Autor: Dr Slađana Bencun Vučenović
Četkica za zube predstavlja jedno od osnovnih sredstava za održavanje oralne higijene. Ona se koristi za mehaničko odstranjivanje svih stranih materija sa površine zuba, desni i jezika. Procjenjuje se da se četkicom može očistiti oko 60-70 odsto zubnih površina, pa se za efikasnije čišćenje koriste dodatna sredstva (konac za zube, interdentalni stimulator, trake za poliranje, čačkalice i dr). Četkica se obično koristi u kombinaciji sa pastom za zube (najčešće sa fluoridima).
Danas na tržištu postoji široka ponuda četkica za zube. One se razlikuju po veličini, izgledu (dizajnu), kvalitetu vlakana, dodacima (čistač za jezik, gumeni nastavci za poliranje zuba i masažu desni).
Posavjetujte se sa Vašim stomatologom koja je to četkica najprikladnija za Vas. Takođe, tražite savjet o pravilnoj upotrebi zubne četkice i tehnici pranja zuba.
Istorijat zubne četkice
Najstarija poznata zubna četkica postojala je već prije hiljadu godina. Poznata kao “štapić za žvakanje” pravila se tako da su se grizle ili žvakale grančice ili korijenje drveća dok konačno biljna vlakna nisu bila dovoljno razdvojena da formiraju grubu četku. Još i danas neki domoroci u Australiji i Africi čiste svoje zube takvim „štapićima za žvakanje”
Stari Kinezi, Rimljani i Grci sa entuzijazmom su se posvećivali dobroj higijeni usne šupljine.
Prije pet hiljada godina Kinezi su smatrali da kvar zuba uzrokuju bijeli zubni crvi sa crnim glavama koje se vide kad se zub izvadi. U to vrijeme liječenje zubobolje vršilo se purgativno, ispiranjem zuba, masažom i pilulama. Obično su pilule bile napravljene od mrvljenog bijelog luka, slanog kamena, a umetale su se u uho nasuprot strani lica koje je bilo natečeno od zubobolje.
Stari Rimljani su imali isto tako svoje sopstvene načine kako da vode brigu o zubima. Plinije Mlađi (61. – 113.) izdao je proglas da korišćenje pera ptice lešinara kao čačkalice za zube može uzrokovati loš zadah, ali je zato korišćenje bodlje od bradavičaste svinje prihvatljivo jer čini „zube čvrstim”.
Demonstracija upotrebe četkice za zube iz 1899.
Prema nekim izvorima, četkice za zube slične današnjim su počele da se koriste u Kini krajem 15. vijeka. One su tada bile izrađene od bambusa i dlaka divljeg vepra.
Englez Vilijem Edis je 1780. godine prvi započeo masovnu proizvodnju četkica, a na ideju da napravi četkicu za zube je došao deset godina ranije tokom boravka u zatvoru. On je napravio rupice na životinjskoj kosti i u njih ubacivao vlakna iz konopca i učvršćivao ih ljepilom. Za veoma kratko vrijeme se obogatio zahvaljujući svom izumu. Prvu četkicu zaštićenu patentom je izumio H. N. Vadsvort 1857. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je njena masovna upotreba počela tek 1885. godine.
Drška četkice je, takođe, bila od životinjske kosti, a vlakna su bila izrađena od dlake sibirskog vepra. Prva četkica sa vještačkim (najlonskim) vlaknima je puštena u prodaju 24. februara 1938. godine, a prvu električnu četkicu pod imenom Bronksodent je proizvela firma Bristol-Majers 1959. godine.
Građa četkice za zube
Četkica za zube se sastoji od drške, vrata i glave na kojoj se nalaze vlakna. Danas se proizvode četkice različitog oblika, pa se drška i glava mogu nalaziti u istoj ravni ili glava može biti postavljena pod određenim uglom u odnosu na dršku. Na glavi četkice trebalo bi da se nalazi dva do tri reda snopića i u svakom redu bi trebalo biti šest do osam snopića sa 30 vlakana prosječne dužine jedan centimetar. Četkice sa većim brojem vlakana imaju četiri reda po 13 snopića.
Dimenzije četkice zavise od uzrasta i morfoloških karakteristika korisnika. Četkice za djecu su dugačke 12,5-15 cm sa glavom dimenzija dva i po centimetra, dok su one namijenjene odraslim osobama dugačke 15,5-17 cm sa glavom dimenzija tri do četiri centimetra.
