Plombiranje zuba – kada se i zašto primjenjuje?

Kada zub zaboli, uglavnom nam nije važno na koji način će bol prestati, samo želimo da prestane. U zavisnosti od toga koliko veliki kvar je u pitanju, stomatolog započinje liječenje, uklanja karijes i na kraju popunjava zub plombom. Plombiranje zuba je jednostavna stomatološka tehnika koja podrazumijeva završnu fazu popravke zuba. Popunjavanje zuba plombom smatra se ujedno i preventivnom mjerom, odnosno zaštitom zuba od propadanja.

Kada i zašto se radi plombiranje zuba?
Pokvaren zub je zub zahvaćenen karijesom. To je progresivno oboljenje zuba koje se može zaustaviti i liječiti, a jedini način je njegovo kompletno uklanjanje. Najjednostavnije rečeno, karijes je ništa drugo do rupa u zubu.

Nakon otvaranja zuba i uklanjanja karijesa posebnim stomatološkim instrumentima, u zavisnosti od toga koliki kvar je bio u pitanju, odnosno koliko duboko je karijes zahvatio zubna tkiva, stomatolog može uraditi privremeno ili definitivno punjenje zuba. Privremeni zubni ispuni podrazumijevaju punjenja kaviteta određenim lijekom, dok su definitivna punjenja upravo plombe. Plombiranje zuba je neophodno da bi se nadomjestila oštećenja izazvana karijesom, kao i da bi se zub zaštitio od daljeg propadanja.

Priprema zuba za plombiranje
Glavni zadatak stomatologa prije postavljanja svake plombe jeste da ukloni karijes. Čišćenje kaviteta mora biti apsolutno i kompletno, a vrši se posebnim zubarskim instrumentima. Zubar najprije utvrđuje veličinu kvara i prema tome ocjenjuje dalji tok liječenja zuba.

Koliko duboko može da ide karijes?
U pitanju je progresivno propadanje zuba, te može da zahvati sve tvrde i meke zubne slojeve. Tvrdi slojevi zuba su gleđ, dentin i cement, a meki je pulpa, koju čine nervna vlakna i krvni sudovi. Gleđ predstavlja njatvrđi dio zuba i nalazi se na spoljašnjoj strani krunice. Kada je samo ona zahvaćena karijesom, to se smatra manjim kvarom i lakšim za sanaciju.

Tako se, nakon uklanjanja karioznog tkiva može odmah pristupiti plombiranju zuba. Sljedeći sloj zuba je ujedno i njegov najveći dio i zove se dentin. U predjelu krunice dentin je prekriven gleđu, dok je u predjelu korijena pokriven cementom. Cement je treći tvrdi sloj zuba i po sastavu je sličan kostima. Kada karijes zahvati dentin, to se stanje naziva duboki karijes. Za popravku ovakvog kvara potrebno je više puta posjetiti stomatologa, jer nije moguće odmah po čišćenju kaviteta staviti plombu.

Umjesto toga u zub se stavlja privremeno punjenje. To je zapravo lijek koji ima zadatak da podstakne regeneraciju dentina. Tek kad se obnovi ovo zubno tkivo, zub se zatvara definitivnim ispunom u vidu plombe. Jednom kada je kvar potpuno uklonjen pristupa se saniranju oštećenja. Tome služi plomba. Zubar odlučuje koje materijale će koristiti, odnosno koju vrstu plombe će postaviti da završi popravku zuba.

Kakve plombe postoje?
Postoje tri vrste plombi: kompozitne ili bijele plombe, amalgamske ili crne i glas-jonomer bele plombe, koje se uglavnom koriste pri popravci mliječnih zuba.

Ispala mi je plomba (ispun) – šta dalje?

Bijele kompozitne plombe
Sasvim je izvjesno da su kompozitne odnosno bijele plombe trenutno prvi izbor stomatologa kada je popravka zuba u pitanju. Kompozitni ispuni pružaju dobru izdržljivost i otpornost na lomljenje i mogu da izdrže umjereni pritisak od konstantnog stresa žvakanja. Mogu se koristiti na prednjim ili zadnjim zubima.

Sa estetske tačke gledišta, bijeli ispuni su ujedno i savršen izbor, jer se kompozitnim punjenjem nadoknađuje izgubljeni dio zuba tako da je popravka neprimjetna. Kao što im sam naziv kaže, bijele plombe su u boji zuba, a široki raspon nijansi bijele omogućava stomatologu da izabere odgovarajuću nijansu usklađenu sa nijansom zuba koji popravlja. Iako je dugo vladalo vjerovanje da su bijele slabije od amalgamskih, te da su podložne ispadanju i trošenju, stomatologija je toliko napredovala da su kompozitne plombe danas u istom rangu, ako ne i bolje od „crnih“.

Amalgamske ili crne plombe
Pored prepoznatljivog mirisa u stomatološkoj ordinaciji i zvuka zubarske bušilice, amalgamski ispuni su mnogima prva asocijacija na zubara. Kao legura žive, srebra, aluminijuma, bakra i cinka, amalgamske ili crne plobe su donedavno bile bez premca zbog svog dugog vijeka trajanja.

Postavljanje plombe je kao i u slučaju sa bijelim bezbolno, međutim zbog toga što se za zub vezuje mehanički, a ne hemijski, potrebno je očistiti više zubnog tkiva no što je to slučaj sa kompozitnim punjenjima. Neka istraživanja ukazala su na mogućnost otpuštanja žive iz amalgamskih plombi, te njenog toksičnog djelovanja na organizam. Međutim, još nije potpuno utvrđeno da li se to zaista dešava.

Glas-jonomer plombe
Odrasli pacijenti će se rijetko sresti sa glas-jonomer plombama. Stomatolozi ih najčešće koriste kao definitivno punjenje mliječnih zuba, jer otpuštaju fluoride i na taj način aktivno štite zub od karijesa. One su bijele boje, tvrde su i manje otporne na mehaničke uticaje, te zbog toga nemaju dugi vijek trajanja.

Koje plombe su najbolje?
U zavisnosti od prirode i veličine kvara, kao i toka liječenja zuba, zubar može odlučiti koje će materijale koristiti za definitivno punjenje. Premda se do skoro vjerovalo da nema jačih i trajnijih plombi od amalgamskih, razvoj stomatološke nauke i tehnologije materijala doveo je na prvo mjesto kompozitne, odnosno bijele plombe. U prilog bijelim plombama ide i estetski faktor – jednom postavljene, one su gotovo neprimjetne golim okom. Ovo je posebno značajno kada se saniraju kvarovi na prednjim zubima.

Koje su prednosti bijelih plombi?
Na prvom mjestu se tu ubraja estetika. Stomatolog može uskladiti nijansu kompozitnog ispuna sa bojom zuba. Potom, tu je način vezivanja za zubnu strukturu. Bijele plobe se mikro-mehanički vežu za zub, te mu tako pružaju dalju potporu. Ne treba zanemariti ni svestranost kompozotnog materijala.

Osim toga što se mogu koristiti pri punjenju kaviteta očišćenih od karijesa, one se mogu koristiti i prilikom popravke lomljenih i istrošenih zuba. Kada se zub priprema za definitivno punjenje ovim materijalima, uklanja se manje zubne strukture no što je to slučaj kad se postavlja amalgamska plomba.

Koje su mane bijelih plombi?
Kao dvije vodeće mane kompozitnih plombi navode se njihovo trajanje i dužina postavljanja. Što se dugovječnosti tiče, crni amalgamski traju mnogo duže nego kompozitni ispuni, ali sa napretkom tehnologija i osavremenjivanjem produžio se i njihov vijek trajanja. Postavljanje bijele plombe odvija se u fazama, te može potrajati duže no punjenje zuba amalgamom, Međutim, to zadržavanje u stomatološkoj stolici mjeri se u minutima te je zanemarljivo kada se u obzir uzmu sve pogodnosti postavljanja baš njih.

Kako se postavljaju bijele plombe?
Samo postavljanje je bezbolno i ne traje dugo, a odvija se u nekoliko postupaka. Na zub sa kog je prethodno uklonjen sav karijes stavlja se blaga kiselina za nagrizanje i čišćenje površine zuba. Potom se postavlja bond. To je lijepak koji omogućava hemijsko vezivanje zuba sa plombom. Na kraju, postavlja se plomba, i to u više slojeva.

Plomba ili blomba?

Stomatolog nanosi sloj po sloj kompozitnog materijala i nakon svakog nanošenja ga prosvjetljava lampom. Prepoznatljivo plavo svjetlo ima ulogu da učini plombu otpornijom i čvršćom. Plombiranje zuba bijelom plombom ima završnicu u poliranju, kada se posebno vodi računa o tome da se ona sjedini sa zubom tako da se i ne primjećuje.

Koliko traju bijele plombe?
Sa razvojem stomatologije produžio se i vijek trajanja bijelih plombi. Procjenjuje se da kompozitne plombe traju najmanje pet godina. U praksi su zabilježeni slučajevi gdje traju i duže od decenije. To koliko će kompozitno punjenje trajati zavisi od mnogo faktora.

Mjesto punjenja
Prije svega, dugovječnost će odrediti mjesto punjenja. Pritisak koji zubi, pa i plomba, trpe pri griženju i žvakanju veći je na zadnjoj strani usta. To znači da su, uprkos jačini bijele plombe, veće šanse da će se ona istrošiti ukoliko je postavljena na kutnjaku nego na sjekutićima, na primjer.

Veličina punjenja
Veličina punjenja takođe utiče na trajanje. Manja punjenja obično traju duže, jer se na manjoj površini očekuje i manji broj problema.

Bruksizam
Neka stanja i navike pacijenta mogu negativno uticati na bijelu plombu i njeno trajanje. Takav je slučaj sa osobama koje pate od bruksizma. Bruksizam ili škrgutanje zubima ima mnogo štetnih posljedica, a trošenje plombe je jedan od njih. Do toga dolazi usljed prekomjernog pritiska koji se vrši na zube prilikom njihovog stiskanja.

Nezdrava ishrana
Nezdrave navike u ishrani i te kako mogu odrediti njihov rok trajanja. Prekomjerno unošenje šećera i gaziranih napitaka povećavaju rizik od erozije gleđi i kompozitnog ispuna.

Oralna higijena
Da bi vaši zubi i plomba što duže trajali od suštinskog značaja je da ih savršeno održavate i redovno perete. Neredovna i nepravilna oralna higijena glavni je uzrok pojave karijesa oko punjenja, kao i na ostalim zubima.

Stomatološke tehinike postavljanja
Na dugovečnost zubnih ispuna uticaće u velikoj mjeri i stomatološke tehnike pri njenom postavljanju. Izuzetno je važno da se kavitet pravilno očisti i osuši kako bi se spriječilo da vlaga i bakterije ne kontaminiraju područje obrade. Posljedica prodiranja bakterija u kavitet jeste takozvani podminirajući karijes, koji se razvija ispod postavljene plombe.