Evo zašto cvokoćemo zubima kad nam je hladno

Čim temperatura napolju počne da pada, mnogi od nas primjećuju poznatu pojavu – tijelo počinje da drhti, mišići se grče, a zubi nekontrolisano udaraju jedni o druge.

Iako cvokotanje može biti neprijatno i ponekad djelovati kao da nemamo kontrolu nad sopstvenim tijelom, riječ je o prirodnom odbrambenom mehanizmu koji ima važnu ulogu u očuvanju tjelesne temperature.

Naš organizam neprestano nastoji da održi unutrašnju temperaturu u relativno uskim granicama, čak i kada smo izloženi hladnom vremenu. Kada procijeni da tijelo gubi previše toplote, aktiviraju se različiti fiziološki mehanizmi koji pomažu da se taj gubitak uspori i proizvede dodatna toplota. Jedan od njih je drhtanje, a kada su pokreti mišića naročito izraženi u predjelu lica i donje vilice, nastaje karakteristično cvokotanje zubima.

Iako ovu pojavu najčešće povezujemo sa zimom, ona nam zapravo govori mnogo o tome kako tijelo funkcioniše i na koji način reaguje na promjene u okruženju.

Termoregulacija: prirodni sistem za održavanje toplote

Ljudski organizam ima sposobnost da reguliše svoju unutrašnju temperaturu. Taj proces naziva se termoregulacija i omogućava tijelu da funkcioniše u različitim vremenskim uslovima.

Važnu ulogu u ovom procesu ima hipotalamus, dio mozga koji djeluje poput unutrašnjeg termostata. On prikuplja informacije o temperaturi tijela i, kada registruje da se organizam previše hladi, pokreće odgovarajuće reakcije.

Kada smo izloženi niskim temperaturama, krvni sudovi u koži mogu da se suze kako bi se smanjio gubitak toplote prema okolini. Istovremeno, tijelo može da aktivira mišićno drhtanje, odnosno brze i nevoljne kontrakcije mišića kojima se proizvodi dodatna toplota.

Upravo zbog toga počinjemo da se tresemo čak i kada svjesno pokušavamo da ostanemo mirni. Ovi pokreti nisu pod našom neposrednom kontrolom, već predstavljaju automatski odgovor nervnog sistema na hladnoću.

Zašto baš zubi počinju da cvokoću?

Cvokotanje nije posljedica problema sa zubima, već pokreta mišića koji upravljaju donjom vilicom. Kada organizam pokušava da poveća proizvodnju toplote, aktiviraju se mišići koji se brzo stežu i opuštaju.

Pošto je donja vilica pokretna i povezana sa lobanjom preko viličnih zglobova, ponavljane kontrakcije ovih mišića izazivaju njeno ritmično pomjeranje. Gornji i donji zubi tada se brzo približavaju i dodiruju, stvarajući zvuk koji prepoznajemo kao cvokotanje.

Isti princip primjenjuje se i na druge dijelove tijela. Kada nam je veoma hladno, mogu da drhte ramena, ruke, noge i trup. Sve su to različiti izrazi istog fiziološkog mehanizma – pokušaja organizma da proizvede dovoljno toplote i održi odgovarajuću temperaturu.

Zato cvokotanje ne treba posmatrati kao izolovanu pojavu koja se odnosi samo na usnu duplju. Ono je dio šire reakcije tijela na hladnoću.

Kako drhtanje pomaže organizmu da se ugrije?

Na prvi pogled može djelovati neobično da se tijelo zagrijava upravo onda kada počne nekontrolisano da se trese. Međutim, mišićna aktivnost zahtijeva energiju, a dio te energije oslobađa se u obliku toplote.

Tokom drhtanja mišići se brzo i ponavljano kontrahuju, čak i kada ne obavljamo svjesnu fizičku aktivnost. Na taj način povećava se potrošnja energije i stvara dodatna toplota koja pomaže u održavanju unutrašnje temperature.

Ovaj proces nije uvijek dovoljan da nadoknadi svu toplotu koju organizam gubi. Ako je hladnoća intenzivna ili joj je tijelo izloženo duže vrijeme, drhtanje može postati izraženo, a organizam se može iscrpljivati zbog povećane potrošnje energije.

Zbog toga cvokotanje predstavlja koristan zaštitni mehanizam, ali nije znak da možemo neograničeno ostati na hladnoći bez odgovarajuće zaštite.

Cvokotanje nije isto što i osjetljivost zuba na hladnoću

Važno je razlikovati cvokotanje koje nastaje zbog drhtanja od neprijatnog osjećaja ili bola koji se javlja u zubima kada udahnemo hladan vazduh ili popijemo hladan napitak.

Kod cvokotanja se donja vilica nevoljno pomjera usljed kontrakcija mišića. Nasuprot tome, osjetljivost zuba obično se javlja kada hladnoća nadraži izloženi dentin, tkivo koje se nalazi ispod zubne gleđi.

