali naši preci kada bi im tadašnji zubar saopštio kako njihov zub mora van. U najmanju su ruku bili prestravljeni boli koja ih čeka. U prošlosti su zubi vađeni „na živo“ dlijetom, klinovima, pincetama, kliještima, a bol se smanjivala prirodnim preparatima, alkoholom i akupunkturom.

Najstarija zabilježena „anestezija“ koja se koristila za olakšanje tokom kirurških zahvata je alkohol, kasnije eter. Stari Sumerani su koristili i opijumski mak, što su ubrzo preuzeli i ostali narodi. Koliko je naše pretke fascinirala vještina vađenja zuba, svjedoči engleska ilustracija štampana davne 1815. godine, u vrijeme vladavine kralja Džordža III, na kojoj je prikazano vađenje zuba pred publikom. Još je zanimljivija činjenica da je okupljena masa platila ulaznicu za gledanje tog čina.

Foto: metro.co.uk

Kakva je veza kokaina i stomatologije?
Šamani drevnih Inka žvakali su listove kokaina i tako umanjivali bol. Rani arapski spisi svjedoče o inhaliranim anestezijama, tačnije „spužvi za spavanje“ koja je bila natopljena u otopini opijuma i nakon nekoliko udisaja uspavljivala pacijenta. Luksuz bezbolnog vađenja i popravljanja zuba možemo zahvaliti hemičaru Džozefu Pristliju koji je otkrio dušični oksidul, poznatiji kao “smiješni plin” i sasjećati sa svima koji ga do 1830-ih nisu imali priliku da ga koriste. U to vrijeme je izumljena i šuplja igla koja je omogućila ubrizgavanje kokaina koji se sve do početka 20. vijeka koristio kao anestetik. Tada je njemački hemičar Alfred Ajnhorn sintetizirao lokalni anestetik Prokain poznatiji kao Novocain i postavio temelje „bezbolne stomatologije“ kakvu danas poznajemo.

Kako je došlo do otkrića vještačkih zuba?
Iznenađujući je podatak kako su već u 7 vijeku prije nove ere Etruščani koristili slonovaču i kosti poduprte zlatnim okvirom kao nadogradnju za zube. To su bile preteče današnjih fiksnih mostova. Srednjovjekovni tzv. „brijači hirurzi“ nisu bili kadri u potpunosti nadomjestiti izgubljene zube, pa je prošlo i nekoliko vijekova do prve uspješnije izrade lažnih zuba od metala i keramike. Sudeći prema istraživanjima stomatoloških istoričara, jedan od najpoznatijih vlasnika „lažnih zuba“ bio je prvi američki predsjednik Džordž Vašington. Takvi će metalni i keramički nadomjesci u 20. vijeku, nakon izuma tehnologije preciznog livanja krunica i mostova, preći u masovnu upotrebu.

Zubi Džordža Vašingtona (Foto: reddit.com)

Ipak, livenje titana, jednog od najboljih metala za primjenu u stomatologiji, nije postignuto sve do 1970-ih. Ono je tek nakon razvoja laserskih tehnologija i CAD-CAM-a olakšalo tehnologiju proizvodnje i ugradnje protetskih rješenja. Dvadeseti vijek je donio velike promjene u kvaliteti života i osmijeha. Životni vijek se udvostručio, poboljšala se osobna higijena, dostupnost antibiotika, anestezije, rendgenskog snimka, telefona, računala i u konačnici interneta. Ideal ljepote se uvelike promijenio što je rezultiralo novim razlozima posjete stomatologu. Dok se prije samo stotinu godina stomatolozima odlazilo zbog uklanjanja boli i omogućavanja kakve-takve funkcije žvakanja, danas su nastupile sve češće posjete iz kozmetičkih razloga, tačnije postizanja savršeno lijepog osmijeha.

Foto: dentalsolutions.net

Implantologija svoj razvoj može zahvaliti konceptu osteointegracije, odnosno procesu srastanja implantata s okolnom kosti koji je u praksu uveden prije gotovo 50 godina zahvaljujući Per-Ingvaru Branemarku, ocu savremene implantologije. Njegov izum titanskih dentalnih implantata nastao je na osnovi njegovog koncepta oseointegracije koji je izazvao pravu revoluciju dentalne medicine. Firma „Nobel Biocare“ otkupila je Brenemarkov patent i do današnjeg dana nastavila s inovacijama. Nesumnjiva kruna njihova rada je „All on 4“ koncept, koji se pokazao kao najbolje trajno rješenje nadomještanja nestalih zuba.

Izvor: 24 sata

1 KOMENTAR

Comments are closed.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -