Uzroci halitoze i kako da provjerite da li je imate

U grčkoj mitologiji, mnogoglava zvjer Hidra imala je tako tešku halitozu da je „miris“ njenog daha bio smrtonosan za svakoga ko je pomirisao. Srećom, naš jutarnji dah možda nije tako oštar—iako jedenje luka ili bijelog luka može neke ljude staviti u konkurenciju sa Hidrom.

Halitoza ima mnogo uzroka (osim loše oralne higijene) i može ukazivati na probleme sa crijevima, sinusima, pa čak i sa krvotoka. U stvari, uzorci daha mogu se čak testirati da bi se postavila formalna dijagnoza zdravstvenih stanja. Jedno stanje koje može uticati na miris daha je dijabetes melitus.

Ovo je metabolički poremećaj gdje šećer (glukoza) nije u mogućnosti da pristupi ćelijama tijela gdje je potreban za snabdevanje energijom i tako raste u krvotoku. U nekim slučajevima, kao što je nedovoljno doziranje insulina ili infekcija, odgovor tijela je da razgradi masti u jedinjenja koja se nazivaju ketoni da bi djelovala kao brzi oblik goriva. Ovo ozbiljno stanje se naziva dijabetička ketoacidoza.

Ketoni imaju karakterističan miris. Aceton, koji je takođe sastojak nekih sredstava za skidanje laka za nokte, jedan je od ovih ketona i ima miris kapi od kruške. Kada se ketoni nagomilaju u krvotoku, oni lako difunduju u dah, dajući mu voćni miris. Nije samo dijabetes ono što može izazvati proizvodnju ketona.

Neke dijete se zasnivaju na stvaranju ketona iz razgradnje masti kako bi se podstaklo gubitak težine. Ove metode, kao što je Atkinsova dijeta, tjeraju tijelo da pretvara masti u energiju ograničavanjem ugljenih hidrata. Druge dijete zasnovane na istim principima uključuju ishranu na povremeni post.

Na ovoj dijeti, sledbenici ograničavaju unos hrane dva dana u nedelji kako bi značajno smanjili potrošnju kalorija – i natjerali tijelo da proizvodi ketone. Ove dijete mogu pomoći u gubitku težine, ali nuspojave mogu biti strašne.

Bakterije i zadah
Još jedan uzrok lošeg zadaha je prekomjerni rast bakterija koje proizvode neprijatan miris. U ustima ima mnogo uglova i pukotina za bakterije da se sakriju, rastu i gnoje, posebno mjesta koja se teško čiste – između zuba, u i oko desni i jezika – ili mjesta koja su van domašaja, kao što su pravo na zadnjem dijelu usta i grla.

Grlo služi kao prolaz za hranu, tečnost i vazduh. Neki pacijenti mogu razviti stanje koje se zove faringealna vrećica. Ovdje se formira džep na zadnjem dijelu ždrela (medicinski naziv za grlo) u kome se hrana i tečnost mogu akumulirati, fermentirati i dati dahu oštar miris. Bakterije, takođe, mogu izazvati infekcije u ustima, kao što su tonzilitis i apscesi zuba gdje se tkiva zapaljuju ili razvijaju gnoj (proizvodnju gnoja).

Gnoj je skup različitih mrtvih ćelija, uključujući bakterije, a takođe može da ispušta truo miris. Takođe, sinusitis, koji je infekcija šupljina ispunjenih vazduhom u lobanji, može kapati zaraženi sekret neprijatnog mirisa u grlo, izazivajući loš zadah.

Testovi disanja
Ljekari mogu da testiraju dah na bakterije da bi dijagnostifikovali neka zdravstvena stanja. Na primjer, Helicobacter pilori, bakterija koja može iritirati crijeva i dovesti do razvoja potencijalno opasnih čireva, pretvara jedinjenje uree u ugljen-dioksid. Da bi se testirao na H pilori, dijagnostički test daha se izvodi prije i poslije doziranja uree kod pacijenta.

Ako pacijent izdahne povećan nivo ugljen-dioksida nakon što je primio dozu uree, onda je test pozitivan. Dah se takođe može testirati na prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu (Sibo), što može dovesti do simptoma kao što su bol u stomaku i nadimanje.

Sibo proizvodi gasove poput vodonika i metana koji se takođe mogu otkriti testom daha. Ako ste zabrinuti zbog neprijatnog zadaha i nemate nikakvih zdravstvenih problema, onda možete testirati svoj dah.

Prastara metoda je da poližete zadnji dio zgloba, ostavite da se osuši, a zatim pomirišete. Isto možete učiniti i sa strugačem za jezik, koncem za zube ili uzorkom daha koji se izdahne u šaku sa čašama. Često se možemo naviknuti na miris sopstvenog daha. Mogli bismo da primijetimo samo kada postane jako loše, ili kada postoje drugi simptomi, poput neprijatnog ukusa u ustima.

Ili kada neko skupi hrabrost da vam konačno kaže da imate loš zadah. Pretpostavimo da je neko objavio vijest — šta ćete sada da radite? Jednostavne mjere mogu dobro funkcionisati, uključujući redovan unos tečnosti – suva usta mogu dovesti do lošeg zadaha, pa se pobrinite da pijete dovoljno vode – i da imate dobru oralnu higijenu.

Ovo uključuje pranje zuba, jezika i čišćenje koncem između zuba kako bi se eliminisala bakterijska žarišta, kao i redovne preglede kod zubara.

Voda za ispiranje usta može biti efikasno privremeno rješenje, ali postoje dokazi da bi ishrana bogata zelenilom mogla biti još bolja u borbi protiv lošeg zadaha. Pušenje je još jedan potencijalni osnovni uzrok halitoze. Dakle, ako želite slađi dah, spakujte cigarete – još jedan dobar razlog da odustanete.

Izvor: Medical Express