Do takve osjetljivosti može doći zbog povlačenja desni, istrošene ili oštećene gleđi, karijesa ili drugih problema sa zubima. Bol može biti kratkotrajan, ali ponekad traje i nakon prestanka djelovanja hladnog nadražaja.

Ako primjećujete da vas pojedini zub redovno zaboli na hladan vazduh, hladnu vodu ili hranu, nemojte automatski pretpostaviti da je riječ o bezazlenoj reakciji na nisku temperaturu. Stomatološki pregled može pomoći da se utvrdi uzrok i spriječi pogoršanje eventualnog problema.

Šta još tijelo radi kada nam je hladno?

Cvokotanje je samo jedan od načina na koje organizam pokušava da sačuva toplotu. Tokom izlaganja hladnoći mogu se pojaviti i druge reakcije koje su dio istog zaštitnog sistema.

Jedna od njih je ježenje kože. Tada se sitni mišići povezani sa dlačicama stežu, zbog čega se na površini kože pojavljuju male izbočine. Kod čovjeka je ovaj mehanizam ostao kao evolutivni ostatak reakcije koja je kod životinja sa gustom dlakom pomagala da se zadrži sloj toplog vazduha uz tijelo.

Pored toga, sužavanje krvnih sudova u koži smanjuje dotok krvi do površinskih dijelova tijela i tako ograničava gubitak toplote. Zbog toga nam prsti na rukama i nogama mogu postati hladni, a koža djelovati blijedo.

Sve ove reakcije pokazuju koliko je regulacija tjelesne temperature složen proces. Organizam ne čeka da postane izrazito pothlađen, već pokušava da reaguje čim prepozna da gubi više toplote nego što je poželjno.

Kako da smanjite cvokotanje i zaštitite se od hladnoće?

Najjednostavniji način da ublažite drhtanje jeste da smanjite izloženost hladnoći i omogućite tijelu da postepeno povrati toplotu.

Obucite toplu, suhu odjeću i, kada je potrebno, više slojeva koji pomažu da se zadrži toplota. Posebno zaštitite glavu, vrat, šake i stopala, a ako su odjeća ili obuća mokre, zamijenite ih suvim stvarima čim budete u mogućnosti.

Prelazak u topliju prostoriju i umjerena fizička aktivnost mogu pomoći organizmu da se zagrije. Ipak, ako ste dugo boravili na velikoj hladnoći, važno je da se zagrijavate postepeno i da ne zanemarujete simptome poput izražene slabosti ili zbunjenosti.

Nemojte pokušavati da riješite problem samo snažnim stiskanjem vilice ili namjernim zadržavanjem zuba u čvrstom kontaktu. Cvokotanje je nevoljna reakcija i obično se smanjuje kada se tijelo dovoljno zagrije.

Kada drhtanje može biti razlog za zabrinutost?

U većini slučajeva, cvokotanje koje se javlja tokom boravka na hladnoći prestaje kada se organizam ugrije. Međutim, intenzivno ili dugotrajno drhtanje može ukazivati na to da tijelo ne uspijeva da održi odgovarajuću temperaturu.

Hipotermija je stanje u kojem tjelesna temperatura opada na opasno nizak nivo. Pored drhtanja, mogu se pojaviti izražena pospanost, usporenost, zbunjenost, otežan govor i problemi sa koordinacijom pokreta. Kod teške hipotermije drhtanje može čak i prestati, što ne znači da se osoba oporavila.

Ako se nakon izlaganja hladnoći jave ovi simptomi, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć. Osobu treba skloniti na toplo i zaštititi od daljeg gubitka toplote, uz pažljivo postupanje.

Drhtanje i cvokotanje mogu se javiti i uz povišenu temperaturu i infekcije, kada organizam mijenja način regulacije unutrašnje temperature. Ako su praćeni izraženim simptomima, otežanim disanjem, poremećajem svijesti ili naglim pogoršanjem opšteg stanja, ne treba odlagati medicinsku procjenu.

Prirodna reakcija koja ima važnu ulogu

Cvokotanje zubima jeste neprijatno, ali je najčešće dio prirodnog odgovora organizma na hladnoću. Brzi pokreti mišića vilice stvaraju dodatnu toplotu i predstavljaju dio mehanizma kojim tijelo pokušava da očuva stabilnu unutrašnju temperaturu.

Ipak, važno je obratiti pažnju na okolnosti u kojima se drhtanje pojavljuje, koliko traje i da li ga prate drugi simptomi. Kada je uzrok obična hladnoća, zagrijavanje uglavnom donosi olakšanje. Ako se drhtanje javlja bez jasnog razloga, često se ponavlja ili je praćeno drugim tegobama, razgovor sa ljekarom može pomoći da se utvrdi šta ga izaziva.

Naše tijelo ima brojne načine da nas zaštiti od promjena u okruženju, a cvokotanje je jedan od najuočljivijih primjera kako automatski fiziološki mehanizmi rade čak i kada toga nijesmo svjesni.