Očnjaci (lat. dentes canini) su najvažniji zubi mesoždera, jer služe za prihvatanje i razdiranje plijena, a kod zmija to su i otrovni zubi (namijenjeni kako hvatanju plijena, tako i odbrani).
Naziv canini je izveden od latinske reči canis (što u prevodu znači pas). U humanoj denticiji postoje četiri očnjaka, po dva u gornjem i donjem dentalnom luku i sa klasom sjekutića oni čine tzv. prednje zube (lat. dentes anteriores s. frontales).
Očnjaci se često nazivaju i „ugaoni zubi“, jer mezijalna polovina njihove vestibularne površine pripada prednjim, a distalna polovina bočnim zubima, omogućavajući postepeni prelom i skretanje zubnih lukova.
Klasa očnjaka
Klasi očnjaka pripadaju četiri zuba, smještena na trećem mjestu od medijalne linije u sva četiri kvadranta:
*gornji očnjak (desni i levi) – dens caninus superior dexter et sinister;
*donji očnjak (desni i levi) – dens caninus inferior dexter et sinister.
Unutar klase, sličnog su oblika i funkcije. Masivan korijen, dobra alveolarna podloga i bogatstvo proprioreceptora u potpornim tkivima čine ove zube izuzetno značajnim i u anatomskom i u funkcionalnom pogledu. Očnjaci su sposobni da izdrže veliki mastikatorni stres i deluju kao „amortizeri“, pružajući podršku bočnim zubima u toku žvakanja. Njihova osnovna uloga je kidanje i razdiranje hrane, što čini sredinu između sječenja (karakterističnog za sekutiće) i gnječenja i mljevenja (karakterističnog za bočne zube).
Svojom labijalnom površinom podupiru uglove usana, pa doprinose i fiziognomskom izgledu osobe, a njihove oralne površine sa dobro razvijenim cingulumom imaju veliki značaj pri lateralnim kretanjima mandibule. Što se njihovog izgleda tiče, očnjaci sa proksimalnog aspekta liče na sjekutiće (pošto imaju sječivni greben, cingulum i marginalne grebene), a sa vestibularnog i oralnog na pretkutnjake.
Kruna gornjeg očnjaka je malo šira i kraća od krune donjeg, a i jedni i drugi pokazuju pravilan znak ugla i luka. Korijen ovog zuba je izuzetno dobro razvijen i širok vestibulo-oralno, pa je dobro fiksiran u alveolarnoj kosti i očnjak često služi kao oslonac raznim protetskim nadoknadama u ustima pacijenta (proteze, mostovi i sl).
Vestibularne i oralne površine očnjaka imaju oblik petougla, a bočne strane (mezijalna i distalna) oblik trougla sa bazom u cervikalnom dijelu (slično sjekutićima).
Atributi klase
Postoje tri zajednička obeležja, karakteristična za očnjake kao klasu zuba. To su jedini zubi u dentalnom luku koji imaju samo jednu kvržicu – solitarna kvržica (lat. cuspidus).
Lingvalna jama je prisutna kao kod sjekutića, ali je lingvalnim kvržičnim grebenom podijeljena na mezijalni i distalni dio. Očnjaci imaju najduži korijen od svih zuba u pripadajućem dentalnom luku, a pošto je on i masivan uzrokuje veliko ispupčenje na alveolarnoj kosti.