Vlakna mogu biti napravljena od prirodnih ili vještačkih materijala. Nekada su se više koristili prirodni materijali (dlaka koze, jazavca, svinje), ali se danas (zbog niza prednosti) uglavnom koriste vlakna napravljena od najlona ili poliestera. Dužina vlakana iznosi približno 10-11 mm, a dijametar 0,20-0,35 mm. Njihovi vrhovi su zaobljeni ili usječeni u centralnom dijelu kako bi bolje prijanjala uz površinu zuba. Prema tvrdoći, vlakna (odnosno četkice) se dijele na tvrda, srednje tvrda i meka. Većina stomatologa preporučuje upotrebu mekih (engl. soft) ili srednje tvrdih (engl. medium) četkica, jer tvrda vlakna mogu da izazovu oštećenje gleđi i desni. Postoje i ekstra meke četkice namijenjene mlađoj djeci.
Održavanje četkice
Nakon svake upotrebe četkica treba da se opere i ostavi na stalak kako bi se osušila. Zamjena dotrajalih četkica se radi prosječno svakih dva do tri mjeseca, odnosno u dužim ili kraćim intervalima u zavisnosti od njenog kvaliteta i učestalosti korišćenja. Dokazano je da su nove četkice 35 odsto efikasnije u odnosu na one sa dotrajalim vlaknima. Takođe, četkicu treba obavezno promijeniti nakon neke preležane bolesti, čak i ukoliko ste je nedavno kupili.
Posebne vrste četkica
Četkice sa velikim brojem snopića su izrađene od mekanih vlakana i koriste se za čišćenje i masažu desni.
Postoje četkice posebnog dizajna namijenjene osobama sa različitim protetskim radovima ili ortodontskim aparatima, širokim međuzubnim prostorom, parodontalnim oboljenjima, kao i osobama ometenim u razvoju.
Električne četkice različitog oblika i načina rada se koriste umjesto običnih četkica, mada one ne pokazuju značajnije prednosti u odnosu na obične pod uslovom da je tehnika pranja zuba pravilna. One su pogodne za upotrebu kod male djece i mentalno oboljelih osoba, kada pranje zuba rade druge osobe umjesto njih.
Interdentalne četkice se koriste za uklanjanje naslaga u prostoru između dva zuba ili između zuba i neke nadoknade ili ortodontskog aparata u ustima. Mogu da se koriste samostalno, ili u kombinaciji sa posebnim držačima.
Četkice za jezik se koriste za čišćenje gornje strane jezika, mada se u tu svrhu mogu koristiti i obične četkice za zube. Nekada su se koristile i četkice sa vlaknima od gume, koje su bile namijenjene za čišćenje tek izniklih mliječnih zuba. Danas se u prodaji mogu naći i četkice za žvakanje (engl.chewable toothbrush) koje su izrađene od mekane plastike i koriste se bez paste i vode.
Četkica za zube treba da efikasno čisti površine zuba i usnu duplju, da bude pogodna za rukovanje i da se lako održava (čisti i pere).
Četkice slične današnjim, potiču iz Kine da bi se u zapadnoj civilizaciji pojavile u 18. vijeku. Sve do početka 20. vijeka one su bile privilegija bogatih slojeva.
Pranjem zuba četkicom može da se očistiti oko 60 odsto zubnih površina koje su dostupne, dok se za čišćenje manje dostupnih površina moraju upotrijebiti i druga sredstva (zubni konac, čačkalice za zube, interdentalne četkice). Treba imati u vidu da se čak i primjenom velikog broja drugih sredstava za oralnu higijenu, zubi nikada ne mogu idealno očistiti.
Četkica može biti izradjena od prirodnih vlakana (kozija dlaka, svinjska čekinja, jazavičeva dlaka) ili od sintetičkih vlakana (najlon, perlon, i sl.). Iako postoji vjerovanje da je uvijek bolje ono što je prirodno, kada je riječ o četkicama za zube, činjenice govore suprotno.
Prirodna vlakna apsorbuju i do 30 odsto vode, nabubre i omekšaju, pa im je efekat čišćenja slabiji. Nakon pranja zuba, treba im više vremena da se osuše. Vještačka vlakna apsorbuju šest do osam odsto vode, neznatno bubre, slabo zadržavaju nečistoću i bakterije, čvrsta su i teže se troše.
Najčešće se preporučuje četkica srednje tvrdoće, dok su meke i ekstra meke posebno pogodne za djecu, jer su njihova oralna tkiva nježnija.
Kada vlakna četkice promijene pravac i počnu da se kidaju, četkicu treba zamijeniti novom, jer istrošena četkica ne odgovara osnovnoj funkciji i može oštetiti oralno tkivo. Kod normalne upotrebe (dva puta dnevno), vijek trajanje četkice je dva do tri mjeseca. Posebnu pažnju obratiti dječijim četkicama, jer su mala djeca sklona da pri pranju zuba žvaću vlakna što može skratiti vijek četkice.
Izvor: Dental4U
.){kind=link}